Kao što je Hrvatska dobila vlast kakvu je birala, tako će i SDP imati šefove kakve je sam izabrao - rezignirano će na pitanje što slijedi nakon subotnjih izbora u glavnoj opozicijskoj stranci odgovoriti jedan od analitičara, koji je ovom prilikom želio ostati neimenovan.
Ponovnim izborom za šefa SDP-a Zoran Milanović nije završio, nego bi tek trebao početi pravi posao. Vlastitu je funkciju obranio ne zahvaljujući svojim rezultatima u dosadašnjem mandatu, nego usprkos njima. U osam godina, koliko je na čelu SDP-a, pokazao se uspješnijim u unutarstranačkim obračunima, nego u vođenju stranke. Lakše mu je osvajati pozicije, muka je na njima funkcionirati. Izborna je večer na Ibleru protekla na dostojanstven način, zahvaljujući prije svega Zlatku Komadini, koji se u porazu ponio gospodski. Za sve što slijedi odgovornost je isključivo na novopotvrđenom SDP-ovom predsjedniku.
Slučaj Linić
Milanović će se sada prvo posvetiti izbornoj konvenciji SDP-a, koja slijedi za dva tjedna i značajna je prije svega zbog izbora kompletnog rukovodstva stranke. Pokušat će promijeniti odnos snaga koji zasad ne preteže u njegovu korist. Ne želi da mu se u partijskim strukturama stvara oporbena situacija, kako se to dosad znalo događati. Izbacivanje Slavka Linića iz stranke na Glavnom se odboru gotovo pretvorilo u Milanovićevo detroniziranje. Isti je forum odbio prihvatiti njegov nimalo analitički, još manje samokritički izvještaj o rezultatu parlamentarnih izbora. Kao što je u Sabor progurao osobne prijatelje i stranačke poslušnike, tako će i vrhušku SDP-a pokušati impregnirati svojim ljudima. Ide mu na ruku silno uznapredovali oportunizam u stranačkim redovima. Kao i činjenica da se Zlatko Komadina, dosadašnji potpredsjednik SDP-a, nije natjecao ni za jedno mjesto u novom rukovodstvu stranke. To će svakako oslabiti kor Milanovićevih oponenata.
Drugo, šef SDP-a ima mnogo posla u vlastitoj stranci. Izbori su pokazali da je partija u dubokoj krizi. Apstinencija je bila velika, na izbore je izašlo manje od 60 posto članova, Milanović je dobio samo 34 posto glasova. Premda mu je tek trećina SDP-a dala glas, njegova je pobjeda neupitna, ali joj je legitimitet malo tanušan. Izbori u političkoj stranci ne mjere se, naime, na isti način kao opći izbori. Stranačko je članstvo politizirano, pa je za očekivati njihov masovan odaziv na birališta. Velika neizlaznost najčešće govori o rezignaciji.
Ide na Baldasara
Kao osnovno se sada postavlja pitanje hoće li Milanović krenuti u revanšizam i čistke. Ako je suditi po onome kako se ponašao u proteklih osam godina, onda će sigurno pokušati skršiti džepove otpora svojoj osobnoj vlasti. Pobjeda u Splitu otvara mu šansu da potaraca tamošnjeg stranačkog šefa Baldasara. Slično je i sa Zagrebom. Izborni rezultati pokazuju da na Komadininu stranu odmetnuti Bernardić više ne drži čvrstu kontrolu nad zagrebačkom organizacijom, pa će ga se bez većih otpora moći smaknuti. Suprotno najavama da će Milanović za svog gubernatora u Zagrebu dovesti ambicioznog doktora Miranda Mrsića, pravi je kandidat zapravo bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić.
Treće, šef SDP-a ima mnogo posla sa spašavanjem trenutno jako posrnulog koalicijskog kapaciteta svoje stranke. Dosadašnja mu se koalicija prilično rasklimala i prorijedila. Veliko je pitanje na koga od partnera još može računati. IDS je otišao svojim putem. U HNS-u otvoreno kažu da će se voditi vlastitim interesima i svoju budućnost mogu tražiti izvan lijevog bloka.
Smiruje tenzije
U postizbornim pregovorima s Mostom Milanović je proigrao svoju vjerodostojnost. Nitko mu više ne vjeruje. Došao je na zao glas kao prijevarama sklon političar. Traženje saveznika u nestranačkom prostoru i civilnom društvu nikada nije bila njegova opcija. Premda se u Hrvatskoj spontano formira svojevrsni pokret otpora HDZ-ovoj desničarskoj ofenzivi, šef SDP-a ne pokazuje ni najmanjeg interesa da s tim snagama komunicira, još manje da bi s njima politički korespondirao.
Četvrto, Milanović mora artikulirati političku platformu SDP-ova odnosa prema konkurentskom HDZ-u i, još važnije, prema Vladi premijera Oreškovića, što u novonastalim vrlo kompliciranim odnosima nikako više nije isto. Svadljiva retorika neselektivnog skakanja u oči postaje zamorna i neučinkovita. Premda pomalo ironična, Karamarkova neočekivano pristojna čestitka novom šefu SDP-a, s rečenicom da su im ciljevi isti, smiruje tenzije, pa Milanovićev verbalno pretjerano nabrijan gard čini deplasiranim. Javnost, pogotovo ona na koju bi SDP morao računati, ne voli retoriku političkog huliganizma. Ostane li predsjednik HDZ-a suzdržan, njegov će se kolega u SDP-u naći u velikim problemima.
Američki spin doktor
Peto, Milanović bi morao obaviti velik posao sam sa sobom. Mora naći način da ukroti vlastiti karakter. Uspijevao je civilizirano i produktivno funkcionirati samo dok je njegovim ponašanjem kormilario američki spin doktor. Šaketanje u kampanji sada pokušava predstaviti kao izraz svoje političke strasti, navodno stvarima srca. Isto kao da se nasilje u obitelji proglasi rezultatom ljubavi. Dok to ne riješi, sve mu je drugo uzaludno.