Srpski svet vidim kao jedan politički i državni prostor, a ostvarit ćemo ga bez ispaljenog metka. Ne znam koliko je vremena potrebno za ujedinjenje svih Srba u jednu državu. Polako, neka traje koliko traje, ali preduvjet za kreiranje jedinstva u političkom smislu jest da se svi Srbi okupe i poštuju odluke Beograda.
Smatram da svi Srbi moraju živjeti u svojim granicama. Garantiram samo jedno: to će se dogoditi bez ijedne teške riječi, a zadatak je ove generacije političara stvaranje 'srpskog sveta', koji će ujediniti sve Srbe gdje god oni budu živjeli, rekao je Aleksandar Vulin, aktualni srbijanski ministar unutarnjih poslova i izricatelj opasnih i tajnih Vučićevih misli, na kongresu svog Pokreta socijalista.
Iz prvog počasnog reda to je dostojanstveno, skromno i šutke slušao srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, kojemu je to i bilo upućeno, poručivši kako je na njegova nejaka pleća pala ta odgovorna nacionalna zadaća, a "vladajuća Srpska napredna stranka jedini je nesporni politički autoritet za sve Srbe, gdje god živjeli", uskliknuo je Vulin te ponovno uzburkao odnose u regiji i potvrdio da sadašnji režim u Srbiji nanovo želi napumpati poraženi i ispuhani memorandumsko-miloševićevski balon.
Politički opstanak
Iako je Vučić izjavio da je Vulinov govor bio "miran, ozbiljan i odgovoran", ipak se malo ogradio da je to rekao Vulin, a ne on i da Srbija ima svoje "međunarodno priznate granice", misleći pritom i na Kosovo. Napomenuo je kako je Vulin "imao svoj govor" koji se "većem dijelu Srbije više dopao". Vučić mudro ostavlja sebi određenu odstupnicu pred mogućim reakcijama zapadnih ambasada i odjekom u regiji, ali i ispipava do kojih granica može (nekažnjeno) ići. "Nije moje da ga ušutkavam", kaže benevolentno Vučić koji je tako poslao poruku preko svoga glavnog političkog megafona.
No, očito je da Vučić stalno "čačka mečku" sa "srpskim svetom" koji nije ništa drugo nego tek šuplji eufemizam za politiku i projekt Velike Srbije. Zato se ističe kao je "srpski svet" zapravo sinonim za "srpstvo" te jača ideju kohezije i integracije srpskog etničkog prostora. Idejom "srpskog sveta" praktički je rehabilitirana i obnovljena koncepcija Velike Srbije kao platforma za političku akciju.
Zašto Vučić ni nakon gotovo 40 godina, triju razornih ratova i stradanja koje je izazvala politika srpskog ekspanzionizma u regiji, poraza i gubitaka koje je i sama pretrpjela, ne želi odustati od nje te je ovim Vulinovim istupom definitivno inaugurira kao svoju političku agendu i ideologiju. Srpska politika podsjeća na izlizanu ploču na kojoj je zapela gramofonska igla i stalno ponavlja trećinu izraubanog i nerazumljivog refrena.
Aleksandar Vulin je nedavno u tri osnovne točke pojasnio ideju "srpskog sveta": konačno rješenje srpskog nacionalnog pitanja, onemogućavanje stvaranje Velike Albanije te "preventivno sprečavanje novih genocida nad Srbima". Vučić pušta Vulina da umjesto njega "istrči", ali zapravo samo banalnije formulira njegove misli u javnosti i hrani srpski velikonacionalizam koji je već umoran i sluđen od neuspjeha, poraza, laži, samoobmane i deluzija o vlastitoj moći i važnosti.
Vučiću je radi vlastitog političkog opstanka potrebno da sebe prikaže velikim vođom nacije, uspješnijim i važnijim od svojih prethodnika, poput Slobodana Miloševića, jer se želi upisati u srpsku povijest uz bok, ako ne i kao važniji, osnivača prve srednjovjekovne srpske države Stefana Nemanje.
Nije čudno da je i svom najmlađemu sinu dao ime Vukan, po najstarijem Stefanovu sinu, a u središtu Beograda sagradio je višemetarski spomenik Stefanu Nemanji. Vučić se želi nametnuti kao vožd "svih Srba u regiji", koji bi zapravo provodili politiku Beograda, odnosno ne bi bili dio političkog života zemalja u kojima žive, nego instrumentalizirani za potrebe njegova režima. Srbi u drugim državama tako ne bi poslužili kao most suradnje, nego kao prijetnja, ucjena i "moneta" za destabiliziranje susjednih država kada god to Vučiću bude potrebno. Sjetimo se samo kako su iz Beograda (opet Vulin) ljutito napadali potpredsjednika hrvatske Vlade Borisa Miloševića zbog njegove samostalne odluke da ode na obilježavanje obljetnice "Oluje", zbog čega su ga po provučićevskim medijima proglašavali srpskim izdajnikom i novovjekim Vukom Brankovićem.
"Vučić nije demokratski političar, a Vulin je ono što bi Carl Gustav Jung nazvao njegova "sjenka", odnosno sav mrak i agresivnost njegove stvarne prirode", kaže nam profesor psihologije na beogradskom Filozofskom fakultetu i demokratski oporbeni političar Žarko Korać. "Generalno, svi u Srbiji vide Vulina kao glasnogovornika svega onoga što se Vučić ne usuđuje direktno priopćiti", nastavlja Korać. Koncept "srpskog sveta" definirao je urednik podgoričkog prosrpskog portala i radija IN4S Gojko Raičević, rekavši da je to instrument za rješenje srpskog pitanja, posebno u osovini Beograd - Banja Luka - Podgorica.
Ideja "srpskog sveta" pozajmljena je od politike "ruskog svijeta" (russkiy mir), koju su osmislili kremaljski politehnolozi za potrebe širenja politike Vladimira Putina. No, kako kaže ruski balkanolog Genadij Sisojev, Srbija, odnosno predsjednik Aleksandar Vučić koji donosi sve odluke u toj državi, pokušava sebe nametnuti kao vodeću silu u regiji, a ideji "srpskog sveta" kao uzor služi ideja "ruskog svijeta".
Sisojev kaže da ima podudarnosti i sličnosti, ali "postoji ključna razlika". Naime, prema njegovu mišljenju, "Vučić pokušava kopirati Rusiju, ali zaboravlja da uloga Rusije i Srbije u svijetu nije ista". "Ono što se tolerira Rusiji, Zapad neće tolerirati Srbiji", ističe Sisojev. I Korać nam kaže kako se formulacija "srpski svet" tek prije koju godinu udomaćila u Srbiji kao kopija ruske sintagme "ruski svijet" te se Vučić preko toga želi predstaviti kao snažan političar i regionalni lider. Svojevrsna kopija Slobodana Miloševića.
"Dosad je bezobzirnim političkim udvaranjem Milorad Dodik hranio njegovu taštinu, a sada su najnovije promjene i događaji u Crnoj Gori, čini se, ojačali ovu nerealnu političku ambiciju", objašnjava Korać. No, smatra da su taština i nekritičnost manje važni jer bitno je da Vučić time šalje poruku Zapadu prije pregovora s kosovskim premijerom Albinom Kurtijem u Bruxellesu da je on u stanju proizvesti puno regionalnih problema ako mu se uskrati podrška.
Crnogorski književnik Andrej Nikolaidis, pak, kaže kako je problem "pametnih i knjiških ljudi" to što u svojoj potrazi za skrivenim značenjem, koja treba dokazati njihovu pamet i knjiškost, previđaju da stvari često znače baš ono što se isprva čini da znače. "Aleksandar Vulin, recimo, djeluje kao idiot i on jest idiot - dakako, ne u medicinskom, o tome ne mogu govoriti, nego u političkom smislu. Zašto bismo mislili da se on samo pretvara da je idiot?
Zašto bismo, kada Vučić gura projekt "srpskog sveta", odnosno Velike Srbije, mislili da želi nešto drugo? Zato što je "srpski svet" duboko iracionalna i anakrona ideja? A Velika Srbija nije bila takva? Vučić je fašist, a fašisti rade fašističke stvari i imaju fašističke ideje. Što je tu komplicirano i što to zahtijeva dodatno promišljanje?
Ako netko misli da je moja ocjena preoštra, dopustite da pojasnim", kaže nam Nikolaidis i nastavlja kako je "Vučić ponikao u fašističkoj stranci, dosljedno slijedio njezinu fašističku ideologiju i bio potrčko fašista s govornom manom koji je vodio tu stranku". "Pazite, samo poseban čovjek mogao je biti Šešeljev najbolji učenik. Govorimo o Šešelju, čovjeku koji je dobio rak. A onda je rak preminuo od posljedica Vojislava Šešelja.
Vučić je takvom čovjeku uspio oteti stranku. Ozbiljan je to talent. Stvar je u sljedećem: biti fašist nije kao biti metalac. Oženiš se, ošišaš se, kupiš jeftino odijelo i u kavani slušaš Vucu i Bobana Rajovića. I više nisi metalac. Ali, ne možeš biti bivši fašist, baš kao što ne možeš biti bivši ubojica. Razlog za to što su EU i SAD Vučića tretirali kao "reformiranog fašista" može biti pragmatizam. Ali ako su u EU i SAD-u mislili da će Vučić priznati Kosovo, biti faktor "mira i stabilnosti", kao onda Milošević, ako su mislili da će Vučić odustati od velikosrpske politike, u pitanju nije pragmatizam, nego glupost. Tko je tim ljudima savjetnik za Balkan? Borat?" pita se Nikolaidis.
Opasna fraza
U sklopu te ideje o širenju "srpskog sveta" smišljen je novi svesrpski praznik Dan srpskog jedinstava, 15. rujna, koji bi se ove godine trebao proslaviti velikom svečanošću u Makedoniji jer se želi nametnuti da ga zajednički obilježavaju svi Srbi zajedno, ali pod Vučićevom kapom.
Korać kaže kako u "tezu" da se to famozno ujedinjenje može ostvariti "bez ispaljenog metka" sumnjaju čak i oni koji to govore. "To je samo opasna fraza za njihovo već posustalo biračko tijelo. Uz to idu i nove vojne nabave te neprekidno naglašavanje da Srbija ima najjaču vojsku u regiji", kaže Korać.
On smatra da Vučić zvecka oružjem dok istodobno stalno naglašava da Srbija nema teritorijalne aspiracije prema susjedima. U teoriji komunikacija to je klasična "double bind" poruka kad se šalju dvije konfliktne poruke, od kojih jedna poništava drugu. Kod Vučića je sve unutarnja politika i očuvanje vlasti, poruka da bi Srbija propala da nema njega, napominje Korać.
Direktor beogradskog Centra za regionalizam, Aleksandar Popov, kaže kako je problem što "su Vulin i drugi ljudi na čelu ove države bili devedesetih godina kada se ideja Velike Srbije pokušala ostvariti i zato svaki pametan čovjek zna da se to ne može ostvari mirnim putem". Nikolaidis ističe da je projekt Moljevićeve "prirodne Srbije" završio četničkim klanjima.
Druga iteracija istog projekta - Miloševićeva, Šešeljeva i Vučićeva Velika Srbija - završila je četničkim klanjima. Treća iteracija istog projekta, "srpski svet", završit će otvorenom ekonomijom, kulturnom razmjenom i integracijama EU? Da bi se u to povjerovalo, nije dovoljno biti samo glup, ističe Nikolaidis.
Korać, pak, kaže da takve poruke destabiliziraju okruženje, prije svega BiH u kojoj je ionako dosta teško unutarnje stanje. "Njega to u suštini ne zanima, ali u slučaju Crne Gore i uz pomoć SPC-a to sasvim namjerno radi." Prema Koraćevu mišljenju, Vučić time skreće pažnju s ekonomskih problema Srbije i činjenice da je proces integracija EU sasvim zaustavljen.
Već skoro dvije godine Srbija nije otvorila niti jedno novo poglavlje. Za Nikolaidisa je Crna Gora predana "srpskom svetu". "Nemojte imati iluzije. Ne radi se više o tome hoćemo li mi u Crnoj Gori pasti u "srpski svet", nego o tome hoćemo li se iz njega iskobeljati. Velikosrpski nacionalizam više ne računa na Kosovo. Priča o Kosovu služi im samo za cjenkanje za dio Bosne i jačanje kontrole nad Crnom Gorom", objašnjava Nikolaidis.
Alibi nacionalizmu
Uvjeren je da Vučić neće priznati Kosovo, ali ovdje se u konačnici ne radi o Vučiću. Radi se o ideologiji velikosrpskog nacionalizma koja je ideologija države Srbije. Također je i ideologija sadašnje dvije trećine vlasti u Crnoj Gori, dok preostala trećina glumi europejstvo i služi kao alibi tom nacionalizmu. To joj je funkcija, kaže Nikolaidis. "Govorimo o ideologiji koja je odgovorna na genocid, etničko čišćenje, agresiju na Hrvatsku i BiH, rušenje gradova, elitocid i masovna, planska silovanja, najveće zločine na tlu Europe nakon Drugoga svjetskog rata.
Radi se o ideologiji koja je morala biti zabranjena. Umjesto toga, Zapad je sve ove godine velikosrpski nacionalizam tretirao kao bijelog medvjeda. Na koncu mu je izručio Crnu Goru. Korumpirana Đukanovićeva vladavina mogla je biti okončana na drugi način. Ali ne, morali su Crnu Goru predati velikosrpskom nacionalizmu", smatra Nikolaidis i dodaje kako godinama piše o tome i upozorava što će se dogoditi. "Nekoliko nas je to činilo, zapravo.
U zapadnim ambasadama u Podgorici reakcija na to bila je - previše se bavite Vučićem, problem Crne Gore nije velikosrpski nacionalizam nego korupcija. Baš kao da je ili-ili, baš kao da problem ne može biti oboje. Sada kad nova vlast vrši etničko čišćenje prosvjete, kad se vrši brutalno partijsko zapošljavanje, zapravo zapošljavanje po partijskom i etničkom ključu, a korupcija cvijeta tisućama cvjetova, u tim ambasadama se "dižu obrve" i pale "crvene lampice". Kažem vam, te ljude kao da informira i savjetuje Borat", zaključuje Nikolaidis.
I Korać smatra da Rusima odgovara nestabilna regija jer samo tako u njoj zadržavaju ozbiljniju političku ulogu. "Nažalost, EU djeluje paralizirano u odnosu na ovakve probleme na ovim prostorima, a prilično sam siguran da bi se Mađarska suprotstavila svakoj akciji osude Srbije. Pritom Orbánov zet sasvim lijepo zarađuje na uvođenju LED rasvjete u Srbiji", ističe profesor Korać.
No, u svemu tome Vučić je ipak oprezan, pa svoj "srpski svet" i ujedinjenje "svih Srba ma gdje živjeli" ograničava na ove prostore, a ne širi ih, recimo, na Austriju ili Njemačku gdje, prema statističkim podacima, živi puno veći broj Srba nego u Crnoj Gori ili Republici Srpskoj. Vučić se klatari, prijeti, ispipava, traži spas i održanje na vlasti, ali koliko to može ponavljanjem politike koja je već jednom poražena? Neku političku ideju, kao ni smrznuti grah, nije dobro stalno podgrijavati, pogotovo ako je i prvi put bio bljutav.