Pohvale za predsjednicu Republike i kritikom na šefa HDZ-a, tako Milorad Pupovac pravi razliku između politike prema manjinama koju vode Kolinda Grabar-Kitarović i Tomislav Karamarko. Potpredsjednik SDSS-a, the best Srb, kako ga je ovih dana nazvao komičar Davor Jurkotić, koji predstavljajući se kao mandatar Tihomir Orešković telefonski lovi žrtve svojih širokopopularnih duhovitosti, dakle, nesporni lider Srba u Hrvatskoj u intervjuu Jutarnjem listu objašnjava zašto će nova Vlada - za razliku od šefice države - ostati bez njegove podrške.
Je li istina da ste se zajedno s predsjednikom vaše stranke Vojislavom Stanimirovićem posebnim pismom zahvalili predsjednici Republike za poruke koje je tijekom nedavnog boravka u Vukovaru uputila građanima tog grada, ali i široj javnosti? Koje od tih poruka smatrate značajnima?
- Spajanjem obilježavanja dana međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i dana početka i završetka mirne reintegracije istočne Slavonije predsjednica Republike posve je logično povezala početak i kraj, početak formiranja samostalnosti i početak uspostavljanja mira u Hrvatskoj i na prostoru bivše Jugoslavije. Nitko dosad takvu nužnu poveznicu nije uspostavio. Početak građenja mira godinama je nepravedno potiskivan. Vraćanjem u fokus mirne reintegracije predsjednica je otvorila mogućnost smanjivanja postojećih međuetničkih podjela i sukoba ne samo unutar Hrvatske, nego i sa susjednim zemljama.
Podijeljena zemlja
Kako gledate na tvrdnju predsjednice Grabar-Kitarović da proces mirne reintegracije nije završen, što je teza koja se dosad nije mogla čuti?
- U tom smo pogledu posve suglasni. Proces mirne reintegracije nije završen, nego je zaustavljen. Obnova povjerenja je stala. Proces izgradnje mira i zajedničkog života također. Nedopustivo je da se Vukovar, a time i Hrvatska danas, navodi kao primjer podijeljenoga grada i podijeljene zemlje. Mislili smo da smo to nepovratno riješili. Da su svojedobnom suradnjom između SDSS-a i HDZ-a ti problemi uglavnom apsolvirani. Nažalost, pojedine su politike posljednjih godina ne samo odustale od tih dostignuća nego su krenule u njihovo razaranje. Poruke predsjednice RH u Vukovaru razumjeli smo kao pokazatelj spremnosti da se rekonstruiraju vrijednosti koje smo u međuetničkim i političkim odnosima već jednom bili stvorili te da se potom ide i korak dalje. Otuda naša potreba da, s jedne strane, zahvalimo na obnovi politike za koju smo mislili da smo je definitivno izgubili, a s druge strane da izrazimo našu spremnost za sudjelovanje u njenoj reafirmaciji.
Koliko su to tek lijepe, prigodne riječi, bez nekog većeg utjecaja? Jer, poruke koje je predsjednica uputila iz Vukovara djeluju usamljeno. Posve se razlikuju od retorike koja dolazi iz HDZ-a, stranke koja upravo formira buduću vlast države.
- Mislim da predsjednica govori iz svojih ustavnih ovlasti i svoje ustavne odgovornosti. Što se mene tiče, to je sasvim dovoljno. Ako predsjednica Republike u svoje ustavne ingerencije stavlja sređivanje međuetničkih odnosa, izgradnju povjerenja te jačanje kulture mira, to je za našu zemlju od goleme važnosti. Čak ako za tu platformu u ovom trenutku i nema neku široku podršku, to ne znači da je neće imati i da je ne može graditi i razvijati. Osobno mi je najvažnije da to nije bilo samo prigodno, nego je riječ o strateškom opredjeljenju predsjednice.
Vučićeva isprika?
Navodno je bilo planirano da se predsjednici države u Vukovaru pridruži i premijer Srbije Aleksandar Vučić koji je, opet navodno, bio spreman da tom prigodom uputi nekakve riječi isprike, ali mu je s hrvatske strane posjet na koncu otkazan?
- Da, postojala je takva ideja i takva mogućnost. Ne znam zašto to na koncu nije i realizirano, ali nadam se da šansa za takve geste suradnje i obnove uzajamnog povjerenja nisu iscrpljene. Smatram nužnim da Zagreb i Beograd promijene intonaciju svoje međusobne komunikacije, u kojoj se posljednjih godina, vjerojatno prije svega za javne potrebe, više ističe ono što je negativno nego ono što je pozitivno. Ne znam zašto Zagreb ima potrebu proizvoditi psihološki i politički Berlinski zid prema Beogradu, ali negativnosti se ne mogu otkloniti građenjem limesa.
Vjerojatni premijer Orešković rekao je nedavno da za uvođenje ćirilice u Vukovar treba vremena, jer su rane još svježe. Predsjednica države govori da pritom treba voditi računa ne samo o zakonima nego i o osjećajima građana. Kad se koristi ta formulacija obično se misli samo na osjećaje Hrvata. Kao da Srbi nemaju nikakve emocije u pogledu ćirilice i cijelog tog kompleksa pitanja prevladavanja ratnog naslijeđa. Sami ste pokazali značajnu dozu benevolentnosti kad ste rekli da treba razlikovati one koji za ćirilicu trebaju još vremena od onih koji su protiv, koji misle da za ćirilicu nikad neće biti vrijeme.
- Razumijem mandatara jer njemu manje-više za sve treba vremena. Treba mu vremena da vidi što je Hrvatska i unutar čega će morati djelovati. Nema nikakve sumnje da je neko vrijeme potrebno i za obnavljanje prekinutih razgovora te za postizanje dogovora u skladu s preporukama Ustavnog suda o načinu primjene postojećih zakona o dvojezičnosti. Nije pitanje treba li primijeniti zakon, nego kako ga primijeniti. Ali s odgodama kao politikom kupovanja vremena nisam suglasan. Ne mislim da s ćirilicom treba čekati do sljedećeg popisa stanovništva, kao što to vjerojatno neki planiraju. Znam da je potrebno vrijeme da bismo došli do rješenja, ali politika koja vrijeme koristi za stalno obnavljanje ratnih trauma, koja ne dopušta da ožiljci međuetničkih sukoba zacijele, takva politika ratne rane zapravo upotrebljava kao svoje sredstvo vladanja ljudima. Koristi ih kako se ne bi vidjelo da se na tijelu našeg društva otvaraju nove rane, rane siromaštva, nepravdi i ozbiljnog pitanja, što smo zapravo uradili s našom zemljom i što s njom sada radimo. Onaj tko to čini veliki je zlikovac, mnogo veći od onih u koje upire prstom.
Historijski neprijatelj
Što mislite o ideji rektora Borasa o učenju ćirilice u hrvatskim školama?
- Poruka rektora Borasa da bi se ćirilica trebala učiti u školi plemenita je i hvale vrijedna, ali nema nažalost nikakvih realnih izgleda za njeno ostvarenje. Od ćirilice smo u posljednje četiri godine stvorili historijskog neprijatelja. Opći imaginarij neprijateljstava, koji se uporno konstruira još od ratnog vremena, pretvorili smo u vlastitu nacionalnu tamnicu, u kojoj se nitko ne može komotno osjećati. Tjeskoba nije rezervirana samo na srpsku zajednicu.
Ne mislite da je rektor Boras svoju inicijativu možda dogovorio s nekim u novoj vlasti?
- Nema u novoj vlasti nikoga s kim bi se to moglo dogovoriti. Nažalost, nema. Ne vidim tko bi od njih mogao razumjeti dalekosežan smisao ideje rektora Borasa. Zato njegovu inicijativu vidim više kao bacanje rukavice, nego kao dio realno mogućeg školskog kurikuluma. Istup je značajan ne zato što bi ćirilica mogla postati dijelom školskog programa, nego zato što je nešto takvo uopće javno rečeno, i to još s tako važne akademske adrese.
Tijekom nedavnog sastanka s Karamarkom predstavnici manjina uručili su šefu HDZ-a listu svojih zahtjeva koji se tiču manjinskih prava. Isti prijedlog sporazuma prethodno je dobio i šef SDP-a. To su vaši uvjeti za podršku novoj parlamentarnoj većini?
- Da, predstavnici nacionalnih manjina, nas šest koji se nismo okrenuli od samostalnosti manjinske politike usuglasili smo listu od 17 točaka važnih za ostvarivanje manjinskih i ljudskih prava. HDZ je naš dokument primio s porukom da manjinska prava neće umanjivati, nego će ih eventualno povećavati i širiti. Ali razgovor nije nastavljen, ne našom voljom, pa u formiranju nove Vlade vjerojatno nećemo sudjelovati.
Navodno vam je Karamarko poslao poruku da mu ne trebate za stvaranje parlamentarne većine, pa neka ostanete u opoziciji?
- Nismo dobili takvu poruku, barem ne na tako izričit način, ni od Karamarka, ni od HDZ-a. Svejedno, čak ako u formiranju parlamentarne većine i ne sudjelujemo onako kako je to bilo uobičajeno, ni njihova ni naša odgovornost za realizaciju manjinske politike time ne prestaje. Politika ljudskih, građanskih i manjinskih prava jedna je od temeljnih politika hrvatske države, bila i ostala. Zabrinjavajuće je da se takve stvari sada zaboravljaju.
Suradnja s HDZ-om
Kako će prilikom potvrđivanja nove Vlade glasati vaš klub nacionalnih manjina?
- Ako mene pitate, s obzirom na to da ne znamo kakvu će manjinsku politiku voditi nova vladajuća većina i Vlada, i s obzirom na to da postoji čitav niz drugih nepoznanica i pitanja, ovoga trenutka nema pretpostavki da bismo mogli podržati buduću Vladu.
U jednom dijelu liberalne javnosti postoji veliki strah od povratka HDZ-a na vlast. Vaša je stranka svojedobno imala vrlo dobru suradnju s HDZ-om. Kakva su danas raspoloženja u srpskoj zajednici. Bojite li se HDZ-a ili ne?
- HDZ se mora ozbiljno zabrinuti nad činjenicom da je u dijelu javnosti evidentan strah od politika koje s njim dolaze na vlast i ljudi koji bi ih mogli voditi. Godinama smo se oslobađali od politika utemeljenih na strahovima. Politika koje su nedostatak političkih ideja i programa nadomještale proizvođenjem strahova. Ako se takve ili slične politike sada obnove, i to u savezu s nepolitičkim faktorima, koji imaju sve veći utjecaj a nitko ih nije birao, razlozi za zabrinutost i strepnju samo će se povećavati.
Vidimo da i na inozemnim adresama postoje strahovi da bi Hrvatska mogla krenuti putem Poljske ili Mađarske, da bi se mogla pridružiti antieuropskoj političkoj regresiji u tim zemljama?
- Nažalost, ovdje postoji supstrat za takve politike, postoje ljudi koji misle da je to prirodno stanje Hrvatske, da je ono što se događa u današnjoj Mađarskoj ili Poljskoj uzor koji treba slijediti. Zastrašujuća je lakoća bezbrige, političke, moralne i svake druge bezbrižnosti, usporediva samo s krajem osamdesetih, kojom srljamo u opasne scenarije.