'Neustrašivi ratnik i borac za slobodu srpskog naroda.' Tako je Željka Cvijanović, predsjednica Republike Srpske, nazvala Slavka Lisicu, bivšeg časnika JNA, dodjeljujući mu u Banjoj Luci posthumno entitetsko odličje u povodu obilježavanja 9. siječnja, neustavnog praznika koji u tom entitetu definiraju kao "Dan Republike Srpske", prenosi Šibenski.hr.
Među odlikovanima se našla i Ana Brnabić, predsjednica srbijanske Vlade, no "orden RS na lenti", kojim se okitila Brnabić i koji su 1993. godine ustanovile tadašnje samozvane vlasti bosanskih Srba, nije ni izdaleka uznemirilo šibensku javnost koliko odličje Slavka Lisice.
Njega je, naime, za ratne zločine hrvatsko pravosuđe osudilo na zatvorsku kaznu od 15 godina. Presudom Županijskog suda u Šibeniku, Lisica je još 1998. proglašen krivim jer je, kao zapovjednik oklopnih i topničkih postrojbi u sastavu Kninskog korpusa, po nalogu Ratka Mladića, u rujnu 1991. godine zapovjedio topničke napade na Šibenik. Presudu je potvrdio i Vrhovni sud 2001. godine.
U rujanskom granatiranju Šibenika poginula je jedna osoba, a osim kupole katedrale sv. Jakova, UNESCO-ova spomenika kulture, oštećen je cijeli niz sakralnih objekata i spomenika kulture, ali i pogoni tadašnjih šibenskih gospodarskih tvrtki, zgrade i kuće Šibenčana.
Braniteljska populacija, tvrdi Tonči Mrša, dopredsjednik Udruge veterana Domovinskog rata grada Šibenika, uopće nije iznenađena što je srbijanska premijerka sa zahvalnošću i ponosom primila odličje kojim su već nagrađeni Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Biljana Plavšić i Momčilo Krajišnik, bivši čelnici bosanskih Srba, koji su odreda osuđeni za ratne zločine pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju.
– Tako nas ne iznenađuje ni odlikovanje Slavka Lisice, još jednog u nizu osuđenih ratnih zločinaca. Oni koji su ga odlikovali ni do sada ništa nisu poduzimali, niti su pokazali želju da smire poslijeratne tenzije i da diplomatskim odnosima pridonesu suživotu među narodima na ovim prostorima. Dapače, smatramo da je to smišljeni čin kako bi se stalno podgrijavale napetosti i raspirivala mržnja. Jer odlikovati jednog ratnog zločinca nije banalna stvar, nego čista provokacija – istaknuo je Mrša.
Nikola Vukošić, ratni načelnik šibenske Policijske uprave, koji je ostao zapamćen po vrsnoj organizaciji obrane Šibenika, ali i po jedinstvenom pregovaračkom stilu s časnicima JNA, posebno Ratkom Mladićem, vijest o odlikovanju Slavka Lisice dočekao je uz očekivanu dozu humora: – A koga bi drugo odlikovali? Neće valjda mene. To je za očekivati. Njihov čovjek, njihov izbor – našalio se, a onda i dodao kako je Lisicu upamtio po karakteristikama kakve vojniku, a posebno časniku, ne služe na čast.
– Kad bi znali kakav je vojnik bio, ne bi ga odlikovali. Na pregovorima smo se znali doslovno sprdati s njime. Dao bi se isprovocirati, penjao bi se na tenk. Mladić ga je smirivao. Volio je i popiti. Da je poštovao Mladićevu zapovijed, uostalom, tenkovska kolona ne bi ni došla na Šibenski most u domet naših tenkova, nego bi se zaustavila u Čistoj Maloj. Eto, koliko je bio vrstan vojnik – zaključio je Vukošić.
Opjevan u pjesmi beogradskog 'Zabranjenog pušenja'
Slavko Lisica je tijekom rata bio zapovjednik Druge oklopne brigade Vojske Republike Srpske i zapovjednik Operativne grupe Doboj. Njega je u pjesmi "Ljubav udari često tamo gdje ne treba, i kad joj se čovjek najmanje nada" opjevao i dr. Nele Karajlić sa beogradskim dijelom grupe "Zabranjeno pušenje", a dio pjesme koji ga spominje glasi:
"Kontraofanziva kao što to biva bila je žestoka
Srpsku vojsku vodio je lično pukovnik Slavko Lisica
Noć se okrenu naopako, nema više ni svitanja,
Po srušenoj čaršiji lutao je Milan, tražeć brata rođena,
Al' umjesto brata ispod jorgovana stajala je lijepa Fazila"