"Ni odvjetnici ne žele raditi s ljudima srpske nacionalnosti.Takva je klima. Još je ovo država Hrvata i onih drugih, iako sam ovdje rođen i ja i svi moji preci. Još osjećam da nemamo ista prava. Da smo svi jednaki, sudska procedura bi završila prije 20 ili makar prije 15 godina. Da nisam ustrajao, ne bi nikad" - kazao je Gojko Ergić, sin ubijenog Jovana Ergića nakon završetka sudskog procesa i objave presude izrečene ubojici njegova oca Božidaru Vukušiću, umirovljenom pukovniku HV-a, koji je na Županijskom sudu u Šibeniku za zločin počinjen protiv civilnog stanovništva osuđen na devet godina zatvora.
Ergić je nakon presude najavio tužbu protiv RH zbog toga što je ubojica njegovog oca osuđen gotovo dvadeset godina nakon počinjenog djela te pritom dodao kako ga ne zanima visina kazne, nego samo činjenica da je Vukušić proglašen krivim.
Ništa sporno u Ergićevo kritici pravosuđa unutar elaboracije obiteljske tragedije i gubitka oca, koji je likvidiran na krajnje svirep i okrutan način, kao i bjelodanoj istini da je potom godinama uzaludno obijao vrata mjerodavnih institucija tražeći pravdu koja je po pravilu spora, ali uvijek dostižna.
Ergić je pravdu u Hrvatskoj ipak dočekao nakon što je prethodno, uz pomoć Srpskog demokratskog foruma, prema Županijskom državnom odvjetništvu podnio tzv. Zahtjev za nastalu štetu, čime će od RH biti obeštećen za gubitak oca, što je također neosporna demokratska i civilizacijska stečevina koja mu pripada.
Međutim, Gojko Ergić, stariji sin ubijenog oca Jovana, u svojoj kritički intoniranoj opservaciji na temu "Hrvati i oni drugi", naglašene klime nejednakosti i izgubljenih prava, te u konačnici najave tužbe protiv RH na okolnosti "pravosudne inertnosti", u svojoj nedovršenoj misiji izgubio je nit dosljednosti koja ga je cijelo vrijeme krasila.
Jednostavno zbog toga, što je također dugo vremena (ne)svjesno zanemarivao činjenice koje su njemu od iste RH dugo godina išle na ruku. Naime, u stvaranju države i olovnom vremenima kada je bezobzirnom likvidacijom izgubio oca, njegov brat Nikola Ergić, niti kilometar od mjesta ubojstva, bio je na strani "martićevaca", tada kao aktivni sudionik oružane pobune protiv RH.
Nakon završetka rata, Gojkov mlađi brat Nikola zaogrnut plaštom tzv.abolicijskog zakona oslobođen je bilo kakve krivnje, jednako kao i tisuće drugih iz njegove postrojbe, koji su upravo zahvaljujući zakonima RH oslobođeni krivnje...