Ako političari žele uveseliti građane, nema boljeg načina od najave povećanja plaća. Premijer Zoran Milanović i ministar financija Boris Lalovac, doduše, nisu to službeno rekli, ali javnost je dobila dovoljno informacija da svi krenu u kalkulacije i izračune koliko će im od početka iduće godine narasti plaća: par desetaka, stotina, a možda i tisuću kuna.
Uz pretpostavku da se najave i obistine - da se poveća neoporezivi dio plaće, a najviša stopa poreza na dohodak od 40 posto počne se primjenjivati na plaće iznad 13.200 kuna, umjesto na one veće od 8.800 kuna - većina građana to će doista osjetiti na vlastitom džepu, ali ne svi. Marija Zuber, savjetnica u časopisu RRiF, kaže je pritom ključno je li plaća ugovorena u bruto ili neto iznosu.
- Ako je plaća ugovorena u neto iznosu, tada poslodavac ima prostor da benefit od poreznog rasterećenja zadrži za sebe, kaže Zuber. U velikim sustavima plaće su uglavnom ugovorene u bruto iznosu. Naravno, ima izuzetaka, poput članova Uprave javnih poduzećima kojima je visina plaće ograničena u neto iznosu, ali to su rijetki slučajevi. Međutim, postoji mnogo malih tvrtki i obrta koji su pribjegli njima jednostavnijim rješenjima.
- Zakon o radu obvezuje ugovaranje bruto iznosa, ali za tu odredbu nema prekršajnih sankcija, objašnjava Zuber. Za slučajeve onih poduzeća koja, primjerice, imaju ugovorenu osnovicu i koeficijente ne vidi opasnost da poslodavci idu u smanjenje bruto plaća i zaposlene ostave bez poreznog poklona. Kada se sve zbroji, taj prvi korak ministra Lalovca trebao bi biti pozitivan i lagan. Građani će dobiti veću plaću, a to će svatko iskoristiti za ono što mu najviše treba: više će trošiti, štedjeti ili platiti dugove. Drugi korak, međutim, koji se svodi na pitanje tko će platiti mjeru, manje je ugodan. A riječ je o iznosu od dvije do 2,5 milijarde kuna. Kako sada stvari stoje, dio troška trebali bi ponovno pokriti poslodavci. Promjenu Zakona o porezu na dohodak trebala bi pratiti odluka o ukidanju povlastice na reinvestiranu dobiti. Na taj način, procjenjuje se, poslodavci će ostati bez oko milijardu kuna. Ako se tome doda ovogodišnje vraćanje zdravstvenih dopriosa na razinu od 15 posto, čime suostali bez 1,6 milijardi kuna (u idućoj godini bez 2,4 milijarde kuna), prebačeni teret poslodavcima djeluje još teži.
- Podržavam manje porezno opterećenje plaća, prije svega zato jer će se na taj način vratiti strana predstavništva u Hrvatsku, olakšat će se zapošljavanje i edukacija mladih ljudi. Međutim, ako posljedice te mjere budu kompenzacija s prihodima od ukidanja porezne olakšice na reinvestiranu dobit, to baš i nema smisla, kaže Petar Lovrić iz Hrvatske udruge poslodavaca.
Ta povlastica, ističe, poduzetnicima je mnogo značila jer im je često bila onaj nužni okidač za ulaganje, a bez toga nema ni zapošljavanja, ni dohotka. Koliko je ova porezna olakšica bila doista poticajna ostaje dvojbeno jer neke informacije govore da je u njenom korištenju bilo i dosta zloupotreba.
Poseban je problem, naravno, učestalnost promjena i pravna nesigurnost koja se stvara. - Svaki put kada se poveća rupa u proračunu, nas hvata panika - kaže Lovrić. U takvom ambijentu još je teže očekivati investicije. Umjesto ukidanja olakšice na reinvestiranu dobit, poslodavci smatraju da je za ekonomiju mnogo učinkovitije smanjiti proračunske rashode. “Sustavu su potrebne male korekcije, a ne stalni zaokreti za 180 stupnjeva”, dodaje Lovrić. Zato bi Vlada morala imati vjerodostojan fiskalni okvir na rok od tri do pet godina kojeg će se doista i držati. Ipak, navjeća prepreka za izglasavanje najnovije porezne mjere ministru financija bit će lokalna uprava koja time ostaje bez oko 12 posto godišnjih prihoda. Tomislav Tolušić, Virovitičko-podravski župan i predsjednik Udruge županija, također diže ruku za mjeru kojom će se građanima povećati plaće, ali ne preko leđa lokalnih jedinica.
- Lako je biti pametan s tuđim novcem! Jer sve što Vlada sada predlaže ide u potpunosti na teret općina, gradova i županija, ističe Tolušić. Na pitanje kako bi on riješio problem, kaže “lako”: neka im država preusmjeri dio prihoda od PDV-a, poreza na dobit ili od zakupa i prodaje poljoprivrednog zemljišta.
Ako lokalne jedinice ipak budu osuđene na crni scenarij, da se snalaze same, posljedice toga, smatra Tolušić, opet će snositit građani.
- Mi možemo racionalizirati troškove za zaposlene, kojih je oko 20.000, ali moraju se smanjiti i mnogi drugi rashodi. Bit će manje obnovljenih cesta, manje škola, manje ulaganja u zdravstvo i uređenje, manje će se kositi trava i čistiti snijeg..., nabraja ovaj župan.
Nitko ne dvoji da je potrebna racionalizacija lokalne države, ali tome bi ipak trebalo pristupiti malo temeljitije. Ako općine, gradove i županije Vlada ostavi bez novca, sigurno će ih natjerati da se prilagode, samo je pitanje tko će stradati. Moguće je da manjak prihoda gradovi pokušaju nadoknaditi dizanjem prireza, pa sve doista može prerasti u prelijevanje iz jednog džepa u drugi.
Na kraju, potpuno je nejasno kako će se sve to odraziti na državni proračun. Posljednje procjene govore da će, bez ikakvih promjena, proračunski deficit ove godine biti četiri do pet milijardi kuna veći od plana. No, sam je premijer kazao da će ove godine vrlo teško ispuniti ciljeve iz procedure prekomjernog deficita koja predviđa smanjenje na 4,6 posto BDP-a. Takvo odustajanje Vlada si očito može priuštiti jer se na tržištima može povoljno zadužiti. No, imajuću u vidu razinu javnog duga, to ne predstavlja ništa drugo nego drijemanje u hladu prije nevremena.