Sud Europske unije objavio je presudu vezanu uz slučaj rumunjskih dužnika u švicarskim francima u kojoj utvrđuje da kad odobrava kredit u stranoj valuti, banka “mora zajmoprimcu pružiti dovoljno informacija kako bi mu omogućila donošenje razborite i informirane odluke”.
Riječ je presudi koja baca novo svjetlo na slučaj kreditiranja u švicarskim francima, a Udruga Franak već je proglašava povijesnom jer ona ne vrijedi samo za Rumunjsku, nego je obvezujuća za sve sudove država članica. To znači i za Vrhovni sud Hrvatske “koji uskoro treba donijeti presudu u ‘slučaju švicarac’”.
Žalba
U svibnju 2015. godine Vrhovni sud je donio odluku prema kojoj je valutnu klauzulu ocijenio zakonitom. Na nju se se žalile udruge Franak i Potrošač, a Ustavni sud je, iz procesnih razloga, odlučio vratiti obrazloženje odluke o primjenjivosti valutne klauzule u slučaju kredita u francima. U Udruzi Franak sada vjeruju da će nova odluka ići njima u korist, da će ugovaranje kredita s valutnom klauzulom biti proglašeno nepoštenim, a u konačnici i sami krediti ništetni.
- Nakon ovakve odluke, te nedavne odluke Ustavnog suda, Vrhovni sud te nacionalni sudovi koji sude o ništetnosti tih ugovora više ne mogu odlučiti nikako drukčije te nekadašnji dužnici kredita u švicarskim francima s nestrpljenjem i optimizmom mogu iščekivati presudu Vrhovnog suda - navode “frankovci”.
Valutna klauzula
A što je zapravo rekao Europski sud kojem se za pomoć obratio rumunjski Žalbeni sud? Riječ je predmetu Ruxandra Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Românească SA koji su se požalili nacionalnom sudu da je prilikom sklapanja ugovora banka svoj proizvod prikazivala pristrano jer je isticala isključivo koristi koje bi zajmoprimci od njih mogli mati, bez spominjanja njihovih mogućih rizika i vjerojatnosti njihova ostvarenja.
Stoga, prema mišljenju zajmoprimaca, spornu ugovornu odredbu treba smatrati nepoštenom. U tom kontekstu rumunjski Žalbeni sud je zatražio objašnjenje “o opsegu obveze” banaka da klijente informiraju o tečajnom riziku povezanom s kreditima u stranoj valuti.
Sud je utvrdio da se nepoštenost može ispitivati samo ako nije sastavljena jasno i razumljivo. Podsjeća također da zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti sastavljena jasno i razumljivo također nalaže “da ugovor transparentno izloži konkretno funkcioniranje mehanizma na koji upućuje dotična odredba. Prema potrebi, ugovor također mora objasniti odnos između toga mehanizma i onog utvrđenog drugim odredbama, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može procijeniti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze”.
- To pitanje mora ispitati rumunjski sud s obzirom na sve relevantne činjenične elemente, uključujući oglašavanje i informacije koje je zajmodavcu činio dostupnima u sklopu pregovora o sklapanju ugovora o kreditu - objašnjava Europski sud.
U sličnom hrvatskom slučaju Vrhovni sud je valutnu klauzulu ocijenio zakonitom, navodeći da bi svakoj punoljetnoj, i prosječno opreznoj osobi trebalo biti jasno da se tijekom dugog razdoblja ne može očekivati da će prilike u društvu, posebno one ekonomske, ostati neizmijenjene, a one utječu i na tečaj valuta.
Ništetni ugovori
U Hrvatskoj udruzi banaka zasad nisu željeli komentirati presudu Europskog suda, ali podsjećaju i na presudu Vrhovnog suda u kojoj se kaže da je “valutna klauzula kao institut propisana Zakonom o obveznim odnosima te da se radi o općeprihvaćenom institutu u Republici Hrvatskoj koji se nalazi u svakodnevnoj primjeni...” Ostaje vidjeti kakvo će biti novo objašnjenje Vrhovnog suda u ovom slučaju.
No, kad bi odlučio drukčije, u skladu s očekivanjima Udruge Franak, u njenoj interpretaciji to bi značilo da ugovori postaju ništetni te da im banke moraju vratiti svaku kunu koju su platili više nego što su kreditom dobili.