U izbornoj noći u lipnju 2009. kamere na Stradunu uhvatile su suzne obraze Dubravke Šuice, u šoku od vlastitog izbornog poraza. Tješila ju je, kažu kuloari, Jadranka Kosor. Šuica nije dugo plakala. I kao gubitnica - odlučila je ostati u sedlu. Ubrzo će sa svojim najvećim neprijateljima, među kojima je bio i onaj koji ju je doveo do suza, Andro Vlahušić, sklapati saveze i poživjeti u miroljubivoj aktivnoj koegzistenciji i sa SDP-om, HNS-om i satelitima. Danas, deset godina poslije, Šuici, izglednoj novoj potpredsjednici Europske komisije za demokraciju i demografiju, ne silazi osmijeh s lica - nametnula se kao jedna od najmoćnijih Hrvatica u Europskoj uniji.
U dvadesetak godina postala je jedinstvena politička mačka s nebrojeno iskorištenih političkih života. Dok su njezini saveznici silazili s političkog vrtuljka - neki zauvijek torpedirani u povijest, neki čame u zatvoru, neki rade kao dnevnopolitički komentatori, a neki su potonuli u bespuća povijesne neozbiljnosti - Dubravka Šuica ne samo da je uspjela preživjeti sve nuklearne katastrofe u vlastitoj stranci, nego se i vinula u samo političko nebo. Otkad se na nagovor supruga učlanila u HDZ, život joj se stubokom promijenio: od profesorice engleskog i njemačkog jezika s 20 godina provedenih u prosvjeti te prosječnog građanskog života u stanu od 60-ak četvornih metara na Gružu do fascinantnog bogatstva. Nadomak je toga da svoju karijeru okruni moćnom pozicijom s vrtoglavom plaćom od oko 25.000 eura mjesečno, odnosno 184 tisuće kuna, odnosno, dvije i pol godišnje plaće prosječnog građanina Hrvatske.
Prema staroj imovinskoj kartici, njezina je imovina procijenjena na oko pet milijuna eura i ravna je onoj najbolje plaćenog svjetskog menadžera: vila na Pločama u Dubrovniku, kuća u Cavtatu, još jedna na Pelješcu, stan u Lapadu, jedan stan u centru Zagreba, vikendica u BiH, luksuzni gliser Atlantic 40 dug 13 metara, vinograd i šuma... Na zidovima kako opisuju neki njezini bliski suradnici, sada vise slike Babića, Becića i Crnčića, a njezin modni outfit zgodan je i za Vogue. I sve to unatoč, ili baš zato, kako ovih dana ispisuju komentatori, političke bezličnosti, bez ijedne politički markantne rečenice, velikog poteza, ostrašćene ideologije.
Žilava veteranka
Kako je Dubravka Šuica uspjela, svaki put kada bi njezini mentori padali kao snoplje da se nikada više ne dignu, otresti prašinu i ići dalje - i dosegnuti još više? Nekoć je bila dio struje Ivića Pašalića, pa saveznica Ive Sanadera, koji ju je držao na distanci ali joj je osigurao opstanak, pa suradnica Jadranke Kosor koja će je spasiti od političke smrti stavivši je na listu za parlamentarne izbore - unatoč aferama, izgubljenim izborima i istragama, pa predsjednica dubrovačkog HDZ-a za koju će njezin nasljednik Mato Franković tražiti izbacivanje iz HDZ-a, pa lobistica Tomislava Karamarka kojeg je vidjela kao reinkarnaciju Tuđmanove politike, uz čije će rame osvojiti mandat u Parlamentu EU, da bi iz Bruxellesa zajedno s Andrejem Plenkovićem pripremala puč i podržala famozno pismo o tome “kako stranka ne može biti talac jednog čovjeka”. Još prije pet godina stranački oponenti na čelu s Frankovićem radili su joj o glavi i slali otrovne strelice “Šuica mora letjeti iz HDZ-a”, a ona bi uzvraćala Paljetkovim stihom “Grad je meni sve, a ja njemu samo stanovnik”. Protiv nje su se vodile istrage i pokretale kaznene prijave.
Iz svega toga Dubravka Šuica isplivala je kao potpredsjednica EK, političarka koja utjelovljuje osobine najžilavijih veterana; u njoj je i Šeksove kombinatorike i Bandićeve sposobnosti da uđe kroz dimnjak kad ne može kroz vrata i prozore (svojedobno je od Sanadera tražila da Dubrovniku i njoj da status kakav imaju Zagreb i Bandić), logističkih vještina Milijana Brkića... Kako?
Krajem 90-ih postala je vijećnica u Gradskom vijeću i Županijskoj skupštini te preuzela dubrovački HDZ u jednoj od najgorih faza u njegovoj povijesti: javnost je potresala afera Dubrovačke banke i tajnog ortačkog ugovora o kriminalnom preuzimanju te banke. Sud je potvrdio da je predsjednik tadašnje Uprave banke Neven Barač potkraj veljače 1998. bio nezakonito, politički odstrijeljen, da su konce vukli tadašnji HDZ-ovi moćnici na čelu s Ivićem Pašalićem, što ga je kao petog ortaka koštalo karijere. Kad je Sanader svrgnuo Pašalića, za Šuicu se založio Luka Bebić, jedan od rijetkih koji se ni danas ne odriče Sanadera.
vila obitelji Šuica podignuta je u Dubrovniku u Pločama
Stranački uspon Dubravke Šuice počinje u godinama kad je HDZ izgubio vlast: ona je 2000. izabrana u Sabor, da bi godinu poslije postala prva žena na čelu Dubrovnika u povijesti toga grada. Mandat je trebala zahvaliti podršci bivšeg HSS-ovca Srećka Kljunka i Nikole Ćiće Obuljena, oca današnje ministrice Nine Obuljen, koji je tada vodio Demokratski centar. Vladat će Dubrovnikom dva mandata sve do 2009. godine. Drugi mandat spasio joj je Pero Vićan s Nezavisne liste, njezin ideološki opozit, a kada on izađe iz koalicije Šuica će na svoju stranu pridobiti dio oporbe pa i tadašnjeg šefa dubrovačkog SDP-a.
Uz njezin mandat u Dubrovniku vezano je nekoliko afera i optužbi zbog pogodovanja građevinskom lobiju. Najveća je dobila kolokvijalni naziv “Garaža”. Šuica je 1. travnja 2005. godine potpisala ugovor s malom tvrtkom Midia grupa, bez ozbiljnih referenci i s 20.000 kuna temeljnog kapitala, o gradnji javne garaže i sportske dvorane Osnovne škole Marina Držića. Ugovor je isprva proglašen tajnim. Midia nije imala novca za gradnju pa joj je Šuica odobrila da stavi hipoteku u vrijednosti od 12 milijuna eura za kredit na zemljište u vlasništvu Grada. I sama je poslije priznala da je to neozbiljna tvrtka koja nije trebala dobiti milijunski posao.
Kad su radovi zaškripali i stvari krenule po zlu, tvrtku će na sudu zastupati rođak Dubravke Šuice, odvjetnik Dubravko Luetić, s uredom u istom stanu u kojem je i zastupnik Midije. Afera je Dubravki Šuici priskrbila kaznenu prijavu SDP-ovih vijećnika koji su je zbog te sporne hipoteke optužili za zloupotrebu položaja. No, USKOK je prijavu odbacio jer su utvrdili da je “sporazum doista sklopljen, ali i raskinut prije puštanja sredstava kredita u opticaj, a uknjižba prava zaloga na nekretninama Dubrovnika brisana”.
Prije nego što ju je Vlahušić svrgnuo, u osvit lokalnih izbora, Novi list otkrio je da je gradska uprava na čelu sa Šuicom prodala 47.041 četvorni metar na Srđu za gradnju golf-terena po skandalozno simboličnoj cijeni od samo 55 kuna tvrtki Razvoj golf - za investiciju izraelskog biznismena Aarona Frenkela. Dok će ona javno tvrditi da joj “nisu poznate pojedinosti prodaje gradskog zemljišta na Srđu”, Županijsko državno odvjetništvo pokušat će Gradu osporiti tu prodaju.
Vlahušić će u prvom tjednu svog mandata grmjeti “Šuica je bila maćeha prema gradu, a majka prema nekim izabranim investitorima, predizborna kampanja Dubravke Šuice koštala je više nego zemlja na Srđu” te pozvati Frenkela da “poništi taj nemoralni ugovor”. Ogorčena Šuica branila se da je “natječaj bio legalan, da zemljište nije građevno, nego zelena površina...”
Projekt Srđ
Situacija će se uskoro promijeniti: Vlahušić će i sam podržavati projekt, a golf će postati srce progolferske koalicije. Tako su, naime, kritičari, prozvali konstituiranje Gradskog vijeća u srpnju 2013. godine kada je osnovana velika koalicija SDP-a, HNS-a i HDZ-a, zapamćena kao “Dubrovački dogovor” - pregovore su vodili Šuica i Vlahušić. Nesveta koalicija trebala je iz igre izbaciti utjecaj liste Igora Miošića iz inicijative Srđ je naš. Iduće godine, 2014., vlast se opet zatresla: Gradski odbor HDZ-a donio je odluku o konačnom obračunu s Vlahušićem, dogovorili su da će glasati protiv njegova izvješća. Ali, na dan D Vlahušića su spasili Šuica i troje njoj bliskih vijećnika: Dubravka Marunčić, Mario Obuljen i Niko Bulić. Lokalni HDZ-ovci samo što nisu sišli s uma. Na hitnom sastanku dvotrećinskom su većinom odlučili da Šuicu više ne mogu trpjeti, a novinske stranice preplavili su natpisi “Dosta nam je njezina savezništva s Vlahušićem”.
Spekuliralo se kako je Vlahušić prijetio Šuici istragom DORH-a zbog slučaja “garaža”, što je ona odlučno demantirala. Telefoni su se užarili na relaciji Zagreb - Dubrovnik, a u Dubrovnik je strasti došao smiriti tada glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić koji je aferu pripisao pogrešci u komunikaciji. Sudbina projekta na Srđu još čeka epilog na arbitražnom sudu. Novine su se bavile i aferom “zlatni zahod” u Gradskoj vijećnici, čiji je kvadrat koštao četiri tisuće eura, ali i “zlatnim” stepenicama do kuće obitelji Šuica. Zlatni zahod gradonačelnici ipak nije oduzeo zlatni sjaj: Šuica je 2005. dobila titulu najbolje gradonačelnice u Hrvatskoj, a godinu poslije dospjela je na listu deset najboljih svjetskih gradonačelnika.
Novinska arhiva čuva i tekstove o prenamjeni zemljišta na Nuncijati. Sredinom svibnja 2008., nakon što se pročulo da je vlasnik dva posto Nuncijate Stipo Gabrić Jambo, jedan HNS-ov vijećnik pitao je gradonačelnicu kako će se provesti revizija GUP-a i Nuncijate koja je iz poljoprivredne pretvorena u zonu mješovite namjene i je li pogodovala svom prijatelju Jambu. O njihovu prijateljstvu novine su bilježile crtice kako su uz jegulje i žabe u Vidu pokraj Metkovića kovali planove o Dubrovačkom investicijskom fondu, skupini zainteresiranoj za kupnju neprivatiziranih tvrtki. Šuica će poslije, kad su Jamba izbacivali iz HDZ-a, stati uz njega. Na prozivku vijećnika Šuica je vrlo burno reagirala i najavila tužbu, ali sve je poslije palo u zaborav i prostorne promjene na kraju su glatko izglasane.
jahta Dubravke Šuice najčešće je usidrena u dubrovačkoj jedriličarskoj luci Orsan
Godinama su je prozivali i da je svoju vilu sagradila mimo gabarita, bez valjane građevinske dozvole. Ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva poslala joj je inspekciju i prijeteću poruku da će joj srušiti kuću. Šuica je tvrdila da je dokumentacija legalna, da joj građevinska dozvola dopušta 500 četvornih metara. Kad je građevinska inspekcija utvrdila da “građevinska dozvola nije usklađena s lokacijskim dozvolom” te da je “lokacijska dozvola protivna odredbama provedbenog urbanističkog plana Pile-Ploče - Sv. Jakov”, Šuica je taj nalaz proglasila pamfletom. Ali, cijeli slučaj pao je u vodu: rušenja nije bilo jer je rok za žalbu istekao! A i prijetnje vrha HDZ-a da će morati otići pokaže li se da je kuću protupravno gradila pale su u zaborav - kuća je ionako bila moneta u unutarstranačkim sukobima.
Porijeklo imovine
Najveći udar doživjela je 2011. godine kad je USKOK istraživao porijeklo njezine imovine i nerazmjer u prihodima i materijalnim vrijednostima njezine obitelji, jesu li trošili više nego što su zaradili. Analizirali su se i prihodi obiteljske tvrtke Dube. USKOK-ove istražitelje zanimalo je kako je “nastala razlika od navodno milijun i pol eura između prihoda i vrijednosti imovine, prije svega vikendice na Blidinju u BiH, čija je vrijednost procijenjena na milijun i pol kuna, stana u Lapadskim dvorima, koji vrijedi dva milijuna kuna, te jahte od 300.000 eura”. Međutim, konkretni rezultati te istrage ostali su tajna. Mediji tvrde kako je Porezna uprava donijela rješenje prema kojemu je Šuici razrezan porez na 1,9 milijuna kuna. Ona je sama, pak, tvrdila kako je taj iznos znatno manji, “ni približno tome”.
Porez je platila, ali i pokrenula parnice na upravnim sudovima te na Ustavnom sudu na kojima je “presuđeno kako je njihova imovina stečena zakonitim prihodima te im je preplaćeno vraćeno”. Ali, do danas se ne zna za što ju je Porezna točno kaznila, što je bilo utajeno - prihodi od imovine, dobiti, nekretnina? Šuica će svoje bogatstvo pred saborskim odborom pripisati nasljedstvu, činjenici da joj je suprug bio pomorski kapetan 44 godine i reći: “Nema straha da će se Hrvatska sramotiti”. Poručila je svima koje zanima da njezino imovinsko stanje provjere u arhivi Sabora.
Gong, koji inzistira da Šuica objasni porijeklo svoje imovine, poslušao je taj savjet i zatražio od Sabora karticu, ali nije dobio odgovor. Imovinsku karticu prema postojećim pravilima Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, kako su nam potvrdili, povlači godinu dana nakon prestanka obavljanja dužnosti, a Šuica kao europarlamentarka ima obavezu samo dati izjavu o financijskim interesima zastupnika radi sprečavanja mogućeg sukoba interesa.
Povjerenike krajem mjeseca očekuje saslušanje na odborima EP-a, a Gong upozorava kako je pod posebnom lupom tvrtka Dube u vlasništvu supruga u kojoj je Šuica navedena kao prokuristica. Tvrtka je s prihodima manjim od 50.000 kuna 2008. i gubitkom većem od 300 tisuća kuna 2009. dobila zajam od 1,7 milijuna kuna - ne zna se od koga ni po kojim uvjetima.
Pred Dubravkom Šuicom, kao budućem najvišem europskom arbitru za demokraciju i demografiju, veliki su izazovi. Danas joj čestitaju i kolege i suparnici. Jedan od njih je i Andro Vlahušić koji će reći kako je, unatoč tome što su šest mjeseci prije i poslije izbora vodili nemili rat, našli način za korektnu suradnju. On ne vjeruje da Hrvatska ima boljeg kandidata za potpredsjednicu EK od Dubravke Šuice i predviđa joj dobru budućnost.
U krugu bivših i sadašnjih suradnika može se čuti kako je lojalnost Dubravke Šuice taj faktor X kojemu treba zahvaliti opstanak. Jedan bivši partner, koji je naziva “učiteljicom”, opisuje je kao “kombinaciju kikaške i konavoske krvi koja ima sposobnost sjediti s papom, ali i s najvećim štemerima”. Slično mišljenje dijeli još jedan bivši kolega. “Dube je razumna i mudra. Ima puno slabih točaka, sigurno joj je pomoglo što je imala povlašten status unutar sustava - netko drugi na njezinu mjestu ne bi tako lako prošao s tim silnim prijavama”, opisuje on i ilustrira: “Da ste sa svim našim europarlamentarcima otišli na večeru, jedina osoba koje biste se sjećali je Dube.
Ona je postala svjetska žena: fluentna je na dva svjetska jezika, vrhunski je svladala uglađenu komunikaciju, ima energije i šarma, lako se s teških tema prebacuje na viceve i pjesmu... Puno je naučila, i otvoriti Dubrovačke ljetne igre i upravljati gradom, premda nije shvatila da gradski proračun može imati prihode od posjeta zidinama, trudila se biti simpatična građanima - u Dubrovniku je išla i na otvaranje pošte...”.
Shvaća odnose
Bolji poznavatelji briselskih prilika izriču rezervu.
- Šuica je ideološki umjerena, posve na liniji Plenkovića. Vrlo je dobro upoznata s vanjskom politikom, bila bi odlična ministrica vanjskih poslova. Dobro shvaća odnose moći u EU, shvaća da osnovna linija ide prema Njemačkoj, a ne, recimo, prema Orbánu. Međutim, pitanje je kakve su joj organizacijske sposobnosti i ne znamo sadržaj kojim će napuniti svoj sektor. Kad je Plenković otišao iz Bruxellesa, nije uspjela postati lider toj maloj grupi desnih hrvatskih zastupnika. Za razliku od Ivane Maletić ili Biljane Borzan, koje su se sektorski afirmirale, nije imala jasnu temu, nego je bila raspršena. Demografija je posve nov resor, a Šuica nema ljude, nije naslijedila uhodanu mašinu, direktora sektora, eksperte koji godinama prate dosjee - kažu naši sugovornici.
