PREDSJEDNIK IZRAELA

Peres: Moj Izrael i Hrvatska zajedno mogu puno toga dobrog učiniti

    AUTOR:
    • Igor Alborghetti

  • OBJAVLJENO:
  • 23.07.2010. u 10:52

AFP

Predsjednik Države Izrael iznosi svoje stavove o Hrvatskoj, palestinskom pitanju i iranskom razvoju nuklearnog oružja

Što očekujete od vašega posjeta Hrvatskoj?

- Očekujem da će se obogatiti naši međusobni odnosi. Zanimljiva mi je Hrvatska. Baš kao i Izrael, imate puno povijesti koja se zrcali kroz različite ratove. Relativno malim državama poput Hrvatske i Izraela zaista je teško odgovoriti na okolnosti konfrontacije i sukoba. Sada znam da Hrvatska ulazi u novu fazu. Od vremena kada je Tito, na silu, Hrvate udružio u Jugoslaviju pa do trenutka kada je Balkan opet ‘balkaniziran’ u spirali unutarnjih sukoba očito je došao trenutak da vaša zemlja postane dio nove zajednice. I to zajednice koja vam mnogo više odgovara. Ulazite u novo doba. Doba znanosti, individualizacije i globalizacije. Hrvatska je, nakon rata, morala biti obnovljena. Morali ste, također, svladati mnoge prepreke koje su stajale pred vama: naučiti razmišljati i raditi zajedno da bi se postigao cilj. Naravno, trebali ste se i braniti, no danas se ratovi više ne vode manevriranjem armija jer nema više bitaka vojski, već konfrontacija mozgova. Moderni teroristi nemaju zakona, nemaju odgovornosti pa stvarni problem za sve nas postaju fanatici koje žele ubiti, u ime vlastite religije, sve one koji ne misle kao oni. Rakete i projektili što ih ispaljuju ne poznaju udaljenosti i ne priznaju granice.

Kako vi doživljavate Hrvatsku?

- Kao prekrasnu zemlju s kolekcijom stotina otoka...

Kod nas se i vodi rasprava koliko imamo otoka...

- Eto, možemo vam pomoći da ih točno izbrojite ako to želite. Ali, kad već govorimo o ozemlju, zapravo veličini teritorija, važna su izraelska iskustva u razvoju visoke tehnologije. Zašto? Takve industrije nemaju ograničenost teritorija. To nije pitanje veličine, nego razine razvoja. Mobilizacija takvih potencijala uvodi države i društva na druge, više razine razvoja, nove filozofije koje mijenjaju ne samo jednu zemlju nego i cijele regije. Na tome možemo surađivati. Rekao bih da Hrvatska i Izrael imaju jednake nedostatke. Nismo velike države, nema nas puno. Dodao bih da nas ponekad i politički ne razumiju. Dakle, te dvije male države zajedno mogu učiniti mnogo toga.

Koja će biti vaša najsnažnija poruka koju nosite hrvatskoj Vladi?

- Reći ću ovo: zakoračimo u novo doba zajedno. I još: činjenica da smo mali daje nam prigodu da postanemo veliki. Suradnjom, pametnim postavljanjem zajedničkih prioriteta, okretanjem zajedničkim vrijednostima, stvaranjem mira i sigurnosti. To su sve vrlo komplicirane i složene zadaće.

Holokaust i Hrvatska

Mislite li da Hrvatska dovoljno čini na tome da mladi Hrvati znaju dovoljno o zločinu holokausta koji se, nažalost, dogodio i u mojoj zemlji od 1941. do 1945., za vrijeme zločinačkog ustaškog režima?

- Rekao bih ovako: vrijednost i potreba učenja o holokaustu jest u tome da se on više nikad ne ponovi. Nije tu riječ ni o učenju povijesti židovskog naroda ili o učenju povijesti njemačkog naroda. Hitler je, kako se god uzme, prizvao katastrofu na cijeli svijet. Uvijek je strašno opasno kada male grupe neodgovornih ljudi dobiju neograničenu moć, da, kao danas, imaju želju da raspolažu oružjem za masovno uništenje. Dakle, moramo pripremiti mlade ljude da brane univerzalne vrijednosti i da se bore protiv onoga što bih nazvao “naciideologijom” ubijanja neistomišljenika ili onih koji su po nečemu različiti. To onda više nije pitanje odnosa prema Židovima. Ponekad, istina, grozni događaji započnu progonom pripadnika židovskog naroda. Ali kasnije svi ostali postaju žrtve. Pa sjetite se početka Drugoga svjetskog rata i onoga što se zbilo u bivšoj Jugoslaviji. Neki su se borili protiv Hitlera, a bilo je i onih koji su se borili jedni protiv drugih. Da sam tada bio Hrvat ili bilo koji drugi stanovnik tadašnje Jugoslavije, ne bih želio da se to ponovi.

Spomenuli ste Tita. Jeste li ga ikada sreli?

- Ne. Nisam ga nikad vidio uživo.

Što mislite o njemu?

- Pokušali smo ga angažirati oko mirovnih pregovora s Egiptom.

I što je bilo?

- Pisao mu je Ben Gurion tražeći od njega da posreduje kod Nasera. Sugerirao je Titu da bi Brijuni bili dobro mjesto za pregovore. Broz je to prenio tadašnjem predsjedniku Egipta, ali do susreta i pregovora, kao što se zna, nije došlo. Puno mi je bivših političara iz tadašnje Jugoslavije govorilo: “Zašto Židovi, Palestinci i Jordanci ne mogu živjeti zajedno u federaciji baš kao i mi?” Rekao sam im: “Nisam siguran koliko će vaša federacija izdržati”. To je bilo tijekom 50-ih i 60-ih godina i ne jednom. Vidite, moj je otac ima posao u bivšoj Jugoslaviji. Uvozio je drvo. Volio je tu zemlju. Baš kao i moja majka. Imali smo puno prijatelja u bivšoj Jugoslaviji i često smo, i s državnim ministrima, neslužbeno raspravljali o različitim događajima, uključujući one iz 90-ih i razdoblja raspada bivše Jugoslavije.

Kakav je bio tada vaš stav?

- Vidite, ako dvoje ljudi ne može zajedno živjeti u istoj zgradi pod istim krovom, za njih treba podići dvije kuće. Ne možete imati dogovoreni zajednički krov ako nemate isto takav pod.

Dvije države za dva naroda

To vrijedi i za Palestince i za Židove?

- Moramo imati dvije države. Mi ne možemo prisiliti njih, a ni oni nas da živimo u istoj kući. U tome nema budućnosti. Ima je u tome da živimo jedni pokraj drugih u miru. Nema drugoga rješenja osim onoga koje uključuje dvije zasebne države.

Palestinci će dobiti svoju neovisnu državu. Postoje neki prijepori oko granične crte, ali to nije više od 3, 4 ili 5 posto.

Iran ubrzano razvija nuklearnu bombu. Mislite li da će je i završiti?

- Iranska nuklerana ambicija nije problem samo za Izrael. To je problem za ostatak svijeta. Za Ruse ako im netko u Čečeniju prebaci nuklearno oružje. Na isti način za Amerikance u Iraku ili Afganistanu. Za cijeli svijet. Iranski slučaj je kombinacija posjedovanja oružja za masovno uništenje i neodgovornog režima. Većina svjetskih lidera s kojima sam razgovarao rekla mi je da ne smijemo dopustiti Iranu da razvije nuklearno oružje.

Flotila za Gazu

Što je onda izlaz?

- Moramo napraviti nekoliko različitih stvari. Prvo, stvoriti okruženje u kojem će bilo kome biti sramota surađivati s Iranom i Ahmedinedžadom. On je taj koji negira holokaust, ubija svoje sunarodnjake, financira teroriste. Drugo, sankcije. One su tek uvedene i čekamo njihov efekt. Treće, podupirati one koji žele oboriti taj užasan režim. A njih je u Iranu velik broj. Četvrto, raketna zaštita Izraela. Upravo smo napravili velik korak u stvaranju takvog raketnog štita nad Izraelom.

A preventivni udar na iranska nuklearna postrojenja?

- Treba prvo pokušati s ove četiri stvari koje sam spomenuo. Svakako, to je svjetski problem koji Izrael ne treba i ne smije monopolizirati.

Humanitarni konvoj za Gazu izraelska je vojska zaustavila silom. Ubijeno je devetero ljudi. Zašto se to dogodilo?

- U konvoju je bilo šest brodova. Samo na jednom od njih organizirana je provokacija. Pokušali su ubiti naše vojnike i djelovali smo u samoobrani. Cijela je priča nevjerojatna. Zašto su poslali brodove kad pomoć u Gazu može stići kopnenim putem. Nitko ne zaustavlja dopremu pomoći u Gazu. Uspostavili smo pomorsku blokadu jer ne želimo da im dopremaju oružje, ali je možemo podići doslovno u pet minuta. A ključ za to je u rukama Hamasa. Trebaju samo reći: nećemo ubijati, nećemo terorizirati Izrael. I stvar je riješena. Neće biti problema.

Povijesni odnos Izraela i Hrvatske

siječanj, 1992.

Izrael negoduje zbog “negiranja holkausta” u knjizi Franje Tuđmana “Bespuća povijesne zbiljnosti” te zbog povijesno- političke rehabilitacije NDH u vrijeme režima Franje Tuđmana

rujan, 1997.

Uspostavljeni diplomatski odnos, nakon što se Hrvatska obvezala da će objaviti izmjenjenu verziju Tuđmanove knjige

1997.

U Tel Avivu otvoreno hrvatsko veleposlanstvo, a Hrvatsku Izrael pokrivao iz Beča

1997.

Unatoč nastojanjima da Tuđman posjeti Izrael stalno dobijao “odbijenicu” iz Jeruzalema. Očekivalo se da bi nakon suđenja zapovjedniku logora Jasenovca Dinku Šakiću moglo doći do posjete, ali ni tada Izrael nije popustio

svibanj, 1998.

Prvi posjet jednog visokog hrvatskog dužnosnika Izraelu - ministra vanjskih poslova Mate Granića

veljača, 2000.

Izrael poslao delegaciju na inauguraciju Stipe Mesića

siječnj, 2001.

Ukinute vize

listopad, 2001.

Posjet Stipe Mesića Izraelu tijekom koje se ispričao za zločine ustaša i NDH nad Židovima

srpanj, 2003.

Predsjednik Moshe Katsav u posjeti Zagrebu

2005.

Izrael otvorio veleposlanstvo u Zagrebu

listopad 2008.

Premijer Ivo Sanader sudionik međunarodne konferencije “Novi svijet, novi mir” u Izraelu

listopad, 2009.

Predsjednik Stipe Mesić u službenom posjetu Shimonu Peresu

Tagovi

Izdvajamo