Nakon ubojstva početkom kolovoza u Stobreču kada je osumnjičeni za zločin pobjegao te do danas nije uhićen brojni su komentari u kojima se izražava nevjerica kako je moguće toliko se skrivati ako te zaista traže. Pojavile su se čak sumnje u volju policije da nađe počinitelja zbog straha od posljedica jer je ubijeni priznati član Torcide. Nadalje, sve glasnija su i mišljenja da se policija posljednjih godina sve više oslanja na elektroničke načine nadziranja i otkrivanja kriminalnih djelatnosti te su izgubili pravu vezu s događajima na terenu, piše Slobodna Dalmacija.
- Istina je kako se nije ulagalo u kriminalistička istraživanja te da danas mi nemamo obavještajnu akademiju za edukaciju ljudi za rad na terenu - kaže nam kriminalist Ante Gugić, pomoćnik ministra za sigurnost, bivši načelnik Odjela općeg kriminaliteta PU zagrebačke i bivši šef SIS-a.
Ipak, bez obzira na tu činjenicu iskusni kriminalist čvrsto drži stav kako je terenski rad još uvijek temelj dobroga policijskog posla.
– Prilikom traženja počinitelja kaznenog djela, ako ćemo se samo oslanjati na tehniku, onda ćemo ispucati brzo sve argumente. U prosjeku imate otprilike tri tjedna kada je napetost velika i tijekom kojih proučite sve kontakte preko mobitela i računala. Ako u tom razdoblju ne uspijete naći počinitelja, a ispucali ste sve tehničke tragove, onda ste u problemu jer nemate gdje dalje.
Ali ako se krene u potragu tako da se upoznaju i drugi momenti, da se upoznaje sredinu u kojoj počinitelj živi, njegova obitelj i prijatelje i ako će operativac koristiti sva svoja ovlaštenja, a ne samo nadzor mobitela, onda predmet "živi" dalje i potraga traje. Dugotrajan je to i minuciozan posao. Sve službe u svijetu bez obzira koliko su tehnološki napredne koriste suradničke mreže – kaže naš sugovornik.
Nove tehnologije
Svaki iskusni operativac oslanja se na nove tehnologije u onoj mjeri u kojoj su mu one korisne da mu pomažu i olakšavaju. Tri su oblika analitike u istragama: operativna, obavještajna i izvještajna. Policiji su dostupni brojni podaci, ali svi oni se moraju provjeriti na terenu jer se ne može ići na sud bez pravog dokaza. Neprovjerena informacija ne može proći filtere kasnijih faza kaznenog postupka.
– Operativac vrijedi onoliko koliko je prihvaćen na terenu, koliko ima ljudi koji su voljni surađivati s njim. Bitan faktor je i što se treba graditi sigurnosnu kulturu tako da se građanin prilikom uočavanja kaznenih djela s oblicima nasilja osjeća moralno pozvan da učini nešto. To se nažalost sve više gubi. Brojni policajci su se pretvorili u državne činovnike koji čekaju mirovinu, a u većim gradovima povezani su na više načina s gradskom upravom.
Nadalje, kada jednu policijsku metodu prihvatite, budite uvjereni da će nju sabotirati svaki ozbiljni kriminalac jer je i njemu poznata. Stoga se događaju situacije da članovi kriminalne skupine šalju dezinformacije, plasiraju laži kako bi opstruirali istragu. Operativac mora imati dovoljno vještina da zna prepoznati zamku loše i lažne informacije, a to uvijek zahtijeva, zato se i zove operativni rad, da pješice iziđe na teren – pojašnjava nam Ante Gugić.
Kvaliteta rada na terenu ovisi i o tome koliko je operativac inventivan jer osim što sa svojim suradnicima, tj. doušnicima mora znati raditi, mora ih znati i zaštititi kako od napada tako i od kompromitiranja te ih podržavati logistički.
– To je zahtijevan posao, zato ga i profili policajaca-administratora i izbjegavaju. Nadalje, nije točno da se za informacije opraštaju kaznena djela, čestit policajac se ne upušta u takvu trgovinu. Najviše što može oprostiti svom doušniku je prekršaj u prometu. Da zaključim, tehnologija pomaže u komuniciranju i razvijanju baze podataka i brzini protoka informacija, ali kao u vojsci kada se kaže da teritorij nije osvojen ako vojnik nije došao na to mjesto tako je i u policiji. Jedan od primjera vam je suđenje Ivi Sanaderu na kojem ima podataka iz brojnih izvora o postojanju milijuna, ali do samog novca nitko nije došao – pojašnjava nam.
Osim operativnog rada koji će opstati jedino ako policajac ostane čvrsto na zemlji umjesto u viralnom svijetu, drugi segment otkrivanja i dokazivanja kaznenih djela je forenzika koja ni u kojem slučaju ne bi smjela ostati u povijesnim okvirima. Na nedostatke naših metoda upozorava već godinama Vojin Maštruko, stalni sudski vještak za balistiku i mehanoskopiju, kemijsko-fizikalna vještačenja i forenzične trodimenzionalne rekonstrukcije.
– Trendovi se prate, ali sporo i ne može se generalno govoriti jer sve ovisi o vrsti traga. Naročito loše se obrađuju prskotine krvi koje se samo fotografiraju. Za bolju registraciju potrebna je kvalitetnija oprema koju policija nema. S laserskim 3D skenerom bi bilo idealno snimiti sve tragove na mjestu događaja jer se trenutno obilježi svaka sitna prskotina. Ovisno o dimenzijama i obliku može se rekonstruirati odakle je došla u prostoru te se grupira područje odakle su došle i radi se "bloodstain pattern analysis", tj. analiza uzoraka krvi.
S fotografijom se to može donekle napraviti, ali teško. Moja intencija je da ga policija nabavi, s tom metodom se utvrđuje izvor krvi i primjerice mjesto gdje je bila glava kada je pogodio metak ili šaka. Ja to koristim, a u pojedinim slučajevima bilo bi idealno odmah na uviđaju, a rezultati toga u svijetu se masovno upotrebljavaju. Pazite, kod svake istrage radi se o ljudskim sudbinama i bez obzira na visinu cijene trebalo bi nabaviti te skenere – kaže nam vještak.
Parafinska rukavica
Druga apsolutno zastarjela stvar koja se koristi je parafinska rukavica. Radi se o odljevku šake napravljenom u parafinu na kojem se kasnije radi analiza radi tragova da bi se utvrdilo je li osoba pucala iz vatrenog oružja. Problem je u tome što se ne nalaze tragovi baruta već nitrata kojih ima u barutu, ali i u drugim tvarima.
– Počeo sam raditi u Centru za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić" 1984. godine i pročitao sam da je parafinska rukavica odbačena 1963. godine na konferenciji Interpola u Parizu. Počeo sam pisati dopise šefovima i trebalo mi je 15 godina da se počne koristiti zamjenska metoda tzv. GSR analiza koja se radi uz pomoć skenirajućega elektronskog mikroskopa. Tako se detektiraju trokomponentne čestice koje sadrže: antimon barij i olovo i koje u takvom sastavu postoje samo u inicijalnom punjenju.
To je standardna metoda u Europskoj uniji, a mi smo elektronski mikroskop kupili 1998. godine i radio sam na njemu do 2004. godine kada sam otišao iz Centra. Kasnije su tu pretragu ukinuli i vratili parafinsku rukavicu s kojom se zapravo uništava trag dok se radi analiza na nitrate i kasnije nema mogućnosti kontrole. GSR analiza je nedestruktivna, ruke se obljepljuju s malim trakicama i onda se one analiziraju. Pazite, ni to nije idealna metoda, ali je daleko najbolja od svih ostalih i u svom normalnom svijetu se koristi. Parafinsku rukavicu još uvijek upotrebljavaju ako je proteklo puno vremena od pucnjave jer je najveća mana GSR analize da čestice padaju brzo s ruku – pojašnjava nam Vojin Maštruko.
Problem kod parafinske rukavice je što se s njom ne otkriva prisutnost baruta već nitrata kojih ima primjerice i u prašku za rublje i nema mogućnosti utvrditi koji je pravi izvor. Kada se u odljevku ruke nađe nitrat, tada nadležni vještak na temelju subjektivne procjene donosi zaključak je li nitrat iz baruta ili iz nečeg drugog. Kako se parafinska rukavica prilikom analize uništi kiselinom, nema više mogućnosti kontrolnog pregleda.
Brojna su mišljenja da se treba izbaciti iz upotrebe kao dokaz za sudove, ali čak i kao indiciju u policiji. Na jednom od suđenja za ubojstvo na Županijskom sudu u Splitu vještak balističar iz Splita potvrdio je kako nitrata ima i u urinu što je provjerio kako se izrazio: "Da prostite, na osobnom uzorku...". On se, naime, pomokrio sebi na ruke i napravio nakon toga parafinsku rukavicu koja je prilikom analize sadržavala tragove nitrata.
Gasi brojeve, vadi kartice
Na splitskom sudu proveden je postupak skupini optuženoj za preprodaju 27 kilograma heroina, kokaina, amfetamina, ecstasyja i speeda teza miniranje lokala i automobila konkurencije u ilegalnom poslu. Glavni dokaz u predmetu bio je materijal snimljen tijekom tajnih mjera nadzora i koji je prenesen na 100 stranica telekomunikacijskog vještačenja. Razgovori snimljeni od tijekom pola godine ostavljali su malo prostora za sumnju čime su se optuženi bavili. Svi su osuđeni na zatvorske kazne, šef dilera na 15 godina.
1. Klijent zove Dilera 1 koji se javlja:”Ovdje najveći diler na Brdima. Što treba, brate, kokaina, heroina. Javno ja prodajem ispred pandura i bez pandura, sve javno!”, čuje se smijeh.
2. Klijent zove Dilera 1 i pita može li mu izdvojiti za 200 kuna. “Ne da mi se zaj... za 200 kuna.”, kaže ovaj.
3. Diler 2 u razgovoru s poznanikom koji ga pita bavi li se ičim. "A jesam. Misliš na ovo sa “žutim”, što ti treba?”, poznanik odgovara “Je...š prijatelju “žuto”, ne treba mi to.”, Diler 2 tumači:”Ma ne, ja radim samo s njim.”
3. Diler 2 zove jednog od suradnika i pita što rade, ali ga prvo upozori da pazi što govori. Ovaj mu odgovara “Pravimo pizove.”; ovaj bjesni “Pribit ću te!”
4. Diler 3 zove šefa bande koji mu kaže kako ide "gore" i da s njim ide supruga. To je bio njegovo zadnje putovanje u BiH radi kupovine heroina i kokaina.
5. Šef bande zove brata: ”U bijegu sam!”, ovaj zove Dilera 1:"Gasi mobitel, veliki problem!”, Diler 1 zove Dilera 2: "Gasi brojeve, vadi kartice!”
Brada kao u Kiklopa
Tijekom preslušavanja snimki telefonskih i razgovora preko mobitela snimljenih tijekom tajnih mjera nadzora prilikom priprema za uhićenje šefa dilerske skupine s dubrovačkog i korčulanskog područja u sudnici se čulo i puno toga što nije imalo veze s kaznenim djelima.
Oko 90 posto razgovora odnosilo se na masline, jer je bilo vrijeme berbe i na spizu i to na korčulanskom dijalektu garniranom psovkama. Veći dio publike teško je razumio tijek razgovora zbog specifičnog otočnog govora, ali optuženici u publici nisu imali taj problem pošto su svi s Korčule te su se doslovno držali za trbuh od smijeha. Spominjao se tu gemišt i pohane kamenice. Sugovornici su razglabali kojemu jest, a kojemu nije "narastao trbuh". Nakon toga je šef bande ustvrdio kako je zapušten te mu je “brada ka u Kiklopa”.
Preslušan je i dio kada komentiraju uhićenja koja su krenula.
-”Učini mi uslugu i vidi jesu li mi uhitili brata. Što se to događa, koja je ovo država, zatvaraju odvjetnike, što plaćaju porezni obveznici” - u nevjerici kaže šef bande.
-”Je.alo majku svoju”, rječit je u svojoj zabrinutosti sugovornik.
-”Doli u Dubrovniku pohapsili su sve živo”, konstatira šef.
Predsjednik Sudskog vijeća je tijekom suđenja naložio pročišćavanje i sintezu snimljenog materijala kako bi se slušali samo dijalozi koje se odnose na kazneni predmet.