KOME SE MOŽE SUDITI

Privatizacijski je kriminal i onaj koji su osamdesetih počinili ‘crveni direktori’

Damjan Tadić/CROPIX

Već godinu dana i osam mjeseci prošlo je od stupanja na snagu Zakona o nezastarijevanju ratnoga profiterstva i privatizacijskog kriminala. Od policije i Državnog odvjetništva RH pokušali smo doznati koliko je istraga pokrenuto i optužnica podignuto za ratno profiterstvo i privatizacijski kriminal od lipnja 2011., kad je taj zakon stupio na snagu, do danas. Naišli smo, međutim, na zid šutnje. Iako je u okviru policijskog USKOK-a prošle godine osnovan i poseban odjel za pretvorbeni kriminalitet i ratno profiterstvo, u MUP-u su nam rekli da nemaju podatke koje tražimo jer je za njih nadležan DORH. Glasnogovornica DORH-a Martina Mohordin najprije je ustvrdila da je naše pitanje proslijedila nadležnima, ali da ne zna kad možemo računati s odgovorom, da bi se na kraju prestala javljati na telefonske pozive.

Buduća sudska praksa

Zakon o nezastarijevanju ratnog profiterstva i privatizacijskog kriminala u Hrvatskoj sudskoj praksi prvi je put, svega tri mjeseca od njegova stupanja na snagu, primijenjen upravo na slučaju Ive Sanadera.

On je nakon 17 godina optužen za uzimanje mita od Hypo banke, i to je do sada i jedini (nadamo se ne i posljednji) javnosti poznat slučaj primjene ovog zakona. Primanje mita, kao i bilo koje drugo djelo gospodarskog kriminaliteta, prema Zakonu o nezastarijevanju poprima oblik ratnog profiterstva ako je počinjeno u vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti, te ako je djelo počinjeno zloupotrebom ratnih okolnosti.

Jednako tako, bilo koje djelo gospodarskog kriminaliteta počinjeno u procesu pretvorbe i privatizacije, ako je povezano s tim procesom, tretira se kao privatizacijski kriminal i ne zastarijeva. U pravosudnim krugovima s velikom se pažnjom prati rasplet slučaja Sanaderova mita jer pravno stajalište koje će biti zauzeto u pravomoćnoj presudi u tom predmetu bit će iznimno važno za buduću sudsku praksu u djelima ratnog profiterstva.

Međutim, suci i tužitelji na kojima leži praktična provedba zakonskih odredbi na Zakon o nezastarijevanju gledaju kao na hrvatskog čudnovatog kljunaša, i to zbog niza pravnih nedorečenosti. Da taj zakon nije izričito definirao razdoblje pretvorbe i privatizacije kao ni vrijeme počekta i završetka Domovinskog rata, upozorila su u zajedničkom znanstvenom članku i dvojica kaznenopravnih autoriteta: zamjenik glavnog državnog odvjetnika Dragan Novosel i umirovljeni profesor kaznenog prava dr. Petar Novoselec.

Precizno definiranje trajanja Domovinskogarata, kao i trajanja pretvorbe i privatizacije za primjenu ovog zakona je ključno. Upravo o razdoblju u kojem je djelo počinjeno ovisi je li prijestupnik počinio obično djelo gospodarskog kriminaliteta koje podliježe zastari, ili djelo ratnog profiterstva i privatizacijskog kriminala koje ne zastarijeva.

Doba Ante Markovića

Kad je posrijedi kazneni progon privatizacijskog kriminala, Novosel i Novoselec zauzimaju stajalište da se on temeljem Zakona o nezastarijevanju mora protegnuti ne samo na privatizaciju iz devedesetih već i na onu provedenu u zadnjim godinama osamdesetih u mandatu posljednjeg jugoslavenskog premijera Ante Markovića.

Naime, 1988. donesen je prvi Zakon kojim je omogućeno pretvaranje društvenih poduzeća u društva kapitala. Prvi val privatizacije koji su proveli “crveni direktori” trajao je od 1988. do 1. svibnja 1991., kad je na snagu stupio HDZ-ov Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća. Kao kraj roka pretvorbe i privatizacije, Novosel i Novoselec uzimaju 15. siječnja 1998., kad je okončan proces mirne reintegracije istočne Slavonije i Baranje.

Saborski dokumenti

I dok dvojica pravnih stručnjaka definiraju razdoblje od 1988. do siječnja 1998. kao razdoblje pretvorbe i privatizacije na koje bi se trebao odnositi retroaktivni progon privatizacijskog kriminala, čak ni njima ne polazi za rukom jasno definirati trajanje Domovinskog rata. Da stvar bude gora, i Sabor u različitim dokumentima različito definira njegovo trajanje.

U saborskoj Deklaraciji o Domovinskom ratu piše da je ratno razdoblje u Hrvatskoj trajalo od 1991. do 1995. U Zakonu o odgovornosti RH za štetu koju su uzrokovali pripadnici vojske i redarstvenih snaga stoji da je ratni period trajao od “balvan-revolucije”, 17. kolovoza 1990., do 30. lipnja 1996., a Zakon o općem oprostu kao vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti uzima razdoblje od 17. kolovoza 1990. do 23. kolovoza 1996. Međutim, iako Zakon o nezastarijevanju izričito ne definira vremensko razdoblja na koje bi se trebao odnositi, Dragan Novosel i Petar Novoselec u svom članku konstatiraju da je Zakon te rokove definirao “neizravno” i da će se DORH u njegovoj provedbi prvenstveno baviti eklatantnim slučajevima privatizacijskog kriminala i ratnog profiterstva.

Skidanje prašine sa starih spisa

Dvojica stručnjaka u spomenutom zajedničkom članku navode da je DORH još u studenom 2010. nakon usvajanja ustavne odredbe o nezastarijevanju ratnog i privatizacijskog kriminala naredio svim državnim odvjetništvima da skinu prašinu sa starih sudskih spisa koji se odnose na privatizacijski kriminal.

Državna su odvjetništva, stoji u spomenutom znanstvenom članku, temeljem tog naloga detektirala ukupno 659 spisa koji su u vezi s procesom pretvorbe i privatizacije.

Među njima su pronađena 104 spisa u kojima je kazneni postupak obustavljen jer je nastupila zastara, te 116 predmeta u kojima izvidi ili kazneni postupci još traju. U 351 slučaju kaznena prijava je odbačena kao neosnovana, a u 88 slučajeva donesena je pravomoćna oslobađajuća ili osuđujuća presuda.

Prema navedenoj statistici, Zakon o nezastarijevanju mogao bi u život vratiti čak 104 predmeta iz pretvorbe i privatizacije koja su pala u zastaru. No je li se to i dogodilo, u DORH-u nismo uspjeli doznati.

Izdvajamo