Da ne bude nikakve zabune: nije Ivan Pernar ni prvi, ni jedini kojemu su u Saboru oduzeli riječ i izbacili ga van. U povijesti hrvatskog parlamentarizma duga je niska onih čija se izlaganja nisu svidjele predsjedavajućima. Pa su ih oni, pozivajući se na slovo saborskog Poslovnika, isključivali sa sjednice.
Sve odreda je riječ o zastupnicima manjih stranaka ili slobodnim strijelcima koji su se u klinču sa šefom Sabora nastojali izboriti za svojih pet minuta medijske slave, piše Slobodna Dalmacija.
Oduzimali mu mikrofon
Antologijski je svakako primjer Ive Lončara, voditelja i urednika popularne emisije Plodovi zemlje koji je na izborima 2000. u Sabor izabran na listi HSS-a. No, Imoćanin Lončar i tadašnji predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić brzo su se se razišli jer bivši novinar nije poznavao stranačku stegu, pa ni o HSS-ovoj politici prema poljoprivredi nije krio svoje mišljenje.
No, da stvar po Lončara bude gora, Tomčić nije bio samo vođa „seljaka“, nego i predsjednik Sabora, pa je Lončaru u parlamentu često oduziman mikrofon, a još češće je udaljivan iz Sabornice.
Saborske kronike pamte jedan izuzetno težak verbalni okršaj iz 2001., kada je Lončaru izrečena kazna udaljavanja iz dvorane, a on je nastavio mirno sjediti u svojoj klupi, ne pokazujući namjeru da napusti Sabor. Potrajalo je sve to dobrih desetak minuta, sve dok Lončar, očito omekšan molbama saborskih stražara, ipak nije na koncu ustao i izašao iz dvorane, piše Slobodna.
Pred sličnim se izazovom našao i Ivan Drmić, zastupnik Glavaševog HDSSB-a, koji je svojedobno javno otkrio kako je na unutarstranačkom Saboru 2002. krao glasove za Ivu Sanadera. Drmić je često ulazio u verbalni klinč sa Lukom Bebićem, u to vrijeme predsjednikom Sabora, koji ga je u niz navrata isključivao sa sjednice.
Jednom je Drmiću prekipljelo, pa je 2010. saborskim stražarima zaprijetio da će ga morati iznijeti. No, na koncu je ipak popustio, svjestan da dečki u odijelima zarađuju svoj kruh i izvršavaju tuđe naloge.
HDSSB-ovci na spomen straže sami izašli iz sabornice
Jednom prilikom iz Sabornice su izbačena sva četiri „glavaševca“. Dinko Burić, Zoran Vinković, Boro Grubišić i Drmić u srpnju 2011. uporno su tražili da Sabor raspravlja o smrti Đure Brodarca.
Bivši HDZ-ov župan tih je dana preminuo u istražnom zatvoru u kojemu je završio zbog teških optužbi za ratni zločin u Sisku tijekom 1991. Upozoravali su na čudne okolnosti smrti, pa i „ubojstvo sa predumišljajem“. Barba Luka je predstavu prekinuo pozivom straži da intervenira, a dečki iz HDSSB-a sami su se pokupili i izašli van.
Ivan Pernar i Branimir Bunjac
S novom erom u politici došli su i novi rekorderi saborskih crvenih kartona. Mostovac Miro Bulj nedavno je zaradio dvostruku kaznu. Potpredsjednik Sabora HDZ-ovac Milijan Brkić „odrezao“ mu je dvodnevno udaljavanje sa sjednice.
Brkić tvrdi da je Bulj ministru uprave Lovri Kuščeviću uporno upadao u riječ, dok će Bulj pojašnjavati da se samo borio za pravo građana kojima su liste potpisne za referendum u Ministarstvu uprave - uništene.
Izbacivanje je zaradio i Hrastovac Hrvoje Zekanović, i to jer je zastupniku Mosta Nikoli Grmoji prvo rekao da je od HDZ-a „dobio nogu u guzicu“. A potom mu, revoltiran Grmojinim mahanjem fotografijom na kojoj se Zekanović nalazio sa Andrejem Plenkovićem, doviknuo i „Marš“.
Ni sam Grmoja nije u ovom mandatu bio pošteđen isključivenja. Jedan takav prošle mu je godine udijelio predsjednik Sabora Gordan Jandroković, i to zato što je Grmoja uporno tražio stanku zbog prosvjeda edukacijskih rehabilitatora.
Jedna mjera udaljavanja iz Sabornice je izrečena, ali se nije uspjela provesti. U glavnoj ulozi ponovno je bio Bulj. Tražio je da se rasprava o Zakonu o poljoprivredi održi kako je prethodno planirano, a ne ubacuje u kasne večernje sate.
Sjednica na koncu prekinuta
Predsjedavajući HDZ-ovac Željko Reiner prvo mu je izrekao opomenu, a onda straži naložio udaljavanje iz sabornice. No, Bulja su u međuvremenu okružili zastupnici oporbe, pa straža nije mogla izvršiti Reinerov nalog. Sjednica je na koncu prekinuta.
U Saboru se, dakle, i ranije svađalo, vrijeđalo, gađalo papirima, bacalo torbama i izbacivalo. Ivan Pernar je uveo praksu po kojoj on, nakon izrečene kazne, uporno odbija napustiti Sabornicu, pa ga saborski stražari fizički moraju deložirati iz dvorane.
Ali nitko nikad još nije parlamentarnim službenicima prijetio smrću. Ta neslavna čast pripala je živozidašu Branimiru Bunjcu, a njegovim će se slučajem, po svemu sudeći, pozabaviti i policija.
Jer, bitka za političke poene je jedno, a prijetnja oduzimanjem nečijeg života nešto sasvim drugo.