Molimo vlasti da ne prestanu s potragom za našom kćerkom Valerijom. Mi vjerujemo da je još živa, a u Bolu i Hrvatskoj ćemo ostati sve do trenutka dok je ne pronađemo. Ne znamo koliko bi to moglo potrajati, ali ostat ćemo tu dok je ne pronađemo.
Rekli su to novinarima Slobodne Dalmacije Martha Santos i Eduardo Valderrama Santos, roditelji nesretne Meksikanke Valerije Valderrama Santos, koja je u ponedjeljak 24. rujna oko 13 sati nestala u "podivljalom" moru bolskog akvatorija.
Oni su iz Meksika u Hrvatsku doletjeli prije nekoliko dana, uz veliku pomoć meksičke vlade, Marina Bosotine, meksičkog konzula u RH i Maje Viličić, rođene Splićanke, porijeklom s Bola, koja živi u Los Angelesu i koja je preko društvenih mreža stupila s njima u kontakt i bila pravi koordinator njihova putovanja u Hrvatsku.
Valerija i njezini roditelji telefonski su se čuli svaki dan, u bilo kojem kraju svijeta Valerija bila. Tako im je postalo sumnjivo kada se nisu čuli tog ponedjeljka, odnosno kada ih ona nije nazvala u Meksiko.
- Svaki dan smo se čuli s našom Valerijom. Ne postoji ni jedan dan a da se ona nije javila kući, uvijek smo s njome o svemu razgovarali. Zato smo se toliko zabrinuli kada se nije javila u ponedjeljak. Posljednji put smo razgovarali dan ranije, u nedjelju. Pitao sam je kako se osjeća i odgovorila je da joj ne može biti loše na tako lijepom mjestu kao što je Bol.
Valerijini roditelji (sasvim desno) stigli su u Hrvatsku prije nekoliko dana
Zaljubila se u Bol, Hrvatska je zemlja koja ju je vrlo dobro primila. Prije dolaska u Bol bila je u Zagrebu mjesec dana, a potom je došla u ovo predivno mjesto. Evo, 30. rujna trebala je otputovati na neke grčke otoke. Sve je bilo dogovoreno - kazuje otac Eduardo.
Vijest koja ih je "presjekla" javio im je Valerijin prijatelj Španjolac, s kojim je Valerija zajedno trenirala jedrenje na dasci.
- Da, obavijestio nas je taj mladić. Pomoć je odmah počela pristizati od Valerijinih prijatelja, ali i od ljudi koje do tada nismo poznavali i za koje nikada nismo čuli. Mnogi su suosjećali s nama, kao Maja Viličić, koja nas je kontaktirala preko društvenih mreža i pružila nam sve što je bilo potrebno za naš dolazak.
Njezina velikodušnost kao osobe prešla je i financijsku potporu. Cijelo vrijeme je bila uz nas. Bila je naš anđeo u ovom bolnom trenutku našeg života - pričaju Valerijini roditelji.
Roditelji su odgovorili i na upit kakva je Valerija kao osoba.
- Valeria je izvrsna kći. Ima 25 godina i nedavno je završila studij medicine. Imala je priliku raditi preko interneta, što joj je olakšavalo stalna putovanja, njezinu strastvenu aktivnost. Izuzetno je talentirana, odgovorna i nježna. Uživala je u prirodnim i mirnim mjestima. Voli more. Prakticirala je razne vrste sportova i voli učiti nove stvari.
Zbog toga je jedrila na dasci. Izvrsna je plivačica i biciklistica, a između ostalog prakticirala je kitesurf i paddle board. Tijekom jedne godine obavljala je spasilačku službu na plažama Tulum i Quintana Roo u Meksiku. Svakodnevno je plivala u moru i odlična je plivačica - kažu roditelji.
Martha i Eduardo vjeruju da je njihova Valeria još uvijek živa.
- Valeria je zdrava mlada žena, snažna, naviknuta na ostvarivanje svojih ciljeva. Uvijek je postizala ono što bi zacrtala s iznimnom predanošću i ustrajnošću. Ona je obučena sportašica. Sudjelovala je na nacionalnim atletskim prvenstvima.
Trenutno se bavi jogom i meditacijom, tako da posjeduje veliku samokontrolu. Zato se nadamo da je još uvijek živa, jer znamo njezinu upornost - ističu.
Svi su "skočili na noge" kada se nesreća u Bolu dogodila.
- Od prvog trenutka kada su nam donijeli bolnu vijest o nestanku naše kćeri, meksičke diplomatske službe, preko gospodina Marina Bosotine, provodile su odgovarajuće mjere spašavanja. Sigurni smo da su obavili cijeli svoj posao na vrlo profesionalan način, produžavajući čak i razdoblje traganja.
U Meksiku, iz Odjela za vanjske odnose pružili su nam izravnu potporu za obradu dokumenata potrebnih za žurni izlazak iz zemlje, a naše općinske vlasti su nam pružile financijsku potporu za kupnju karata. Istodobno smo surađivali s nekoliko ljudi iz Veleposlanstva Meksika u Mađarskoj. Potpora i podrška koju smo dobili ovdje u Bolu i na Braču nemjerljiva je i svi s kojima smo imali kontakt pomogli su nam - kazuje otac Eduardo.
Nije se bilo lako odlučiti za razgovor za novine, ali Martha i Eduardo su se na taj korak odlučili kako bi ljudima približili "lice" svoje Valerije, odnosno kako bi ljudima pojasnili kakva je ona osoba.
- Kao njezini roditelji vodimo ovaj razgovor kako bi što više ljudi upoznali s onim što se dogodilo. U slučaju da netko dođe u kontakt s našom Valerijom ili ima bilo kakav prijedlog koji bi povećao njezinu mogućnost da je živa, molimo da se javi. Naravno, htjeli bismo na kraju zahvaliti svim stanovnicima ovog lijepog mjesta koje nam je pružilo toliku potporu.
Posebnu zahvalu dajemo Markitu Marinkoviću, direktoru Turističke zajednice Bola, Krešimiru Okmažiću iz Bola i Gracieli Arroyo Nava, supruzi Marina Bosotine, koja nam je stalno "pri ruci". Sada znamo zašto je naša draga kći bila tako sretna u Bolu - zaključuju Martha i Eduardo, piše Slobodna Dalmacija.