ZAGREB - Jedni grcaju u dugovima, a drugi isplaćuju masne honorare. Jedni rade daleko više od norme, drugi i za malo rada dobiju uvećanu plaću. To je današnja slika hrvatskih fakulteta. Dokaz za to je i nalaz Državne revizije. O tome svoj stav imaju i pojedini profesori sa Sveučilišta u Zagrebu s kojima smo jučer razgovarali.
Svi smo žrtve
- Kako je moguće da unutar istog sveučilišta postoje tolike razlike, pa jedni grcaju u dugovima, a drugi dijele ogromne viškove. Znači li to da su ti ljudi radili više od mene, koji osim plaće, nisam primio ni lipe, a samo na prvoj godini studija imam 110 studenata.
Znam neke koji imaju 20, najviše 30 studenata, a zarađuju dva do tri puta više od mene. Rektor bi morao napraviti pritisak na dekane čije su se institucije ogriješile o moralna pravila i zakone, kao što je postupio u slučaju bivšeg dekana Ekonomije. Ako to ne napravi, onda smo kao i u slučajevima ratnih zločina svi žrtve ovakve situacije - oštar je bio Tomislav Janović, nastavnik na Hrvatskim studijima.
Njegov kolega s Fakulteta prometnih znanosti, bivši dekan Ivan Dadić, smatra kako svatko snosi odgovornost za učinjeno, a dužnost je svakog dekana upozoriti na nepravilnosti.
- Znalo se dogoditi da sa službenom karticom kupim nekom kolegi laptop zbog prespore birokracije i postupka javne nabave. Ali to su sitnice - kaže Dadić.
Razlike u plaćama
- Nas se proziva, a prosječne plaće profesora su nešto manje od 6000 kuna. Ja sam za čiste račune. Ali kako je moguće da rektor pulskog sveučilišta, koje je manje od odsjeka na kojem radim, ima višu plaću od rektora Sveučilišta u Zagrebu. Jesam za besplatno školstvo, ali neka onda to država financira. Radio sam 25 godina oko 250 posto norme, a samo sam jedne godine za to dobio i novčanu naknadu - poručuje Boras.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA