Dok Zlatko Marić, vlasnik najveće hrvatske zaštitarske tvrtke Sokol-Marić, u Remetincu čeka odluku izvanrspravnoga vijeća o potvrđivanju jamčevine od 750.000 kuna za puštanje na slobodu zbog prijetnji odvjetniku Peri Lozici, u tijeku je velika akcija kriminalističke policije koja po nalogu Državnoga odvjetništva češlja poslovanje njegove tvrtke zbog sumnji na protuzakonito dobivanje poslova s državnim tvrtkama.
Od HEP-a do Holdinga
Kako se neslužbeno doznaje, policija je prije nekoliko dana iz tvrtke Sokol-Marić odnijela veliku količinu dokumentacije, a nakon početnih analiza policajci su prilično zadovoljni pronađenim materijalima, od čega neki navodno potvrđuju njihove sumnje da su neki od poslova najveće hrvatske zaštitarske agencije i državnih poduzeća sklapani mimo zakonske procedure.
Također, kako neslužbeno doznajemo, policija bi uskoro mogla istražiti i drugu stranu poslova, dakle odgovorne osobe u javnim poduzećima i agencijama u vrijeme dok su sklapani poslovi sa Sokol-Marićem. Poznato je da Sokol-Marić među svojim najvažnijim klijentima ima prije svega Financijsku agenciju (Fina), čije objekte i transporte novca već dugi niz godina osigurava, no i da je imao poslove s HEP-om, Hrvatskom lutrijom, Inom, HAC-om, Croatia osiguranjem, HPB-om, agencijom AUDIO, Janafom, HZMO-om i Zagrebačkim holdingom.
Premda to nitko nije htio službeno i potvrditi, čini se da istražitelji imaju operativnu hipotezu sličnu onoj u slučaju Fimi-Media, kada je jedna tvrtka iz niza državnih poduzeća izvlačila novac, no u kolikoj bi se mjeri takve hipoteze mogle eventualno dokazati, tek će se vidjeti. Unosni poslovi Sokol-Marića, najviše s Finom, bili su često predmet kritika, no najviše od strane njegove konkurencije u zaštitarskom poslu.
Pogodbe bez natječaja
Marić je optuživan da mimo natječaja dobiva unosne poslove, no takve tvrdnje potvrđuju i neki nalazi. Naime, analizom poslova javne nabave utvrđeno je da je u 2009. i 2010. od 400 milijuna kuna, koliko su državne tvrtke i agencije sklopile sa zaštitarskim tvrtkama, čak 161 milijun kuna “otišao” Marićevoj tvrtki.
Ono što, međutim, najviše upada u oči u podacima o sklopljenim poslovima jest činjenica da ih je najveći broj sklopljen direktnom pogodbom, točnije preko tzv. Dodatka II B, koji državnim poduzećima omogućava da bez raspisivanja javnoga natječaja produlje već ranije ugovorene poslove ako su zadovoljni kooperantom.
Recept za ekspanziju
Na natječaju za poslove tjelesne zaštite osoba i imovine koji je Fina raspisala za 2011. godinu Sokol-Marić je bio jedini ponuđač, a posao od gotovo 25 milijuna kuna dobio je davši ponudu koja je samo nekoliko kuna bila niža od vrijednosti nabave. Konkurencija je Marićev uspjeh, pogotovo dio vezan uz poslove s državnim tvrtkama, često stavljala u kontekst njegovih dobrih politički veza, posebice s administracijom Ive Sanadera i Jadranke Kosor, čiju je haljinu 2004. na dobrotvornoj dražbi kupio za 104.000 kuna. Kao eklatantan primjer sukoba interesa spominjalo se i krstarenje bivšega ministra financija Ivana Šukera 2004. na Marićevu brodu, kada su supružnici doživjeli nesreću. Šuker je tada, naime, bio i član Nadzornoga odbora Fine, a krstarenje se odvijalo u vrijeme kada je Sokol-Marić trebao produljiti unosni ugovor s Finacijskom agencijom. No, i prema podacima Porezne prave, Sokol-Marić je upravo nakon dolaska HDZ-a na vlast potkraj 2003. počeo financijsku ekspanziju. Od 2006. do 2010. prihodi zaštitarske agencije povećali su se sa 240 na 345 milijuna kuna.
Inače, ovo je prvi put da Državno odvjetništvo istražuje neku tvrtku iz zaštitarskog sektora, koji je u Hrvatskoj od osnutka države jedna od privrednih grana u najvećoj ekspanziji i s pravom vojskom od 6076 zaštitara pod oružjem.