“Pripadnici HOS-a i njihov poklič ‘Za dom spremni’ nemaju nikakvu vezu s ustaštvom i Nezavisnom Državom Hrvatskom”, glasi najčešće ponavljana rečenica u Hrvatskoj, otkako je u Jasenovcu, najprije, postavljena, a prije nekoliko dana skinuta spomen-ploča za 11 poginulih pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga sa spornim pokličem. U različitim kontekstima ovakvo stajalište izgovorili su Zlatko Hasanbegović, ministar uprave Lovro Kuščević, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i Anto Đapić, bivši načelnik Stožera HOS-a i višegodišnji čelnik Hrvatske stranke prava.
Istina je, međutim, dijametralno suprotna - Hrvatska stranka prava i HOS kao oružano stranačko krilo službeno su se zalagali za obnovu NDH - a postoje i materijalni dokazi koji demantiraju spomenute političare koji su uvjeravali javnost kako jasenovački natpis “Za dom spremni” nema veze s propalom ustaškom državom.
Činjenice pokazuju da ima, kao i da je prije četvrt stoljeća Hrvatska stranka prava zahtijevala obnovu NDH u povijesnim i etničkim granicama iz 1941. godine.
Protiv Tuđmana
U ljeto 1992. u predizbornoj kampanji za parlamentarne izbore HSP i tadašnji predsjednik stranke Dobroslav Paraga objavili su predizborni program, koji se u mnogim dijelovima temelji na politici ustaškog režima pod vodstvom Ante Pavelića. Paragini pravaši bili su, pritom, u sukobu i s režimom Franje Tuđmana koji je, po njihovu mišljenju, vodio mlaku politiku i pristao na okupaciju trećine Hrvatske. Nasuprot tome, HSP-ovci su tvrdili da se Hrvatska treba proširiti do Drine, pa i dalje, i sve to pojasnili u izbornom proglasu:
“HSP će svim zakonitim sredstvima nastojati ostvariti Nezavisnu Državu Hrvatsku, u njezinim povijesnim granicama od Jadranskog mora do Drave i od Sutle do Drine, i od Huma do Novog Pazara, od Zadra do Zemuna. Ostvarit ćemo državu koja će biti slobodna za sve svoje građane”, stoji u izbornom programu pravaša.
Slijedi nastavak u kojem se opisuje buduća gospodarsko-socijalna strategija: “U NDH Ustavom i zakonima bit će zajamčena sloboda, zaštita ljudske ličnosti, sloboda, poduzetništvo, prava radništva i njihova zaštita, briga o obitelji i socijalna zaštita, kako bi se postiglo opće blagostanje svih građana, bez obzira na vjeru, naciju, spol. Narodno će se gospodarstvo razvijati pravednom poreznom politikom i svekolikom pomoći države, državna će pomoć u pomaganju bogatog sela biti posvemašnja, od povoljnih kredita do državnog programiranja proizvodnje, što će biti jamac plasiranja seljačkih proizvoda”.
Dobroslav Paraga
Zatim se najavljuje donošenje “zakona o krivičnom postupku koji će biti jednostavan, a djelotvoran, i prekršajni zakon koji će revidirati građanske zakone”. Valuta će biti hrvatski novac - kuna. Sve vjeroispovijesti bit će ravnopravne - neće biti državne religije. Naziv Srpska pravoslavna crkva bit će izbrisan i glasit će Hrvatska pravoslavna crkva, što neće povrijediti nijednog poštenog pravoslavca. Upravo kako se desilo u NDH, možemo dodati.
Najavljeno je da će Država i Crkva tijesno surađivati, kao i kako umirovljenje kao naknada pripada svakom građaninu Hrvatske koji je bio pripadnik oružanih snaga Hrvatske, a obitelji naknada.
Paragin HSP najavio je kako će se u NDH voditi znanost i školstvo: “Angažirat ćemo napredne stručnjake za povijesnu znanost koji će napisati istinitu povijest o svemu što se dosad događalo u Hrvatskoj. Neće se po Tuđmanovu uzoru spominjati poražene snage u II. svjetskom ratu, nego će istina o svima biti vjerno predočena. Kako ratni zločini po međunarodnom pravu nikad ne zastarijevaju, protiv počinitelja pokretat će se krivični postupci pred redovnim sudovima, a Ustavom će svi politički procesi koji su vođeni u Karađorđevićevoj i Titovoj Jugoslaviji biti poništeni”.
U školama će se ukinuti predmeti kao što su politologija, organizacija rada i slično, jer se organizacija rada može uklopiti u druge predmete, čime će se “ukinuti komunističko izopačeno razumijevanje znanosti”.
Usto se, već u uvodu, tadašnja situacija u Hrvatskoj opisuje kao “diktatura Franje Tuđmana”, obavještajne i policijske službe optužuje da unutra “od vrha do dna sjede bivši udbaši, počevši od Boljkovca i Manolića”, a situacija u Hrvatskoj opisuje se tako da je “hrvatski narod u stotinama tisuća noći pod darovanim šatorima, dok Tuđman živi u ljetnikovcima koje mu je ostavio voljeni duhovni otac Tito”, što je aluzija na Predsjednički ured, nekadašnju Vilu Zagorje. Naposljetku, proglas se zove “Mi nudimo istinu”.
Nestao iz javnosti
Iz tog razdoblja potječu i fotografije Parage i Đapića u, vjerojatno, stranačkim prostorijama u kojima je fotografija Ante Pavelića i natpis NDH, ili skupa HOS-a, koji se održao pod ustaškim slovom U. Jednostavno je previše dokaza koji pokazuju da su HSP i HOS baštinili nasljeđe ustaštva, a time i poklič “Za dom spremni”, ali i da se prije 25 godina nisu skanjivali to javno priznati.
Ipak, na izborima 1992. birači nisu podržali zagovornike obnove NDH i pravaši su osvojili samo pet saborskih mandata, a Paragina politička karijera približavala se kraju.
Dobroslav Paraga bio je prvi predsjednik HSP-a nakon uvođenja demokracije u Hrvatsku 1990. godine. Vodio je stranku na parlamentarnim izborima 1992. godine, a tada se kandidirao i za predsjednika Republike i bio je četvrti s 5,4 posto, dok je HSP dobio 7,06 posto glasova. Međutim, vrlo brzo nakon toga Paraga se sukobio s članovima vodstva HSP-a okupljenim oko Ante Đapića. U rujnu 1993. Đapić je organizirao Izvanredni sabor stranke u Kutini na kojem je Paraga smijenjen pa je potom osnovao HSP 1861 s kojim je izlazio na izbore bez većeg uspjeha.
Paraga se godinama nije pojavljivao u javnosti, sve do prošlih parlamentarnih izbora, kada je izjavio kako “ne očekuje puno, osim da se Most ‘zakači kao mlinski kamen’ oko vrata SDP-a ili HDZ-a jer su i jedni i drugi cijepljeni od srama i poštenja”, uz dodatno objašnjenje da je Hrvatska politikom “blizanaca” SDP-a i HDZ-a “ugrožena iznutra i izvana jer SDP predstavlja “jugoudbu”, a “croudbu HDZ”.
Antikomunizam
Međutim, ako je Dobroslav Paraga politički mrtav, to se ne može kazati za puno njegovih stavova iznesenih u političkom programu HSP-a iz 1992. godine. Iako više nijedan ozbiljan političar neće spominjati obnovu Nezavisne Države Hrvatske ili tražiti “vraćanje” Zemuna i Boke kotorske, sadašnja desnica preuzela je većinu ideja koje su prije dvadeset i pet godina djelovale radikalno. I to ne marginalna desnica, već mainstream desni centar kakav je HDZ, osobito pod vodstvom Tomislava Karamarka. Iako je on godinu dana izvan politike, otkako je u ljeto 2016. srušio vlastitu vladu, HDZ se nikada nije distancirao od Karamarkova “Antikomunističkog manifesta”, u kojem je, prije dvije godine, definirao glavne ciljeve nakon dolaska na vlast. A ti su, u većini, kompatibilni s HSP-ovom platformom nazvanom “Mi nudimo istinu”.
Tomislav Karamarko najavio je da je Hrvatskoj potrebna temeljita promjena opće društvene klime, cjelokupnog vrijednosnog sustava, dokidanje komunističke indoktrinacije te pogrešnog i nakaradnog tumačenja novije povijesti.
Ako postane premijer, poseban napor Karamarko je namjeravao posvetiti školskim programima, u koje će, kako je ispričao, “ući prava i kompletna istina, sviđala se ona nekome ili ne jer toj komunističkoj indoktrinaciji, tom pogrešnom i nakaradnom tumačenju novije povijesti i općih društvenih vrijednosti, morat ćemo se suprotstaviti”. To će - prema Karamarku - biti cjelovita društvena reforma u kojoj bi svoj maksimalan udio trebali dati vodeći intelektualci, članovi akademske zajednice, profesori društveno-humanističkih znanosti, kao i sami mediji.
Udbaška fiksacija
Naposljetku, najavio je i lustraciju, “koja bi kao nužno potrebni društveni proces pomogla da se takvi stavovi više ne pojavljuju u javnoj sferi”, a u jednom dijelu spomenutog razgovora sugerirao je čak i da se može otvoriti pitanje SDP-u, kao pravnom sljedbeniku Saveza komunista Hrvatske, biti dopušteno javno djelovanje. Drugim riječima, nije isključio doslovno uništavanje svojih glavnih političkih protivnika.
Uostalom, Karamarko je imao doslovno istu fiksaciju na udbaše poput Parage. Paraga je 1992. apostrofirao Boljkovca i Manolića; prvoga je Karamarko hapsio dok je bio ministar unutarnjih poslova, a protiv drugoga još vodi sudski spor.
Kada se usporede njegove teze i HSP-ov radikalni program iz 1992., to su manje-više identične ideje, osim oko Tuđmana, kojega su pravaši prezirali. Srećom po demokraciju, Tomislav Karamarko je u pola godine na vlasti, svojim postupcima, upropastio i vladu Tihomira Oreškovića i vlastitu političku karijeru.
Anto Đapić
Antifašisti iz HOS-a
Ali, vrlo slične stavove zastupa stranka Neovisni za Hrvatsku, koju vode Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović. Tako se u dijelu programa ove mlade stranke, kada je riječ o obrazovanju, iznosi ocjena kako je “u Hrvatskoj i danas na sveučilišnim katedrama mlade naraštaje školuju ljudi koji su javno prokazani kao jugoslavenski komunistički batinaši; kulturnim i društvenim prostorom dominiraju dojučerašnji slavitelji Josipa Broza, Vladimira Iljiča Lenjina i “bratstva i jedinstva”.
O poljoprivredi se razmišlja poput Parage uz zaključak: “Nužno je obnavljanje rasta konkurentnih obiteljskih gospodarstava koja mogu prehraniti narod i postati sirovinskom bazom prehrambene industrije koja sada preživljava na uvozu”. Implicitno se traži lustracija u znanstvenom sustavu jer “fakultetske uprave su rasklimane, nedjelotvorne, oportunističke i vrlo često instrumentalizirane na jasno prepoznatljivoj ideološkoj osnovi”, zbog čega treba “poticati otvaranje sveučilišta stručnoj i laičkoj javnosti”.
Čak je i neostvariva ideja o ukidanju SPC-a i stvaranju Hrvatske pravoslavne crkve našla pobornike u vrhu HDZ-a. Mijo Crnoja, kratkotrajni ministar branitelja, koji je morao odstupiti zbog financijskih malverzacija, bio je pred zagrebačkom Pravoslavnom crkvom i izjavio da treba osnovati Hrvatsku pravoslavnu crkvu, iako je egzistirala isključivo u Pavelićevu režimu.
Kada su u izbornoj kampanji 1992. glavešine HSP-a najavljivale obnovu NDH i zahtijevali lustraciju, a članovi HOS-a nastupali pod slovom U, čak i u ratnim okolnostima, izgledali su kao ekstremisti čije stavove prihvaća relativno uski krug radikala. Posljednjih godina dobar dio nekadašnje pravaške ideologije preuzeo je ovdašnji desni centar i sada je to postao dio političke svakodnevice u Hrvatskoj. U takvim okolnostima nekadašnji HOS-ovi zapovjednici sebe opisuju antifašistima, poslije čega konferencije zaključuju usklikom “Za dom spremni”. A premijer i članovi vlade pitanje ustaškog ZDS rješavaju preseljenjem ploče iz jednog u drugo mjesto, umjesto brisanja duboko kompromitiranog pokliča.
Esesovski pozdrav
Samo za usporedbu, izvan Njemačke nalaze se brojna groblja na kojima leže stotine tisuća poginulih njemačkih vojnika poginulih u Drugom svjetskom ratu. Primjerice, Njemačko vojno groblje na Mirogoju, prema sporazumu sa zagrebačkom gradskom upravom, uređeno je i opremljeno simboličnim križevima i metalnim pločama na kojima su zapisana imena njemačkih vojnika. Nema šanse da se na grobu nekog esesovca nalazi zakletva SS-a, “Meine Ehre heist Treue - Moja čast je moja odanost”.
