Sutkinja Visokog prekršajnog suda Branka Žigante Živković opisala nam je pritiske kojima je bila izložena krajem studenoga, a vezani su uz imenovanje na sudačku dužnost sina visokog pravosudnog dužnosnika. Trebalo joj je, kazala nam je, neko vrijeme da shvati što se događa, ali nakon što je posložila kockice u mozaiku onog što joj se dogodilo, odlučila je svoje iskustvo podijeliti s javnošću.
Mnogo je sudaca nezadovoljno kriterijima kojima se Državno sudbeno Vijeće (DSV) vodi pri imenovanjima sudaca, ali se o tome ne usuđuju javno progovoriti, svjesni da se moćnicima u pravosudnoj vlasti, žele li napredovati, nije mudro zamjerati. Ova sutkinja je, međutim, odlučila prekinuti šutnju. “Prekršajno sudovanje je moj izbor, volim svoj posao i nemam se namjeru natjecati na druge sudačke dužnosti”, kazala nam je. “Odlučila sam ono što prolazim javno reći zbog mlađih kolega koji sve više gube vjeru u to da u sudačkoj karijeri možeš napredovati na temelju rezultata rada.”
Bećarac i ZDS
Iza te sutkinje Visokog prekršajnog suda su stotine donesenih presuda, uključujući i onu kojom je ukinuta prvostupanjska oslobađajuća presuda pjevaču uvredljivog bećaraca upućenog policajki “u plavoj bluzi” i naloženo novo suđenje, kao i ona kojom je Josip Šimunić zbog izvikivanja ustaškog pozdrava na stadionu kazna sa 5000 povećana na 25.000 kuna. Široj je javnosti poznata po javnom zalaganju za bržu i kvalitetniju zaštitu žrtava obiteljskog nasilja i implementaciju odredbi Istanbulske konvencije.
S obzirom na to da nije članica DSV-a ne utječe izravno na odluke toga tijela, ali je od lipnja ove godine predsjednica sudačkog vijeća Visokog prekršajnog suda, tijela od 15 članova, zaduženog za donošenje ocjene rada prekršajnih sudaca koji se natječu na više sudačke dužnosti. I upravo je iskustvo koje je doživjela na toj dužnosti odlučila podijeliti s javnošću.
DSV-u kojim predsjedava vrhovni sudac Željko Šarić za dva i pol mjeseca istječe mandat. To tijelo ostat će zapamćeno po nizu kontroverznih sudačkih imenovanja, proizvoljnosti i ignoriranju poretka kandidata na listama prvenstva. Upravo zbog toga je Ustavni sud prije pola godine uvažio tužbe sutkinja Katarine Petrović i Jadranka Kos i poništio odluke DSV-a o imenovanjima četiriju sutkinja zagrebačkog Županijskog suda.
Do kraja mandata, u iduća dva i pol mjeseca, sadašnji saziv DSV-a imenovat će još niz sudaca, a s nekim imenovanjima, kako pokazuje priča Žigante Živković, silno žure.
DSV je 13. lipnja ove godine raspisao natječaje za niz sudaca, a uz ostalo i za četiri suca Trgovačkog suda u Zagrebu. Među kandidatima koji su se javili na spomenuti natječaj kako bi napredovali na više sudove je i troje općinskih prekršajnih sudaca, Ljiljana Pirić za Trgovački sud u Zagrebu te Kristina Gašparac Orlić i Drago Klasnić za županijske sudove, a sudačko vijeće Visokog prekršajnog suda, kojem predsjeda Žigante Živković, mora ocijeniti njihov rad.
“Početkom rujna ove godine”, ispričala nam je Žigante Živković, “predsjednik DSV-a Željko Šarić zatražio je da sudačko vijeće Visokog prekršajnog suda donese ocjene za to troje prekršajnih sudaca. Sjednicu sudačkog vijeća zakazala sam za 27. rujna, ali sam je zbog zdravstvenih okolnosti i poslovnih obaveza morala odgoditi.
“Činjenica je”, pojašnjava dalje sutkinja, “da je mojom greškom propisani dvomjesečni rok u kojem je sudačko vijeće dužno donijeti ocjenu rada sudaca prekoračen i ne bježim od odgovornosti za to, ali moram napomenuti da je naše sudačko vijeće nije u tom smislu nikakva iznimka jer je probijanje propisanog roka za ocjenu sudaca raširena praksa. Primjera radi, prethodno sudačko vijeće Visokog prekršajnog suda kojem je na čelu bio moj kolega, ocjenu kandidata donijelo je tek 14 mjeseci nakon raspisivanja natječaja i tri je puta odgađalo sjednice.”
Rok od 60 dana
Pritisci da što hitnije zakaže sjednicu sudačkog vijeća otpočeli su, tvrdi, 26. studenoga. “Od 26. do 29. studenoga bila sam na putu, na stručnom skupu u Makedoniji. U ponedjeljak 26. studenoga stigla mi je prva u nizu SMS poruka mog kolege s Visokog prekršajnog suda i člana sudačkog vijeća Tomislava Tomašića. U njoj je zatražio da hitno sazovem sjednicu sudačkog vijeća za petak, 30. studenog. Odgovorila sam mu da ne mogu jer sam na putu, na što je on uzvratio porukom: ‘Županijski nas stišće’ te u novoj poruci: ‘Digli su frku, opet će po nama, prijete se Vrhovnim sudom’. Odgovorila sam mu da neka mene zovu ako je potrebno, a da će sjednica biti zakazana nakon mog povratka.
No bez obzira na moju molbu da pričekamo dok se ne vratim, kolega Tomašić samoinicijativno je sazvao sastanak sudačkog vijeća za petak, 30. studenoga. On, a i uprava mog suda čak su i osobno telefonski nazivali članove vijeća tražeći da se izjasne hoće li doći na sastanak. Kad sam se dan uoči sastanka vratila s puta, saznala sam i da je kolega Tomašić uzeo papire o kandidatima koje trebamo ocijeniti i naložio da ih se fotokopira i podijeli članovima vijeća, za što nema ovlasti. Došla sam nakratko na sastanak koji je samovoljno sazvao kako bih ga pred svima upozorila da je sastanak sazvao nepotrebno i da će sve odluke koje na njemu donesu zbog proceduralnih nepravilnosti biti nevažeće te ih izvijestila da sam sjednicu sudačkog vijeća sazvala za 12. prosinca.
Smjena
Kolega Tomašić mi je rekao da, zamislite, ‘procedura nije bitna’ te nastavio inzistirati da se još isti dan održi sjednica na kojoj će se donijeti odluka o mojoj smjeni s funkcije predsjednice vijeća i donijeti ocjene za kandidate, a sve zato što sam promašila rok od 60 dana za donošenje ocjene sudaca. Nakon rasprave i glasanja na kojem je inzistirao Tomašić, većina kolega je odlučila da ostajem ne čelu vijeća i da neće taj dan ocjenjivati kandidate.
Ponašanje kolege Tomašića me pogodilo jer je forsiranje održavanja sjednice 30. studenoga i njegovo ponašanje na njoj izgledalo kao puč i pokušaj da me se pošto-poto smijeni.” Žigante Živković kaže da joj je 28. studenog, tijekom njezina puta u Makedoniji, upućena poruka da je predsjednik DSV-a Željko Šarić Visokom prekršajnom sudu poslao požurnicu u kojoj traži da sudačko vijeće pošalje ocjene, ali ovaj put ne za sve troje kandidata, već samo za kandidatkinju Ljiljanu Pirić koja se natječe za Trgovački sud u Zagrebu.
“Pitala sam se zašto je poslao požurnicu samo za nju”, rekla nam je Žigante Živković i nastavila kako joj je istog dana stigla i SMS poruka predsjednika Vrhovnog suda Đure Sesse. “U rano jutro 28. studenog u 6.53 sati dobila sam SMS poruku: ‘Branka, dobro jutro. Znam da si na putu, ali te molim da što žurnije zakažete, održite i donesete ocjene za suce koji su u natječaju za Trgovački i Županijski sud u Zagrebu. Hvala i pozdrav. Đuro Sessa’.”
Bez ironije
Poruka čelnog čovjeka sudbene vlasti ju je, tvrdi, zapanjila: “Sessu znam trideset godina, karijeru smo oboje kao mladi pravnici započeli u Sisku i Petrinji, on na sudu, a ja u javnom tužilaštvu, ali u međuvremenu mi se godinama nije javljao. Odgovorila sam mu SMS-om, ne bez ironije, da je lijepo što nam tehnika omogućava da komuniciramo i da mu želim dan bez puno stresa. Odgovorio je: ‘Hvala, ali radije bih konkretan odgovor’. Po povratku u Zagreb SMS porukom sam ga obavijestila da sam sjednicu zakazala za 12. prosinca.”
Tek po povratku s puta Branka Žigante Živković je, kaže, doznala razlog zbog kojeg je predsjednik DSV-a Željko Šarić 27. studenog poslao požurnicu samo za kolegicu Ljiljanu Pirić koja se natječe za Trgovački sud. “Doznala sam, naime, da se na natječaj za isti sud javio i sin Đure Sesse koji je zaposlen kao sudski savjetnik. Sessa i predsjednik DSV-a Željko Šarić, po svemu sudeći, žele da imenovanje sudaca zagrebačkog Trgovačkog suda obavi još ovaj saziv DSV-a prije nego se raspusti, a DSV to ne može učiniti sve dok ne dobije ocjene svih kandidata koji su se kandidirali za taj sud. Zbog toga pritisci da se što prije ocijeni kolegicu Pirić”, kazala nam je Žigante Živković.
“Bila sam, najblaže rečeno, zapanjena Sessinom SMS porukom jer se godinama prije toga nismo čuli”, kaže sutkinja. “Predsjednik Vrhovnog suda je, najblaže rečeno, pokazao prilično neuobičajeno zanimanje za određeni natječaj. Ovdje moram istaknuti da sudačko vijeće koje ocjenjuje rad sudaca mora biti potpuno neovisno u svom radu. Zbog prekoračenja roka za ocjenu sudaca može me s čela vijeća smijeniti samo sudačko vijeće Vrhovnog suda, a oni to, barem dosad, nisu učinili. Ako to ipak učine - postavlja pitanje zašto to nisu učinili i u drugim slučajevima kad su sudačka vijeća mnogo dulje kasnila u ocjeni sudaca nego što kasnimo mi”, kaže Žigante Živković.
SMS poruke svog kolege Tomašića i njegovo samovoljno sazivanje sjednice sudačkog vijeća te pokušaj njezine smjene i forsiranje da se isti dan donese ocjena kandidata, Žigante Živković je, kazala nam je, doživjela kao otvoreni pritisak, pogotovo nakon saznanja da su Tomašić i Sessa obiteljski prijatelji, kao i nakon saznanja da je Tomašić 29. studenog, dakle dan prije nego je pokušao ishoditi njezinu smjenu s čela sudačkog vijeća bio na razgovoru u sjedištu DSV-a. Žigante Živković također ističe i da ju je predsjednica njezina suda krajem prošlog tjedna na općoj sjednici sudaca pred svima prozvala zbog probijanja roka za ocjenu sudaca, a osobno i pozvala u ured i optužila je “da je napravila aferu”. “Zanimljivo je da predsjednici našeg suda”, primjećuje Žigante Živković, “kao članici prethodnog sudačkog vijeća nikad ranije nije padalo na pamet problematizirati kašnjenje u ocjenjivanju sudaca.”
Intervencija
Srđan Sessa, sin čelnog čovjeka pravosudne vlasti, zaposlen je kao viši sudski savjetnik na Građanskom odjelu Županijskog suda u Zagrebu. Da je jedan od kandidata za Trgovački sud, potvrdilo nam je više izvora bliskih DSV-u. Suci prvostupanjskih sudova, naime, mogu biti imenovani iz reda sudaca, ali i iz reda sudskih savjetnika. Srđan Sessa kojem je, neslužbeno doznajemo, 30-ak godina i diplomirao je na na Pravnom fakultetu u Splitu, prije savjetničkog posla na Županijskom sudu bio je sudski savjetnik na zagrebačkom Općinskom sudu. Na oba ta suda njegov otac Đuro Sessa bio je sudac.
Đuru Sessu, koji je u srpnju prošle godine imenovan predsjednikom Vrhovnog suda, pitali smo je li na bilo koji način pokušao požuriti održavanje sjednice sudačkog vijeća Visokog prekršajnog suda i ako jest, što ga je ponukalo na tu intervenciju te koja je zakonska osnova za nju. Sessin pisani odgovor prenosimo u cijelosti: “Točno je da sam zamolio SMS- om 28. studenog 2018. predsjednicu sudačkog vijeća Visokog prekršajnog suda da zakaže sjednicu na kojoj bi se donijele ocjene za suce prekršajnih sudova koji su se natjecali za mjesta sudaca. To sam učinio stoga što su svi zakonski rokovi za postupanje vijeća istekli i stoga što briga za uređeno funkcioniranje sudbene vlasti uključuje i skrb za urednu popunjenost sudova. Predsjednica sudačkog vijeća obavijestila me da će sjednica biti 12. prosinca 2018.”.
DSV 2,5 godine od natječaja nije popunio prazna mjesta sudaca
Već i letimičan pogled na tempo rada DSV-a pokazat će da to tijelo u nekim slučajevima odluke o imenovanjima sudaca ne donosi ni godinu-dvije od raspisivanja natječaja za upražnjena sudačka mjesta, a da neuredno popunjavanje upražnjenih sudačkih mjesta ne brine ni čelnog čovjeka sudbene vlasti, ni tijelo koje bez jasnog razloga odugovlači s imenovanjem sudaca - DSV. Evo primjera: DSV kojem je na čelu Sessin kolega s Vrhovnog suda, Željko Šarić, još je u ožujku 2016. raspisao natječaj za dva suca Visokog prekršajnog suda.
Kandidati su se javili, sudačko vijeće ih je već davno ocijenilo, a DSV ni nakon dvije godine i osam mjeseci od raspisivanja natječaja još nije popunio dva upražnjena sudačka mjesta. Istodobno na Visokom prekršajnom sudu stotine predmeta, uključujući i one obiteljskog nasilja, padaju u zastaru jer im nedostaje sudaca. Teško je ne zapitati se zašto predsjednik Vrhovnog suda ne iskazuje brigu i za urednu popunu primjerice toga suda.