EKSPRESAN ODGOVOR

OTKRIVAMO: PRIPREME U TAJNOSTI Saveznici Zorana Milanovića sazivaju izbore za predsjednika SDP-a već za 20. veljače!

Boris Kovačev / EPH

U subotu, 16. siječnja, na sjednici koja se još uvijek priprema u diskreciji, članovi Glavnog odbora Socijaldemokratske partije Hrvatske trebali bi donijeti dalekosežne odluke za budućnost stranke: od analize izbornih rezultata i odgovora na pitanje je li netko odgovoran zbog toga što je stranka završila u opoziciji do (za sada još možda) raspisivanja izbora za predsjednika SDP-a, a onda i konvencije na kojoj će se izabrati novo rukovodstvo.

Nova snaga i vodstvo

Informaciju o pripremama sjednice dobili smo od člana Predsjedništva SDP-a koji je blizak Zoranu Milanoviću i trenutno je o tome obaviješten tek najuži vrh stranke.

Puno je važnije da će Glavni odbor prvi put raspravljati o prošlim parlamentarnim izborima, ali i situaciji u kojoj se našao SDP. U tom slučaju, mogu se očekivati istupi Milanovićevih kritičara koji ga smatraju krivcem za gubitak vlasti i očekuju njegovo odstupanje.

“Ako Zoran voli i želi dobro SDP-u, povući će se s mjesta predsjednika”, kaže u neformalnom razgovoru pripadnik te grupacije. Treba vidjeti hoće li nešto slično izjaviti pred članovima najvažnijeg tijela, Glavnog odbora SDP-a.

Zagovornici promjene predsjednika SDP-a smatraju da je Milanović politički potrošen i ugrožava budućnost stranke. Glavni argument glasi da u takvoj situaciji SDP treba novo vodstvo i novu snagu.

Ali i Milanovićevi saveznici spremaju odgovor i razmišljaju o tome da od Glavnog odbora zatraže raspisivanje izbora u SDP-u, koji se prema Statutu mogu održati za 30 dana. U tom slučaju izbori za predsjednika SDP-a i hoće li ostati Milanović ili će netko drugi preuzeti stranku mogli bi se organizirati već u subotu, 20. veljače. Za konvenciju je potrebno organizirati unutarstranačke izbore na općinskim i gradskim razinama, tako da će se održati tri do četiri tjedna nakon izbora predsjednika SDP-a.

Ukratko, za desetak dana i službeno može početi kampanja koja će odrediti budući unutarnji izgled SDP-a.

Iako je neslužbena već debelo u tijeku i malo-pomalo povećava se broj SDP-ovaca koji žele novog predsjednika.

Posljednji je bivši ministar znanosti Gvozden Flego koji je optužio Milanovića za “nasilje, bijes, bahati prezir prema drugačijima ili onima koje svisoka smatra ‘bedastima’, poraze na izborima” te zatražio da podnese ostavku na funkciju predsjednika SDP-a u skladu s “visoko podignutom ljestvicom”, što je aluzija na njegovu (Milanovićevu) izreku kada je 2012. smijenio ministricu zaštite okoliša Mirelu Holy. U Fleginoj interpretaciji, Milanović treba otići jer u protivnom dovodi u pitanje SDP, parlamentarnu oporbu, ali i funkcioniranje Hrvatske pa i (?) susjednih zemalja.

Ovo nije usamljen prijedlog za Milanovićevo odstupanje. Identičan zahtjev prošlog tjedna uputio je splitski gradonačelnik Ivo Baldasar, a slično rezoniraju poznati antimilanovićevci kao što su Rajko Ostojić, Zlatko Komadina, Josip Leko, Davor Bernardić, Tonino Picula, koji se nalaze u prvom ešalonu. Možda tih javnih protivnika još nema puno, ali unutar stranke zauzimaju važne položaje: Ostojić i Komadina su potpredsjednici SDP-a, Leko je predsjednik Glavnog odbora, Bernardić šef zagrebačkog SDP-a koji ima najviše članova, a Baldasar vodi splitsku organizaciju.

Izgubio troje izbore

Ovdje treba spomenuti pripadnike “račanovskog SDP-a” poput Davorka Vidovića, Marina Jurjevića ili Šime Lučina, čije su političke karijere uglavnom završene, ali, kada traže Milanovićevo odstupanje, vjerojatno i oni artikuliraju razmišljanja jednog dijela članstva u SDP-u.

“Milanović je izgubio troje izbore, otkako je 2007. preuzeo SDP, izgubili smo 300 tisuća birača, a sada u Saboru imamo samo 41 zastupnika. To su činjenice i to je isključiva odgovornost čelnika stranke. Umjesto argumentirane rasprave, Milanovićeva ekipa sve koji drukčije razmišljaju napada ad hominem, tako da SDP sve više nalikuje HDZ-u”, rekao je jedan od spomenutih oponenata.

S druge strane, Milanovićevi saveznici Flegin zahtjev za ostavku osporavaju podacima o poznatim europskim državnicima koji su nastavili voditi svoje stranke nakon gubitka izbora (a neki su se poslije vratili na vlast). Nicolas Sarkozy izgubio je 2012., ali vodi francuski desni centar i možda će ponovno pobijediti na predsjedničkim izborima, u Španjolskoj je Mariano Rajoy gubio 2004. i 2008., da bi 2012. trijumfirao i postao premijer, a sličan put imao je Lars Løkke Rasmussen koji je bio poražen na izborima 2011., ali je 2015. pobijedio i postao šef vlade u Danskoj.

Istine radi, i neki od Milanovićevih najbližih suradnika najavljivali su mogućnost njegova odstupanja.

Dok su još trajali pregovori o formiranju Vlade s Mostom, Siniša Hajdaš-Dončić, na pitanje što će Milanović napraviti ako završi u opoziciji, izjavio je:

“Poznavajući moralnost i političko promišljanje Zorana Milanovića, uz napomenu da će on o tome sam odlučiti, vjerujem da će on u tom trenutku svoj mandat dati na raspolaganje”.

Hajdaš-Dončić se usput ogradio i dodao kako je Milanović “dokazao da je državnik, iako mu to neki zlonamjernici osporavaju”.

Grbin uz Milanovića

Peđa Grbin, dosadašnji predsjednik saborskog Odbora za Ustav, smatra da su neutemeljeni zahtjevi za Milanovićevu ostavku. “Ostavka bi bila neodgovorna jer bi značila napuštanje stranke u osjetljivom trenutku. Ionako će relativno brzo biti izbori u SDP-u na kojima će svi naši članovi moći odlučiti žele li Milanovića ili nekog drugog na čelu stranke”, smatra Grbin.

Sličan stav ima Gordan Maras, ministar poduzetništva, koji je uvjeren da je Milanović najbolji kandidat za lidera stranke.

“Milanović ima energiju, znanje i poznaje situaciju u SDP-u. Trebao bi predložiti novu viziju, strategiju dok smo u opoziciji, te uključiti širi krug ljudi u procese odlučivanja i na tim osnovama pripremiti SDP za iduće izbore kako bismo se vratili na vlast”, predlaže Maras.

Dakle, čak i Maras spominje “novu viziju” koju očekuje od Milanovića ili njegova nasljednika.

Izdvajamo