Nije sve što je jednostavno uvijek dobro i pozitivno u ugostiteljstvu. Barem kod nas. Jer, najveće glavobolje legalnim ugostiteljima posljednjih uspješnih turističkih godina u Hrvatskoj stvaraju upravo te, tobože jednostavne stvari, poput registriranja "jednostavnih ugostiteljskih društava s ograničenom odgovornošću" ili otvaranja "objekata jednostavne prehrane", piše Slobodna Dalmacija.
Što je u tim jednostavnim poslovnim pothvatima toliko komplicirano da tisuće ugostitelja godinama prosvjeduju protiv nelojalne konkurencije koju imaju u takvim objektima, koji niču kao gljive poslije kiše, a što su na nedavnom Kongresu ugostitelja Hrvatske obrtničke komore ponovno izdvojili kao jedan od ključnih problema?
Jelo s nogu
Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti koji omogućava da se otvore objekti jednostavne prehrane, mešetari su savršeno iskoristili da nude gotovo sve ugostiteljske usluge, ali s neusporedivo manjim minimalno-tehničkim uvjetima poslovanja od ugostitelja u restoranima i konobama. Jer, objekti jednostavne prehrane ili fast foodovi trebali bi prodavati tek pizzu na komade, bureke, tople sendviče i slične zalogaje, ali nitko točno nije propisao što su to jednostavna jela.
Zna se da u takvim zalogajnicama ne bi smjelo biti ni tanjura ni pribora za jelo, a stolovi mogu biti samo oni visoki na koje će se gost nasloniti da nešto jednostavno prezalogaji. Zato se i zovu objekti jednostavne prehrane, jer se ona jede u hodu, s nogu, u prolazu.
Pa se takvim ugostiteljima omogućava da se spoje na dimnjak obližnje stambene zgrade, oni ne moraju imati zahod za goste, ali ni sve one druge brojne uvjete koje moraju zadovoljiti restorani i hotelski ugostitelji. I sve bi bilo u redu da to doista jest tako. Ali, u našim "jednostavnim" zalogajnicama svaki namjernik može dobiti gotovo sve isto što i u restoranu, pa tako jednostavna jela postaju i tjestenina, njoki, grill, škampi, riba, biftek...
Ne čudi zato da je sve to dovelo do prave pošasti "jednostavnosti" u ugostiteljstvu u našim turističkim gradovima i mjestima koja su se pretvorila u jedan veliki "fast food" od dima, zagorenog ulja i neugodnih mirisa koji se šire iz brzih i jednostavnih ugostiteljskih objekata njihovim središtima. Zbog toga gotovo nema urbane sredine na Jadranu koja se ne buni protiv najezde objekata brze hrane koji srozavaju izgled i ponudu svakog mjesta koje drži do svojeg turističkog imidža.
Malo gdje u svijetu, osim na Dalekom istoku, možete u povijesnim jezgrama gradova pronaći toliko pečenjarnica, pekarnica i fast foodova kao kod nas. Tome se već sve glasnije čude i sami gosti koji vole prezalogajiti nešto u hodu, ali ne i protrčavati između dimnih oblaka izgorenog ulja na ulicama.
Pa iako takvi dojmovi nisu dio svijetle budućnosti našeg turizma, ipak se svake sezone izdaju dozvole za tisuće takvih novih objekata koji u pravilu rade samo u "špici" i zatvore s prvom kišom. Pokupe vrhnje sezonske zarade jer su im ulaganja, davanja i porezi minimalni. Svi se tobože zgražaju i ne žele takvu ponudu u svojim mjestima, ali lokalne vlasti im blagonaklono izdaju dozvole i rješenja za rad na najfrekventnijim lokacijama i priča ide dalje. Do idućeg ljeta.
Nova tvrtka preko noći
Apsurd je da restorani registrirani za uslugu pripreme i posluživanja hrane, čim imaju jedan niski stol sa sjedalicama za goste, po zakonu moraju imati odvojene muške i ženske zahode, u kuhinjama po pet sudopera kako bi svaki služio samo za jednu vrstu namirnica, ali i poseban sudoper za pranje ruku radnika. Pa onda još tuš, garderobu za radnike, protupožarnu zaštitu, vlastiti dimnjak za roštilj, plaćaju ZAMP, spomeničku rentu i mnogo toga drugoga što im poskupljuje rad, dok im se u najbližem susjedstvu smije "jednostavni" ugostitelj koji nudi isto što i ovaj drugi, ali jednostavno vara državu i pravi sve oko sebe budalama.
No, to nije sve. Jer drugi zakon im još dopušta da se registriraju kao (opet) "jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću", u kojem je svaki poduzetnik početnik oslobođen plaćanja PDV-a u prvoj godini rada, kako bi mu država omogućila bolji start i jači zamah, i eto pravog Eldorada za prevarante.
Po slovu zakona, čak i kada se radi o etabliranim ugostiteljima s desetljetnim radom u poznatim objektima, oni preko noći registriraju nove tvrtke i tako postaju početnici u jednostavnom društvu s ograničenom odgovornošću. Nimalo slučajno, jer kao takvi imaju pravo doseći promet od 230 tisuća kuna, a da ne uđu u sustav PDV-a. Pa im, slijedom te olakšice, sva ponuda može biti jeftinija i konkurentnija od one u uredno registriranih ugostitelja koji plaćaju 25 posto PDV-a na svaki izdani račun, piše Slobodna Dalmacija.