“Stručni propust postoji jer su nalazi dijagnostičkih postupaka provedenih na Zlatku Perkuniću ukazivali na to da postoji potreba za dodatnom hitnom dijagnostičkom radiološkom obradom...
... izostala je daljnja obrada pacijenta koja je bila indicirana s obzirom na nalaze inicijalne dijagnostičke obrade...
... Perkunića je bilo nužno poslati u tercijarnu najbližu ustanovu koja ima mogućnost daljnje dijagnostičke obrade (npr. Osijek)...
... stručni propust smanjio je izglede za preživljavanje... Nisu učinjene sve pretrage...”
Ovo su dijelovi nalaza i mišljenja koje su na nalog Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru donijeli vještaci Marija Baković, specijalist sudske medicine i Vladimir Gašparović, internist, intezivist, nefrolog, specijalist hitne medicine.
Krajem srpnja Jutarnji list objavio je priču o nesretnom Zlatku Perkuniću koji je u teškim bolovima punih šest sati umirao u vinkovačkoj bolnici.
Zapomagao cijelu noć
O cijelom slučaju obavijestio nas je brat preminulog i to nakon što je obitelj, kako kaže, počela sumnjati u postupanje liječnika.
Perkunić je u pratnji supruge i susjeda u OŽB Vinkovci stigao 11. lipnja oko jedan sat u noći. Sat kasnije, točnije u 2.09 minuta njegov karton napunjen je nalazima s hitne pomoći. Među ostalim, navedeno je kako pacijent ima “druge i nespecifirane boli u abdomenu”, a sumnjalo se i na akutnu upalu gušterače. Nakon pregleda internistice Perkunić je u 3.03 smješten na odjel gastroenterologije.
Supruga Marija tada je otišla kući gdje su je čekala dvojica maloljetnih sinova. Nakon što je odspavala s djecom se uputila u bolnicu. Suprugu je ponijela pidžamu i druge potrepštine za koje je smatrala da će mu trebati u bolnici.
Tek tada saznala je da je njezin suprug preminuo nekoliko sati ranije. U teškom šoku zbog Zlatkove iznenadne smrti, Marija je u dogovoru sa šogorom odlučila kako ne žele obdukciju. Iako je zakonski u ovom slučaju obdukcija bila obavezna, bolnica je prihvatila njihovu želju.
Sljedećeg dana pokopali su Zlatka...
Shrvana obitelj upravo je došla kući kada im je susjed donio pismo.
“Evo šaljem Vam ovu poruku kao čovjek koji je u sobi br. 3 gastroenterologije internog Odjela OŽB Vinkovci nazočio četiri i pol sata dugoj agoniji Vašeg brata Zlatka, a koja je na žalost završila njegovom smrću. Doktorica Katica Liška, koja ga je primila, nije svojim odnosom dala niti minimalnu priliku da preživi, a moje skromno mišljenje jest da je Zlatko ispravno tretiran, da bi se nakon nekog vremena vratio doma svojoj obitelji. Totalno krivo ga je preuzela, da bi se po svršetku smjene, u 7 sati, uputila doma, a on u nesnosnim bolovima u 7.35 sati umro! Ako želite čuti sve detalje o posljednjim satima Zlatkova života, svakako me posjetite ovdje na odjelu, a ja vam neću zatajiti ni slova. U potpisu: Bruno Paradžik.
Neizbrisive slike
Tada je za obitelj započela prava agonija. Paradžik je bio Zlatkov cimer iz sobe koji je obitelji, a kasnije i Jutarnjem listu detaljno opisao agoniju koju je prolazio pokojnik. Prozvao je liječnike da nisu pružili adekvatnu pomoć i kako su ignorirali teške bolove koje je Zlatko prolazio.
- Ta 4,5 sata iz pakla pratit će me zauvijek. Odgovorno tvrdim da mu nitko nije pomogao - rekao je tada za Jutarnji list Paradžik.
Nakon ovih gorkih saznanja, obitelj je odlučila zatražiti ekshumaciju i obdukciju što je i učinjeno 8. kolovoza, gotovo dva mjeseca nakon smrti.
Obdukcijski nalaz napokon je rasvijetlio uzrok smrti. Utvrđeno je da je Zlatko preminuo od razdora aneurizme prsne aorte s krvarenjem u desno prsište.
Na osnovi svih dokumenata vještaci su zaključili kako je Perkunićevo stanje prilikom dolaska u bolnicu bilo ozbiljno. Također, njegova tjelesna težina (težio je više od 150 kilograma) bila je otegotna okolnost u ovom slučaju jer je to bitno otežavalo klinički pregled pacijenta.
Propušteni pregledi
Nalazi su, prema mišljenju vještaka, ukazivali na to da postoji potreba za dodatnom obradom, što uključuje hitni CT trbuha i/ili CT angiografiju, fransezofagijski ultrazvuk te magnetsku rezonanciju. Vještaci su naveli kako u OŽB nije bilo moguće izvesti te pretrage te da je tamo mogao obaviti CT. Također su naveli kako ga je trebalo prebaciti u veću bolnicu koja raspolaže potrebnom aparaturom.
Ipak, navode da je postavljena točna dijagnoza te da je postojala potreba za operativnim liječenjem, sam ishod operacije nije moguće predvidjeti.
Na osnovi toga uzročnoposljedična veza između stručnog propusta i smrtnog ishoda ne može se sa sigurnošću uspostaviti.
Unatoč tome, iz nalaza je vidljivo da je ono što Paradžik ispričao obitelji ipak bilo točno.
- Svjesni smo toga da Zlatko možda ne bi preživio operaciju, ali sama činjenica da nije odrađeno sve što je bilo potrebno govori za sebe. Jer da jesu, tko zna, možda bi moj brat sada bio sa svojom suprugom i sinovima. A ako je bilo suđeno da umre, trebali su mu pomoći da ne umire šest sati u mukama - zaključuje Zlatkov brat Petar.