Porez na neiskorištenu imovinu, čije je uvođenje od 2013. najavio ministar financija Slavko Linić, hrvatske bi banke u konačnici mogao stajati mnogo više nego što se sada misli. Tu je čak i manje riječ o stanovima neurednih dužnika, na koje su banke “sjele”, koliko o cijelom zatvorenom sustavu formiranja cijena stanova na tržištu, o kojima ovisi i stabilost banaka.
Cijene stanova u Hrvatskoj razmjerno su visoke unatoč krizi. Upućeni tvrde da prave krivce za to treba tražiti u bankama, koje su u politici kreditiranja stanogradnje “zabetonirale” cijene kvadrata. Logika je jasna: prodaja stanova ispod određene cijene u propast bi odvela brojne građevinske tvrtke, koje su opet veliki dužnici banaka.
Stoga se bankama, čak i u krizi, više isplati odobravati reprograme kredita građevinarima, nego pristajati na veću korekciju cijena, nadajući se kako će doći kraj krize i s njim novi procvat tržišta.
No, toga zasad nema na vidiku. Na našem tržištu nekretnina, prema nekim podacima, neprodano stoji oko 15.000 stanova. Grube računice pokazuju da bi značajnije rušenje cijene stanova - za 20 ili 30 posto - banke u konačnici moglo koštati i više stotina milijuna eura. Stoga bi uvođenje poreza na imovinu za posljedicu moglo imati i veliko čišćenje bilanci banaka, u kojem bi one zapisane iznose morale uskladiti s novim, stvarnim stanjem na terenu.
Linićev porez mogao bi dovesti do poplave stanova.
- Osnovna ideja poreza na imovinu je to da se ona stavi u funkciju. Pritom bi se kao osnovica za obračun poreza trebala uzeti tržišna vrijednost nekretnine, koju bi svake godine nanovo trebalo procijeniti. Ako cijena nekretnine bude padala, onda bi i porez trebao biti manji, i obratno - objašanjava Marina Kesner-Škreb, analitičarka Instituta za javne financije.
Zbog toga bi cijene stanova u Hrvatskoj prvi put značajnije mogle pasti.