Tko god posjeti grad Hvar na istoimenom otoku, bezbroj će puta proći preko Pjace, ne pridavajući tome preveliku pozornost. Promatrat će štekate, slastičarnice, užurbane konobare i vlasnike kojima je uvijek prošla sezona bila bolja.
Taj glavni trg s prepoznatljivom katedralom pješačko je sjecište preko čiji kamenih ploča ni jučer niste mogli proći, a da se ne “laktate” s Japankama u bikinijima, da se barem jednom ne izmaknete glasnom dostavnom vozilu, da vas bujica užurbanih šetača ne odgura pred izlog pekarnice u kojoj je komad pizze 40, kebab 80 kuna, a pokraj bureka niti ne piše cijena.
Tu, ispod kampanela, u svem tom lijepom ljetnom kaosu, vjerojatno ne biste niti primijetili četiri posebne žene.
Žene koje su primijetile da smo u uvodu ovog teksta nabrojali nekolicinu prekršaja.
Ove sezone državne inspektorice glavne su zvijezde na Hvaru.
Nasrtljivi muževi
Njih se prati, njih se snima. Mještani jedni drugima dojavljuju gdje su bile, kojom kalom prolaze, što su odjenule. Njihove fotografije kruže mobitelima ugostitelja i trgovaca. Pred njima bježe neprijavljeni radnici, njima u lice zamuckuju voditelji objekata, s njima se prepiru nasrtljivi muževi vlasnica restorana ne puštajući ih u pregled kuhinje.
A one hodaju ponosno ističući značke.
Da ih upoznamo, poveo nas je Andrija Mikulić, glavni državni inspektor. Našli smo se ispred sezonske pekarnice na Pjaci u koju će nekoliko sati kasnije upasti tržišna inspektorica i utvrditi niz nepravilnosti.
Mikulić nas uvjerava da, suprotno uvriježenom mišljenju, Državni inspektorat Republike Hrvatske (DIRH) nastoji biti što uočljivi.
- Ne skrivamo se, namjerno govorimo da dolazimo. Stigli smo službenim automobilima, želimo biti uočeni, želimo biti partneri gospodarstvenicima, želimo prevenirati i educirati, a ne samo kažnjavati - odmah poentira pa nam tu tezu dokazuje činjenicom da daje sljedeću izjavu za novine.
- Ukupno je na Hvaru je 20 inspektora - turističke, tržišne, veterinarske, sanitarne, rudarske i radne inspekcije te inspekcije za opremu pod tlakom. Prekjučer smo obavili 54 nadzora, utvrdili 49 nepravilnosti, donijeli 14 upravnih rješenja o otklanjanju nedostataka. Nakon nekog roka kontroliramo jesu li ispravili nedostatke, a ako se opet utvrde manjkavosti, kažnjavamo. Ovo je osma koordinirana akcija, najavljujem još tri do kraja sezone - precizira glavni državni inspektor dok nam se pridružuje načelnica hrvatske turističke inspekcije.
Unatoč zvučnim funkcijama, i oni su na terenu. Sezona je, posla napretek. Kada će ako ne sada? Jučer su, eto, baš tu na Hvaru zaplijenili 62 kilograma dagnji jer za njih nisu imali potvrde o sljedivosti. Ribar koji ih je prodao restoranu nije imao obrt, pa se ne zna odakle stižu. Školjke su poslane na uništenje, a kako je prekršaj ozbiljan, podignut je i optužni prijedlog.
Otok obilaze i spomenuti inspektori opreme pod tlakom, a ako ste se pitali je li to zbog nedavne eksplozije plinske boce u Splitu, na trgu koji se, kao i ovaj hvarski, zove Pjaca, moramo reći da ste u pravu.
Kontroliraju i ronilačku opremu, pa je tako inspektorica jučer izdala prekršajni nalog od 5000 kuna jer radnici centra nisu bili osposobljeni za rukovanje bocama pod tlakom. Sanitarna inspektorica među ostalim provjerava mjeri li se ujutro i navečer temperatura u restoranskom hladnjaku i prolazi prstom preko prašnjavih regala, a iz njezine nadležnosti samo jučer naplaćeno je 14 kazni.
Trgovačka inspekcija našla je na policama po život opasne lampice koje bi, da dođu do dječje ruke, lako mogle dovesti do kobnih posljedica. Zapravo je nemoguće nabrojiti sve uspjehe DIRH-a zadnjih dana na Hvaru, a Mikulić nam tu ne pomaže jer dodatno širi priču.
- Sad smo došli s Vira, tamo smo pet apartmana zapečatili trakama na 30 dana. Bili su potpuno nelegalni, nisu registrirani, ne prijavljuju goste, naplaćuju na crno. Neki odmah kažu da su gosti, drugi ne žele priznati, ali čim kažemo okej, sad ćemo u pretres, priznaju. Njihova izjava je dostatna da bi ‘iznajmljivači’ bili proglašeni krivima - poručuje Mikulić.
Andrija Mikulić
Zatvor
A kazne od 10.000 do 30.000 kuna koje ilegalce čekaju ništa su u odnosu na ono što bi ih moglo snaći ponove li djelo.
- Tada slijedi zatvor do šest mjeseci i, osim što naplatimo kaznu, oduzimamo imovinsku korist - dodaje Mikulić, pa nam usput, prije nego što krenemo da vidimo kako izgleda jedan radni dan u životu DIRH-ovih inspektora, dobaci još jednu zanimljivost.
- U tijeku je velika koordinirana akcija između nas i MUP-a, tijekom koje su zatečene velike nepravilnosti. Akcija je pomno pripremana, dala je rezultate i znak je da sustav funkcionira, da informacije ne cure. Nisu uspjeli počistiti dokaze prije nego što smo stigli - zagonetno će Mikulić, ne želeći nam otkriti konkretno o čemu se radi, ali neslužbeno doznajemo da je riječ o procesuiranju vezanom za preprodaju potencijalno zaraženog mesa i mesnih prerađevina u okolici Zadra.
No, mi smo i dalje na Hvaru.
Tablica
A inspektorice su nestrpljive da prođu još jednom zagušenom Pjacom i krenu u novi radni dan. Vade tablicu. Isprintan je plan lokacija na koje se ide. Na dogovoreno mjesto susreta stigli su od svake inspekcije po jedan predstavnik. Sad je tu i nešto muškaraca. Raspoređuju se u grupe. Odlučeno je da ćemo mi poći s radnom, sanitarnom i turističkom inspektoricom te turističkom načelnicom u obližnji kafić.
Imena im, primijetit ćete, ne spominjemo, a nismo ih ni fotografirali. Istina, svi ih na otoku već znaju, ali pred njima je još mnogo godina rada.
Kraćom šetnjom uz skaline dotjerane kalete prepune turista i modernih dekoracija, u nekoliko koraka došli smo do odredišta. Sve četiri žene stale su za unutarnji šank omanjeg kafića, odložile na njega fascikle i izgledale kao da će naručiti koktele.
A onda su izvadile značke.
Načelnica turističke inspekcije užasnutim se konobarima predstavila i upitala:
- Koja ste vi vrsta?
- Samo radnici - odgovorio je zatečeni mladić, zastao u pokretu brisanja čaše krpom.
- Ne, ne. Mislim, koja ste vrsta objekta, jeste li restoran, caffe bar, fast food - pojašnjavala je načelnica. Zanimalo ju je otkad su ovo dvoje u radnom odnosu, je li to gdje se nalazimo i sjedište i lokacija obrta, gdje je vlasnik, može li doći i donijeti rješenje o registraciji djelatnosti...
Ne čekajući njegov dolazak, krenule su u obilazak. Svaka na svoju stranu.U zahodu kojem biste kao laik teško našli zamjerku, utvrdile su da nedostaje kuka za vješanje odjeće i ključ, negdje iza šanka skrivena je zabrana usluživanja alkoholnih pića maloljetnicima, da se unutra ne smije pušiti, nije jasno istaknuto, a reklamne šibice s logom kafića dijele se na šanku. Knjiga žalbe više ne postoji, ali zato morate imati ispravno istaknut način o podnošenju prigovora. Turistička inspektorica pitala je konobaricu gdje se on nalazi.
- A mislite ono šta je umisto knjige žalbe? Imamo mi to, mislin, nemamo sada, na računu je, na računu budu ti podaci.
- Kako, molim - upita načelnica hineći da je začuđena, a zapravo se ovakvih odgovora naslušala gomilu.
Prigovor
-Ako pitaju, mi ćemo in reć kako će podnit prigovor. Virujte vi meni, znaju di će ga podnijet ako žele - muljala je nevješto djelatnica.
Na sreću, inspektorica joj nije zamjerila. Ne gubeći vrijeme na objašnjavanje i prepirke, iz torbe je izvadila primjerak tog dokumenta i predala ga konobarici da ga zalijepi na zid. Za ove prekršaje vlasnik koji je upravo ulazio kroz vrata neće dobiti kaznu, nego će ga se opomenuti. Ali da se, primjerice, reklamirao kao restoran, a radi kao kafić, za to nema “oportuniteta”. Cilj su, rekao je Mikulić, prevencija i edukacija.
- A šta je ovo, pun mi je kafić žena! To mi se nikad nije dogodilo - viče s vrata ozareni ugostitelj. Sretan je, zaista jest, što vidi inspekciju.
- Ma neka ste vi meni došli sve odjednom, bolje da to riješimo odma nego jedan po jedan da dolazite, pa daj ovome papir, daj onome - argumentira svoju euforiju. Poslije nam je rekao da bi isto “bilo lipo da su se najavile ka šta se to vanka radi, a ne ovako da ga u podne dižu iz kreveta”.
A poduzetnici niti ne znaju kako su ove dame dobre. One mogu, kad bi htjele, zatvoriti objekt dok traje inspekcijski nadzor. Nastoje biti diskretne, ali smeta im što su se, kažu, “ugostitelji razmazili” i ne znaju za to njihovo pravo, pa ih često ostave da čekaju dok posluže mušterije. Ni potrošači ne znaju sve svoje pravne mogućnosti. Recimo, ako vam se čini da ste dobili premalo votke u Cosmopolitanu ili ako vam je porcija bifteka neobično sitna, imate pravo tražiti normativ.
- Neki su ljudi alergični. Hoće vidjeti koliko čega se stavlja u određeno jelo ili napitak i na to ima svako pravo. Konobar mora pokazati normativ - kaže inspektorica. Ugostiteljima je bolje da poštuju pravila i ne podcjenjuju moć prigovora. Ako vam na pisani prigovor vlasnik ne odgovori u roku od 15 dana, onda je u prekršaju. Ne samo da će platiti kaznu nego će mu doći i inspektori te pronaći manjkavosti za koje nije ni znao.
