Dok općinske vlasti u Bolu na sva zvona negoduju što o koncesionaru koji će upravljati plažom Zlatni rat ne odlučuju oni nego Splitsko-dalmatinska županija, na susjednom otoku Hvaru Općina Sućuraj sama daje koncesije na pomorskom dobru.
Općinsko vijeće na čelu s Vjeranom Bjelovučićem na zadnjoj je sjednici izdalo koncesiju na 20 godina tvrtki Seabass Junior d.o.o. koja se bavi uzgojem riblje mlađi i čiji je vlasnik – upravo predsjednik Vijeća Vjeran Bjelovučić. Za donošenje takve odluke su uz Bjelovučića glasala preostala dvojica HDZ-ovih vijećnika i njihov koalicijski partner iz HNS-a dok su protiv bila dva SDP-ova vijećnika. Treći, Ivan Radovančić, koji je ujedno i predsjednik sućurajskog SDP-a, zbog bolesti nije prisustvovao sjednici.
Zahtjev za koncesiju
Zahtjev
Vjeran Bjelovučić je 22. ožujka ove godine u ime svoje tvrtke Seabass Junior d.o.o. Općini Sućuraj i Općinskom vijeću čiji je predsjednik poslao zahtjev “za dodjelu koncesije na pomorskom dobru u svrhu postavljanja cijevi za dovod i odvod morske vode u mrijestilište morske ribe” u kojem objašnjava kako je riječ o 250 kvadratnih metara kopnene i morske površine, dužine 50 i širine 5 metara te ističe kako je cjevovod ucrtan u lokacijsku dozvolu izdanu u srpnju 2004., te da se to pomorsko dobro već nalazi u koncesijskom posjedu njegove tvrtke po ugovoru koji je potpisan 4. svibnja 2005., a istječe 30. travnja ove godine. Zatražio je da mu se koncesija dodijeli pod istim uvjetima kao u prethodnom ugovoru i na rok od 20 godina.
Tada, prije 12 godina, koncesiju mu je dala Županija. Načelnik općine Ivan Slavić (HDZ) saziva Općinsko vijeće za 12. travnja i donosi dnevni red na kojem je i Bjelovučićev zahtjev uz koji je priložio važeći ugovor između svoje tvrtke i Splitsko-dalmatinske županije te geodetski snimak područja za koji se traži koncesija. Tijekom rasprave oporbeni su vijećnici Ivica Vujnović i Ivan Vitali upozorili načelnika i vijećnike da je predložena točka protivna Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama i da je treba povući s dnevnog reda.
Javni interes
SDP-ovac Radovančić tvrdi da je koncesija izdana protuzakonito jer za izdavanje nije nadležna općina nego županija. Ističe kako općina može izdavati koncesiju za pomorsko dobro ako je u pitanju neki projekt od javnog interesa ili ako joj je pravo davanja koncesije na pomorsko dobro prepustila županijska skupština.
“U ovom slučaju niti je županijska skupština ovlastila općinu da daje koncesije niti je riječ o javnom projekt nego o privatnoj tvrtki koja će to pomorsko dobro koristiti za da bi ostvarivala dobit”, kaže Radovančić koji pretpostavlja da Bjelovučić od Županije nije tražio produljenje koncesije zato što njegova tvrtka ima porezne dugove te bi mogao biti odbijen jer bi morao dokazati da nema nikakve dugove prema državi, županiji...
“A ovdje nije morao ništa dokazivati, što je također propust. Općinsko vijeće mu je izdalo koncesije suprotno svojim ovlastima odnosno sam sebi ju je izdao. On je na vijeću rekao da to radi po naputku Upravnog odjela za pomorstvo i turizam u Županiji. Po tome bi i općina Bol mogla sama odlučivati o Zlatnome ratu, a ipak odlučuje Županija”, otkriva Radovančić koji sada s odvjetnicima ispituje pravne mogućnosti da ospori odluku Općinskoga vijeća.
“Ne možemo dopustiti takvu samovolju i uzurpaciju javne površine tim više što tvrtka Seabass Junior za uzgoj riblje mlađi ne poštuje ekološke standarde. Prostor koji se nalazi ispod šetnice je devastiran. Tamo su se nekada ljudi kupali, a danas tvrtka na stjenovitu morsku obalu odlaže svoj otpad”, govori Radovančić.
Različita tumačenja
“Za pravu informaciju se trebate obratiti Uredu za pomorstvo u županiji”, upućuje nas na samom početku razgovora Bjelovučić, koji zasigurno neće biti zadovoljan kako na cijeli slučaj gleda pročelnik Upravnog odjela za pomorstvo i turizam Splitsko-dalmatinske županije Stipe Čogelja.
Takvu koncesiju o kakvoj je riječ u Sućurju može, tvrdi Čogelja, izdati samo Županija, a ne i općina. Pojašnjava kako općina može pomorsko dobro dati u koncesiju samo ako je riječ o projektu od javnog interesa kao što je primjerice izgradnja vodovoda i kanalizacije ili šetnice.
“U ovom je slučaju očito riječ o prostoru za gospodarsko korištenje. Tu nema javnog interesa. Općina, dakle, ne može izdati koncesiju. Jedino kada bi je za to ovlastila županijska skupština, a to ovdje nije slučaj. Područja koja se daju u koncesiju moraju biti upisana kao pomorsko dobro u zemljišne knjige, što ovdje također nije slučaj, što je još jedan razlog zašto se za to područje ne može izdati koncesija”, objašnjava Čogelja kojem nije poznato da je itko iz Županije dao Bjelovučiću usmenu preporuku da zatraži koncesiju od općine te kaže da se takve stvari ne rješavaju usmeno.
Legalist
“Otišao sam u županiju i pitao koja je procedura da mi se obnovi koncesija. Gospodin Željko Mišić (pomoćnik pročelnika ureda za pomorstvo, op. a.) mi je rekao da po zakonu općina može izravno sklopiti ugovor o koncesiji ako joj je to u interesu”, tvrdi Bjelovučić. Objašnjava kako je riječ je o cjevovodu od mora do njegova privatnog objekta, odnosno o dvije cijevi – jedne za usis mora i druge za povrat mora koje su postavljene prije nego što je on kupio objekt.
“Ja sam legalist. Ako netko smatra da je protuzakonito, neka pokrene postupak. Zar bih kao predsjednik Vijeća, što radim volonterski, trebam prestati obavljati sve svoje druge poslove?” zaključuje Bjelovučić.
Ništa sporno ne vidi ni načelnik Ivan Slavić koji je, ističe, bio upoznat sa situacijom, odnosno s Bjelovučićevim zahtjevom i svim relevantnim podacima.
“Dogodio se problem oko produživanja koncesije zbog inertnosti županijske administracije koja nije odredila granice pomorskoga dobra. Mi smo vidjeli da sukladno zakonu Općinsko vijeće može izdati koncesiju takvoga tipa na pomorskom dobru kako gospodina Bjelovučića ne bismo onemogućavali u njegovoj poslovnoj aktivnosti. Ne možemo gospodarstvenika ostaviti na cjedilu. Sve je po zakonu i po naputku Uprave za pomorstvo Županije. Dobio je koncesiju pod istim uvjetima samo što će sada naknadu u istom iznosu plaćati općini, a ne županiji”, kaže Slavić i otkriva kako Bjelovučićeva tvrtka za koncesiju godišnje plaća 1250 kuna fiksne naknade te 0,3 posto od ostvarenog prihoda na koncesioniranom području.
Tvrtka Seabass Junior d.o.o. nalazi se na Popisu poreznih obveznika, poslodavaca pravnih osoba koji prema dostupnim podacima ne isplaćuju plaće, a koji na svojim internetskim stranicama objavljuje Porezna uprava. Tamo piše da tvrtka nije iskazala isplatu plaće za tri radnika, i to za razdoblje od siječnja do lipnja prošle godine.