LAŽNI BRANITELJ

PODIGNUTA OPTUŽNICA PROTIV ŠOGORA MILANA BANDIĆA Mile Macan krivotvorio ratni put i zaradio oko 700 tisuća kuna

 

Mile Macan (64) iz Donjih Mamića, inače šogor Milana Bandića čiju je sestru oženio, sredio si je učesništvo u Oružanim snagama RH - 107 dana borbenog sektora iako u istome nije proveo niti jedan jedini dan.

Cijelo vrijeme ratovanja Macan je bio u BiH, a na osnovi svega toga si je isposlovao hrvatsku mirovinu. U isto vrijeme u paketu s Milom, isti ratni put sređen je i Ivanu Tomiću (53), također iz Donjih Mamića, i s jednakim učešćem od 107 dana u borbenom sektoru iako je isti tijekom rata cijelo vrijeme radio u Crvenom križu u Grudama. Također, obojica primaju u FBiH invalidnine kao pripadnici HVO-a.”

Dio je to anonimne prijave koja je poslana na niz različitih institucija tijekom 2013. i 2014. godine, a za koju se ubrzo ispostavilo da, ipak, “drži vodu”. Na temelju tih navoda pokrenuta je istraga koja je rezultirala optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, prema čijoj  je računici Bandićev šogor priskrbio 632.965,18 kuna,  a njegov susjed Tomić 487.951,22 kune.

Ranjen u Stonu

Prema optužnici, Macan je 7. veljače 2007. godine podnio zahtjev za priznavanje braniteljskog statusa Gradskom uredu za zdravstvo, rad i socijalnu skrb Grada Zagreba, u kojem je neistinito naveo da je 23. studenoga 1991. godine ranjen u Stonu kao pripadnik IX. bojne HOS-a, pri čemu su mu od eksplozije granate ozlijeđene kralježnica i glava. Ujedno je u zahtjevu priložio neistinitu potvrdu o stradavanju pripadnika OSRH-a od 16. siječnja 2006., lažni prijepis nalaza iz protokola hitnog kirurškog prijema Klinike za kirurgiju KBC-a Split od 13. siječnja 2006. kao i neistinitu medicinsku dokumentaciju KB-a Mostar iz 1995. godine.

Priložio je i potvrdu Zajednice udruge dragovoljaca HOS-a o stradavanju i ratnom putu, a nakon dobivenog nalaza i mišljenja liječničkog povjerenstva, Macanu je od 1. ožujka 2007. priznat status HRVI-a V. skupine sa 70 posto oštećenja organizma i pravo na osobnu invalidninu od 1109,22 kune na mjesec. Nakon toga je 30. studenoga iste godine koristeći prava koja ostvaruje kao 70-postotni vojni invalid, podnio Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti zahtjev za dodjelu stambenog kredita za gradnju kuće. Stambena komisija Ministarstva također nije posumnjala u dokumentaciju pa mu je odobrila 31.500 eura kredita (228.295,72 kune) koji mu je u veljači 2008. sjeo na račun. Riječ je o kreditu s pravom na 70 posto popusta pri otplati, zbog čega mora vratiti 9450 eura, a ostalih je 22.050 eura dar države.

 

Dokumentacija

Nadalje, u Macanovu dokumentaciju nisu posumnjali ni djelatnici HZMO-a pa su u kolovozu 2011. donijeli rješenje kojim mu se, kao posljedica 100-postotne ozljede zadobivene u obrani suvereniteta RH, priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad te mu je tako sjedalo i 5347,62 kune mjesečno. Na temelju ishođenog statusa Macanu je Ministarstvo branitelja RH dodijelilo dionice raznih tvrtki u vrijednosti 53.400 kuna (8 dionica Adriatic Croatia International cluba, 97 dionica Tiska, 298 dionica Kutjeva).

Optuženi susjed

Njegova susjeda Tomića, pak, tereti se da je od ožujka 2006. do srpnja 2015. Upravi za obranu Zagreb podnio zahtjev za utvrđivanje braniteljskog statusa u kojem je naveo da je 23. studenoga 1991. ranjen u Stonu kao pripadnik IX. bojne HOS-a “Rafael Vitez Boban” te da su mu od granatiranja ozlijeđeni kralježnica, vrat i čelo. I on je na isti način kao Macan, s dokumentacijom kucao na vrata institucija koje su povjerovale u sve dostavljeno pa je Tomić ishodio 70-postotni invaliditet, stambeni kredit od 63.000 eura u kunskoj protuvrijednosti 456.591,44 kuna, koliko mu je sjelo, kao i Macanu, u veljači 2008., a na to je dobio popust 70 posto pa se obvezao vratiti samo 18.900 eura, a ostalih 44.100 eura su dar. Dodijeljene su mu i dionice “teške” 53.400 kuna (8 dionica HUP Zagreb, 16 dionica Kaštelanski staklenici d.d., 102 dionice Luka Rijeka d.d.). Ni Macan ni Tomić se ne osjećaju krivima. A gotovo nitko od ispitanih svjedoka IX. bojne pod čijim su vodstvom bili navodno ranjeni, ovog se dvojca se ne sjeća.

- Jedno vrijeme bio sam predsjednik Zajednice Udruga HOS-a i poznato mi je da je IX. bojna HOS-a djelovala od Zadra do Dubrovnika. Zapovjednik je bio Jozo Radanović, koji je u međuvremenu umro. Prema naputku MORH-a, svaki dragovoljac HOS-a bio je dužan pribaviti određenu dokumentaciju o sudjelovanju u ratu, odnosno potvrdu od svog zapovjednika iz postrojbe da je bio pripadnik iste, potvrdu o stradavanju pripadnika OSRH, sažeti opis ratnog puta, sve uz potpis zapovjednika te ispuniti temeljni list dragovoljca HOS-a. 

Potvrde su bile tipske, a mi smo ih izdavali za pripadnike HOS-a. Njihovo izdavanje potpisivalo je Ministarstvo obrane, odnosno iste smo izdavali prema MORH-ovim uputama. U Zajednici udruga nismo vodili nikakvu zasebnu evidenciju niti smo imali bazu podataka - objasnio je Željko Marjanović, bivši predsjednik Zajednice udruga HOS-a, ističući da Macana i Tomića ne poznaje. Macanov i Tomićev suborac Dragan Grabovac od srpnja 1991. do siječnja 1992. bio je pripadnik IX. bojne HOS-a, ali mu je dvojac također nepoznat.

Napad na Dubrovnik

- Kad je počeo napad na Dubrovnik, vod kojim sam ja zapovijedao krenuo je prema gradu, a iza su išli drugi pod vodstvom Slavena Zeca. Na području Stona 23. studenoga 1991. nije bilo borbenih djelovanja osim povremenih topničkih granatiranja. Nitko od pripadnika ukupno četiri voda HOS-a nije ranjen kraj Stona jer ja bih to znao - objasnio je Dragan Grabovac, dodavši da je Radovanović napravio popis pripadnika IX. bojne HOS-a koji je dostavio Upravi za obranu Splita. Svojih ratnih aktivnosti prisjetio se i Boris Samardžija, zdravstveni časnik IX. bojne HOS-a, a koji je za Macana i Tomića čuo tek 2000. kada su se rješavala statusna pitanja bivših pripadnika postrojbi HOS-a.

- U ratu sam bio od lipnja 1991. do lipnja 1996., a u IX. bojnoj sam imao dužnost načelnika saniteta i bio sam jedini liječnik u postrojbi. U HOS-u nisam upoznao Macana ni Tomića - zaključio je Samardžija Zanimljivo je da se Macana spominje u jednoj od točaka još uvijek nepotvrđene optužnice u tzv. aferi Agram gdje se Milanu Bandiću i Miri Laci, pročelniku Ureda gradonačelnika Zagreba, stavlja na teret da su svojim potpisima odobrili da Mile Macan koristi auto i vozača Poglavarstva od Zagreba do Pogane Vlake.

ELIPSO

Izdvajamo