Hrvatska elektroprivreda, Croatia Airlines, Jadrolinija, Janaf, Plinacro i Hrvatska pošta zasad su, barem ako se pita ekonomiste, ali i dio sugovornika iz Domoljubne koalicije, najizgledniji kandidati za objedinjavanje u “HR Holding”.
Osim tih tvrtki, pod kišobranom državnog mega holdinga, mogla bi se naći i javna poduzeća poput HAC-a i Hrvatskih cesta, ali i Hrvatskih šuma i Hrvatskih voda. Konačno, u holding bi mogli ući i manjinski udjeli koje država ima u nizu poduzeća, uglavnom radi ubrzanja njihove prodaje.
Brza odluka
Sve će, naravno, ovisiti o političkoj odluci koju će donijeti nova Vlada na čelu s Tihomirom Oreškovićem. Domoljubna koalicija, posebno HDZ, skloni su stvaranju “HR Holdinga”, dok u Mostu baš i nisu oduševljeni idejom. “Most je dosta rezerviran prema ideji stvaranja državnog holdinga, dok ga HDZ zagovara jer u holdingu vidi način depolitizacije javnih poduzeća i stavljanja državne imovine u funkciju razvoja. Ako se Vlada odluči na stvaranje holdinga, onda odluku o tome treba donijeti na samom početku mandata, u prvih mjesec dana”, kaže jedan naš sugovornik iz redova Domoljubne koalicije.
Dodaje kako bi stvaranje državnog mega holdinga, koji bi upravljao milijardama eura vrijednom imovinom države, Hrvatskoj i njenom gospodarstvu donio niz koristi. Prije svega, javnim bi se poduzećima konačno počelo upravljati prema ekonomskim, umjesto prema političkim načelima, a standardizirao bi se i model upravljanja. To se posebno odnosi na kadroviranje, koje se do sada odvijalo uglavnom prema političkom ključu. Bolje bi se upravljalo i novčanim tijekovima.
Damir Novotny, ekonomski analitičar, vjeruje da bi koristi od stvaranja “HR Holdinga” imalo gospodarstvo u cjelini. Povlačeći usporedbu s austrijskim holdingom, Novotny ističe kako bi, osim boljeg upravljanja, takav holding domaćim tvrtkama pružio i odskočnu dasku za širenje na druga tržišta.
Jamstva države
Realno je očekivati i da bi javnim poduzećima omogućio povoljnije zaduživanje, vjerojatno i bez jamstava države. Učinci toga na srednje staze bili bi dobri za javne financije jer bi se postigle uštede. Kako u pogledu davanja državnih jamstava na zaduženja, tako i u segmentu subvencija.“Stvaranje takvog holdinga u srednjem bi roku dovelo do ušteda od više milijardi kuna. Politika više ne bi upravljala poduzećima, već bi se javnim poduzećima konačno počelo upravljati prema ekonomskim načelima”, kaže Novotny. Depolitizacija je i razlog zbog kojeg dio neovisnih ekonomista vjeruje da bi nam stvaranje “HR Holdinga” u konačnici moglo koristiti.
“Ako bi to dovelo do učinkovitijeg upravljanja državnom imovinom, onda to nije loša ideja. Imamo ogromnu imovinu u vlasništvu države, no prinosi na nju su vrlo mali, samo oko jedan posto godišnje”, upozorava Hrvoje Stojić, makroekonomist Hypo banke.
“Holding može pomoći odvajanju politike od ekonomije i konačnom postavljanju javnih poduzeća da funkcioniraju prema ekonomskim načelima. No, prije toga, Vlada mora donijeti neke strateške odluke: što ostaje u državnom vlasništvu, a što ide u prodaju i kojom dinamikom”, poručuje Zdeslav Šantić, makroekonomist SG Splitske banke.
Zarada na kratki rok
O tome u velikoj mjeri ovisi i odgovor na pitanje koja državna poduzeća uključiti u holding. Pitanje je trebaju li u takvom holdingu mjesto imati HAC ili Hrvatske ceste, jer te tvrtke u nekoj eventualnoj kasnijoj privatizaciji ulagačima ne mogu osigurati zaradu na kratki ili srednji rok. Nadalje, pitanje je i što učiniti s Hrvatskim šumama i Hrvatskim vodama, koje raspolažu ogromnim resursima. Konačno, dvojbeno je i treba li u takav holding uključiti i tvrtke u kojima država ima manjinski, a ponegdje i vrlo mali vlasnički udio, i koje su dosadašnje Vlade, dijelom i zbog preporuka Bruxellesa, pokušavale prodati. Sve to upućuje na zaključak da se “HR Holding” neće moći osnovati preko noći.
Rekorderi po imovini
“Za stvaranje takvog holdinga trebat će barem godinu dana. No, upitno je i hoće li rezultati biti tako dobri kao u drugim zemljama”, pita se jedan od naših sugovornika. Micanje politike iz javnih poduzeća nosi pak u neke negativne posljedice. Prije svega, to će značiti kraj prakse određivanja “socijalnih” cijena, a nesumnjivo će se u restrukturiranju pojaviti i višak zaposlenih. “Osnivanje holdinga bio bi dobar korak, ali uz određene uvjete”, zaključuje Đuro Njavro, dekan Zagrebačke škole ekonomije i managementa (ZŠEM).
Istraživanja pokazuju da je smo među europskim rekorderima po veličini državne imovine. Prema podacima Ministarstva financija, 54 društva u prvih devet mjeseci 2014. imala su prihode manje za 5,9 posto u odnosu na isto razdoblje 2013., no rashodi su čak 8,1 posto. Dobit je ostvarilo 39 društava, i to u iznosu od preko četiri milijarde kuna.
Mladen Pejnović: Ne uključujte gubitaše iz prometnog sektora
“Ideja holdinga je dobra i, ako se gleda ponašanje Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI), može se vidjeti da mi nikada nismo bili protiv toga. Štoviše, u segmentu industrijskih poduzeća u kojima država ima vlasnički udio, bili smo samo na korak do formiranja holdinga”, kazao nam je Mladen Pejnović, predstojnik DUUDI-ja.
Dodaje, međutim, kako se postavlja pitanje što s poduzećima iz prometnog sektora. Te su tvrtke u pravilu gubitaši i imaju velike obveze, što je i razlog zbog kojeg ih ni Austrija nije uključila u svoj državni holding. Pojednostavljeno rečeno, njihovi bi dugovi “pojeli” vrijednost dobrih tvrtki u kojima država ima vlasnički udio.
Nadalje, kaže Pejnović, pitanje je i treba li u holding uključiti i “back office” agencije, odnosno, prateće službe, poput Fine, Narodnih novina, AKD-a, APIS-a i Alana, koje zajedno zapošljavaju oko 5000 ljudi, a prihode ostvaruju ili poslovanjem s državom ili po od države određenim cijenama. Pitanje je, kaže Pejnović, je li i njima mjesto u državnom holdingu.
“Država treba reći što želi imati u takvom holdingu”, zaključio je Pejnović, dodavši kako je DUUDI provodio savjete koje je dobivao od Bruxellesa. ( A. M.)