Program novog Ministarstva kulture i ministra Zlatka Hasanbegovića prepun je floskula, konkretnog programa nema.
Spominje se, dakle, 'važnost kulture kao temelja nacionalnog identiteta, prepoznatljivosti i ugleda u EU i svijetu', a taj će se identitet, eto iznenađenja, promovirati kroz 'književnost, likovne umjetnosti, glazbu, kazalište i film'.
Teško je za povjerovati da će fondovi EU, koji se spominju, izdvojiti za 'originalan' program u kojem stoji da će kulturni programi 'poštovati tradiciju i biti otvoreni prema suvremenom'. Nema spomena o kulturnim i kreativnim industrijama, koje svugdje u svijetu, pa i u Hrvatskoj, ostvaruju važan postotak BDP-a.
Nema konkretnog prijedloga rješavanja posrnulih među tim industrijama, poput izdavaštva, koje bi trebale biti kamen temeljac svake kulture. Jedino je konkretno da će se za kulturu izdvajati jedan posto iz proračuna, što je, doduše, više nego do sada i europski je standard, ali nema naznake gdje će se ovi novci potrošiti. No, čitav je program za kulturu u sjeni izjava novog ministra koji je negirao antifašizam, tvrdivši da je 'obrambeni oslobodilački rat iz 90-ih godina jedini rat u 20. stoljeću iz kojega su Hrvati izašli kao istinski pobjednici', da je 'Treći program Hrvatskog radija ‘postmoderna’ neojugoslavenska ‘dekonstrukcija’', da su organizatori Subverzive film festivala “licemjeri i lobotomski teoretičari'.