Većina hrvatskih građana vjeruje da današnji poklič “Za dom spremni” ne sadrži negativne konotacije ni poveznice s ustaškim režimom i zato ne treba biti zabranjen. Pritom bi čak četiri petine ispitanika zabranilo nacističku i fašističku ikonografiju, međutim, to se ne odnosi na spomenuti HOS-ov poklič, koji izaziva duboku polarizaciju u ovdašnjoj javnosti, objavio je časopis Politička misao, u kojem je predstavljeno opsežno istraživanje o stavovima hrvatskih građana o govoru mržnje i spornim simbolima iz komunističkog razdoblja i Nezavisne Države Hrvatske, koje su proveli Nebojša Blanuša i Enes Kulenović, izvanredni profesori na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Blanuša i Kulenović proveli su dva istraživanja tijekom 2016. i 2018. i ovih dana objavili opširnu analizu u Političkoj misli. Rezultati koje su dobili zanimljivi su jer korespondiraju s prošlogodišnjim zaključcima Vijeća za suočavanje s prošlošću, čiji su članovi zaključili da je uzvik “Za dom spremni” neprihvatljiv jer se koristio u NDH, ali ne i ako su ga upotrebljavale postrojbe koje su se borile u Domovinskom ratu.
Zakonske izmjene
Slično razmišljaju i u Vladi, gdje se pripremaju zakonske izmjene koje će legalizirati ili sankcionirati upotrebu simbola različitih nedemokratskih režima.
Očito je da većina građana poklič “Za dom spremni” ne povezuje s ustaštvom i spremna je braniti njegovu upotrebu ako se odnosi na Domovinski rat. Takvih je 47,1 posto u usporedbi s manjinskih 40,5 posto koji smatraju da iz javnog prostora treba micati sve što sadrži ovaj sporni poklič.
Prema dobivenim rezultatima, približno 80 posto hrvatskih građana podržava zabranu direktnog govora mržnje koji zagovara nasilje i diskriminaciju pojedinih skupina, kao i korištenje nacističkih simbola. S druge strane, smanjio se postotak onih koji bi zakonski dozvolili komunističke simbole, poput crvene zvijezde, sa 61 posto u 2016. na 55 posto u 2018. Nadalje, u 2018., 47 posto hrvatskih građana bilo je sklono zabrani lokalnog antifašističkog slogana “Smrt fašizmu, sloboda narodu”, a 41 posto građana tome se protivilo.
Ipak, u istraživanju iz 2018. sklonost odstranjivanju antifašističkih spomenika i imena ulica i trgova bila je, generalno, manja nego sklonost odstranjivanju spomenika ulica i trgova posvećenih NDH jer gotovo polovica stanovništva, preciznije 49,3 posto, smatra nedopustivim da se gradski trgovi i ulice imenuju po dužnosnicima Nezavisne Države Hrvatske, a puno ih se manje - 33,6 posto - protivi da ulice i trgove dobiju istaknuti sudionici narodnooslobodilačkog pokreta. Sličan je odnos i prema spomenicima jer 48,5 posto je protiv toga ako se odnose na NDH, a 32,5 posto kada se odnose na partizanski pokret.
Isto se ne može reći za spomenike Domovinskog rata koji sadržavaju slogan “Za dom spremni” s obzirom na to da se više od 47 posto ispitanika protivi njihovu odstranjivanju.
Dva zaključka
Za velik broj ljudi u Hrvatskoj uzvik “Za dom spremni”, koji se koristio između 1991. i 1995., nije isto što i “Za dom spremni” iz Drugog svjetskog rata. Ipak, nelagodu izaziva činjenica da je podrška među hrvatskim građanima za zabranu tog uzvika puno manja i u odnosu na upotrebu nacifašističkih simbola; na 45,1 posto u 2016. te 49,9 posto u 2018. (a nacističke bi zabranilo 80 posto ispitanih). Inače, postojeći zakoni brane korištenje “Za dom spremni”, ali ne brane “Smrt fašizmu, sloboda narodu”.
Enes Kulenović smatra da rezultati navode na dva zaključka. “Prvo, jako velik broj građana zalaže se za zabranu komunističkih i nacifašističkih simbola, čak i onih koji trenutno nisu na udaru zakona. To je pomalo iznenađujuće jer, u pravilu, država je stroža nego javnost, ali kod nas je situacija obratna. Drugo, očito je uspješno rekontekstualiziran poklič ‘Za dom spremni’, koji većina hrvatskih građana ne povezuje s ustaškim režimom, nego s Domovinskim ratom, a to je na neki način i u skladu sa zaključcima Vijeća za suočavanje s prošlošću”, pojasnio je Kulenović.
Pritom ne iznenađuje da je istraživanje pokazalo kako pobornici Ante Pavelića, ali i Franje Tuđmana, u većini slučajeva podržavaju konzervativno-klerikalne pokrete kao što su Vigilare i U ime obitelji.
Nebojša Blanuša smatra da su rezultati zabrinjavajući jer su potvrdili da se u Hrvatskoj ukorijenio povijesni revizionizam.