“Pet sati držao sam sina na rukama. Pet sati ležao je mrtav na cesti”, rekao je ovih dana novinarima očajni otac mladića Mattea Ružića koji je u nedjelju umro na nogostupu ulice u Zaprešiću pošto mu je iznenada pozlilo. Pokušaj oživljavanja trajao je od 17.30, u njemu su sudjelovala dva tima Hitne, i to prvo ekipa bez liječnika, a potom je oko 18 sati stigla ekipa s liječnikom, ali pomoći nije bilo. No, dodatno je za obitelj traumatična bila činjenica da je Matteo ležao na cesti još nekoliko sati pošto je liječnik Hitne potvrdio smrt. Svi se pitaju kada je stigao mrtvozornik koji mora potvrditi smrt i obaviti sve formalnosti kad netko umre izvan zdravstvene ustanove.
Iz Zagrebačke županije, koja je kao i sve županije zadužena za mrtvozorništvo, odgovorili su nam da je iz Zavoda za hitnu stigao poziv za mrtvozorenje u 18.50 te da je dr. Vladimir Šinko stigao na mjesto događaja u 19.13 sati. U Županiji kažu da je liječnik stigao za manje od pola sata i potom obavio sve sukladno propisima, a to znači ispunio popratnicu za prijevoz i obdukciju koja je obavezna kad je uzrok smrti nepoznat, odnosno nejasan. No, u Županiji nemaju saznanja koliko je još trajao policijski očevid te kad je stigao prijevoznik koji radi sukladno Zakonu o pogrebničkoj djelatnosti.
Tvrde da problema s mrtvozorništvom u županiji nemaju te da se raspored dežurnih za pojedina područja sastavlja za svaki mjesec, što čine voditelji ispostava Doma zdravlja. Te rasporede imaju i voditelji ispostava Zavoda za hitnu medicinu koje i obavještavaju mrtvozornika o potrebi mrtvozorenja. Nažalost, čini se da su “svi radili po propisima i zakonima”, ali ostaje činjenica da je puno toga u slučaju Matteove smrti bilo s ljudske strane teško prihvatljivo. Izmjenjivanje ekipa Hitne, pa konstatiranje smrti, pa mrtvozornik i njegov posao, pa policijski uviđaj, pa čekanje prijevoznika samo je produljilo agoniju obitelji.
Jasno je da procedure mora biti, ali treba li “administracija” trajati više sati pitanje je za one koji brinu o pojedinim djelatnostima. Da situacija može biti i gora govori dio Pravilnika o načinu pregleda umrlih te utvrđivanje vremena i uzroka smrti umrlog izvan zdravstvenih ustanova prema kojem mrtvozornik u pravilu obavlja taj posao na mjestu smrti “najkasnije u roku 12 sati od primitka obavijesti”. Drugim riječima, ako netko umre u stanu, obitelj može čekati i cijeli dan a da to i dalje bude “po pravilima struke”. Izuzetak su javne površine, gdje mrtvozornik dolazi po nalogu hitne, kao što je to učinjeno u slučaju Mattea.