“Prilikom mog zadnjeg razgovora s predsjednikom, Franjo Tuđman nas je stalno premještao po uredu jer se bojao da ga prisluškuju”, svjedoči Josip Manolić, a Dijana Pleština kategorički tvrdi da njen suprug Ivica Račan nikada nikoga nije izabrao za svog nasljednika te kako su sve interpretacije oko toga krive. Jadranka Kosor kaže: “Nikada, nikada nisam vjerovala niti jednom muškarcu. Borut Pahor je pokušao prikazati naše pregovore na sentimentalan način, ali to mu nisam dopustila”, a Tuđman je pitao oca Nikice Valentića “pa neće me Nikica valjda izdati”. Franjo Gregurić se sjeća kako je postao premijer, “nemam pojma kako je Tuđman došao do mene, nisam poznavao nikoga iz njegovog kruga”.
Dio je to pikanterija koje će uskoro saznati gledatelji serijala “Hrvatski premijeri osobno”, koji će od 18. rujna biti emitiran svakog ponedjeljka na Hrvatskoj televiziji. Autor je novinar Gordan Malić, koji će u osam epizoda prikazati živote i karijere devet hrvatskih premijera - Stipe Mesića, Josipa Manolića, Franje Gregurića, Hrvoja Šarinića, Nikice Valentića, Zlatka Mateše, Ivice Račana, Ive Sanadera i Jadranke Kosor.
Serijal je sniman godinu dana, na dvadesetak lokacija u Hrvatskoj i susjedstvu, a neki od premijera koji su danas živi, rado su se odazvali govoriti o svojem životu, dok neki, poput Ive Sanadera, o kojem je Malić objavio niz tekstova, nisu htjeli ni čuti da osobno sudjeluju. Uskoro bi trebali početi i “pregovori” sa Zoranom Milanovićem kako bi bila dosnimljena još jedna epizoda, s time da bivši premijer do sada nije reagirao na pozive.
Tuđmanova sjena
“To su u prvom redu ispovijedi predsjednika Vlada o događajima koji su ih obilježili i na neki način uvjetovali u politici. Intervjuirali smo niz vodećih sudionika s političke scene u tom razdoblju, kao i političara iz našeg okruženja. Vjerujem da smo prenijeli cjelovitiju sliku zbivanja u proteklih tridesetak godina i protagoniste približili javnosti. Serijal se bavi isključivo sudionicima politike, insajderima. Recimo da politiku osvjetljava iznutra, kao rendgen. Ne izvana, kao reflektor. O premijerima govori tridesetak relevantnih političkih svjedoka, naravno, osim Tuđmana, ali to je donekle i priča o samom Tuđmanu, jer je njegova sjena neprekidno nad zbivanjima”, kaže za Nedjeljni Gordan Malić.
Zbog bolesti, autor serijala nije mogao razgovarati s Hrvojem Šarinićem, jednim od najmoćnijih ljudi iż Tuđmanova vremena, koji je nedavno umro. Sanadera je Malić prebolio, jer je bio svjestan da nakon napisa koji su ukazivali na moguće korupcijske skandale bivši premijer nije želio sudjelovati u serijalu.
O pokojnom Račanu govore članovi njegove obitelji, pa tako gospođa Pleština otkriva da je prvu noć sa svojim budućim suprugom provela u SDP-ovoj vili u Opatiji. “Poslije toga počela je naša veza”.
“S ostalima sam razgovarao dugo, u više navrata. Neki su se postupno otvarali, iz drugih su naprosto provalila sjećanja, a neki su ostali zakopčani, hajde, ne baš do grla… Princip je bio da ne dopustim interferenciju onih koji nisu insajderi, nego tzv. nepristrani promatrači. Možda imam jednog ili nijednog analitičara i stručnjaka po epizodi. Također, nisam ukrštao različite idejne poglede na ljude i događaje, kako bih serijal učinio zanimljivijim. Sve je prikazano iznutra, nema svađe lijevih i desnih. Uostalom, teško da možete zamisliti teže riječi od onih koje su u serijalu izgovorili HDZ-ovci jedni protiv drugih, ili vjerodostojniju kritiku Račanove politike od one koju izgovaraju njegovi bliski suradnici”, kaže Malić, uz dodatak kako kada danas gleda snimljeni materijal, sve sliči na pozornicu na kojoj članovi jedne obitelji sjede, svađaju se, mire i žale za pokojnicima. “Meni je to vjerodostojno samo za sebe, ostalo će zaključiti gledatelji”.
Premijerski mandati Mesića i Manolića trajali su svega nekoliko mjeseci pa autor serijala kaže kako se oko toga nema što posebno reći. Ipak, i u tom razdoblju bilo je unutarnjih previranja oko toga tko će biti imenovan na koje mjesto, i iz kojih razloga. O tome govore Mesić, Manolić, Šeks, Pašalić. “Rat unutarnjih struja počeo je prvi dan nakon izbora i pobjede HDZ-a, a sve se fokusiralo na Tuđmana i njegovu okolinu. Meni su zanimljiva svjedočenja o tome kako je tko biran, kada, kako i zašto se išlo gore ili dolje, što je to, pored samog Tuđmana, određivalo pravac politike. O tome ima pregršt detalja, dosta ih nije poznato javnosti. Gregorića svrstavaju u proruski lobi, a zaboravljaju da je našu avijaciju, onih prvih 20 MiG-ova, stvorila suradnja s Rusijom, te kako su ruske narudžbe u našoj brodogradnji bile jedine tijekom rata”.
Najuspješniji premijeri
Malić kaže da serijal nije istraživačko-senzacionalistički koncipiran, ali da će ipak otkriti mnoge dobro čuvane tajne, od zakulisnih poslova Ive Sanadera do pregovora Kosor i Pahora, te kako ćemo bivše premijere upoznati i s privatne strane. “Nakon Tuđmana, navikli smo birati, pa rušiti hrvatske premijere, tako da većinu nismo stigli upoznati ni s jedne strane, pogotovo privatne. Kod nas je politika personalizirana, ali na razini trenutačne simpatije ili antipatije. Ti su ciklusi, nažalost, sve kraći, tako da nekima ne stignemo upamtiti ni lice… To je uvriježeni doživljaj politike i političara, pored toga što uživaju opći prezir. Ipak, s obzirom na to da su to ljudi koji odlučuju o našim sudbinama, važno je znati tko su, odakle dolaze i što predstavljaju. Meni je Mesićeva ispovijed o obiteljskog tragediji - ustaše su mu ubili djeda i baku, s kojima je odrastao - bila vrlo dojmljiva. Baku mu je ubio susjed koji je imao samo 17 godina, i čije su roditelje ubili partizani. Kada je služio zatvorsku kaznu u Staroj Gradiški, Mesića je zapala ćelija u kojoj je prije njega ležao ubojica njegove bake, upravo u krevetu koji je “naslijedio” Mesić.
Zanimljivo svjedočanstvo dao je i Josip Manolić, koji je progovorio o nepoznatim detaljima prijateljstva sa Stevom Krajačićem, Titovim prvim suradnikom, članom Kominterne, koji je za Tita srušio Aleksandra Rankovića.
“U serijalu Manolić prvi put govori o pogibiji svoga brata, koji je bio ustaša. To svjedočenje je posebno tragično i baca drugačiju sliku na Manolićev uobičajeni portret. Iz epizode o Manoliću vidljivo je i kakav je njegov doprinos stvaranju HDZ-a te kako je ono teklo od samog početka.”
Tuđmanova uloga prilikom izbora svih prvih hrvatskih premijera bila je odlučujuća. Njegov izbor za prvog hrvatskog premijera bio je Manolić, ali je on to odbio jer je, još onda, bio prestar za neprekidna putovanja u Beograd, pa su se dogovorili da to bude Mesić. Šarinićev dolazak uslijedio je nakon velikog sukoba u HDZ-u oko privatizacije, kada je došlo gotovo do pucanja stranke. Na izvanrednoj sjednici predsjedništva prvi put su upućene kritike i samom Tuđmanu. “Ostalo će se vidjeti u epizodi Šarinić - Mateša, koja je jedina epizoda s dva sudionika. Naime, u Matešinom mandatu dogodio se i najveći unutarstranački sukob, potaknut bolešću predsjednika Tuđmana, a čiji su sudionici bili Šarinić i Pašalić, o čemu iznosimo i niz novih detalja.”
Sam autor serijala smatra da su najuspješniji premijeri bili Valentić, Gregurić i Mateša. “Naravno, trebalo je proći neko vrijeme da prihvatimo činjenicu kako u vrijeme najgoreg rata, u zemlji koja je teritorijalno podijeljena i okupirana, koja brine o skoro pola milijuna izbjeglica i prognanika, financira vojsku u ratu, i kojoj su zatvorena tržišta inozemnog kapitala, nema redova za kruh i benzin, da plaće i mirovine stižu na vrijeme, kako se slobodno može kritizirati vlast i u javnosti otvarati najbolnije teme. Da je riječ pojedinca nešto predstavljala, pa i po cijenu da ga se proglasi izdajnikom. Ekonomska politika bila je politika kontinuiteta, što znači da se odluke nisu mijenjale iz dana u dan, kao ni zakoni ili ekonomska praksa. Kontinuitet je u ekonomiji ključan jer donosi stabilnost, čak i u ratu. On je proizašao i iz činjenice da su Valentić, Gregurić i Mateša, ne samo stranački i lobistički, nego i prijateljski i rodbinski povezani. Možete to nazvati klijentelizmom i kako hoćete, ali u tim vremenima je to funkcioniralo”, tvrdi Malić.
Sanaderova omerta
Do dana današnjeg nije jasno je li Račan govorio svojim suradnicima koga vidi kao svog nasljednika, o čemu je bilo dosta nagađanja, pa i ono da je Zoran Milanović bio njegov izbor. U serijalu će o tome govoriti i Josip Leko, a Račan je nasamo, bez prisustva supruge, razgovarao samo s Rankom Ostojićem. “Dijana Pleština tvrdi da su razgovarali i o organiziranom kriminalu u državi i onome o čemu Račan nikad nije govorio ni njoj, ni javnosti.”
Malić, koji je napisao toliko tekstova o Ivi Sanaderu, kaže kako ne zna razloge njegova naglog povlačenja. “Tajnu zna samo Sanader, koji je s nama nije htio podijeliti, kao ni bilo što drugo. Od Vesne Škare Ožbolt, koju je smijenio s mjesta ministrice pravosuđa, čuli smo koji je pravi razlog te smjene, i to što je Sanader od nje tražio u vezi s pravnim statusom njegovih nekretnina u Zagrebu. U epizodi o Sanaderu govori se i o funkcioniranju javne scene te kako se moglo dogoditi da premijer koji je uživao opću podršku u zemlji i inozemstvu, kao i potporu većine medija i nevladinog sektora, završi na optuženičkoj klupi s popisom kaznenih dijela na kojem je i ratno profiterstvo. Kao da je bio afrički diktator.”
Malić kaže da su epizode o Sanaderu i Kosor nabijene emocijama i dramskim obratima. Sugovornici iz HDZ-a otkrili su mnogo o načinu funkcioniranja stranke te licu i naličju politike. “Jadranka Kosor izabrana je jer je bila žena, samohrana majka, i poslušna suradnica koja nije pripadala niti jednom lobiju. Međutim, upravo to je za Sanadera bio pogrešan izbor. Zanimljivo je da je mandat Jadranke Kosor obilježila tzv. Facebook revolucija, koja ju je rušila slijeva i zdesna zbog korupcije i kriminala. Iako je ona prva otvorila stvarne antikorupcijske procese u Hrvatskoj i praktično nas uvela u EU. To pokazuje da hrvatsku društvenu scenu često ne vodi javni interes, nego zakulisni, ili samo slijepa mržnja.”
Kada smo Malića pitali koga smatra najuspješnijim hrvatskim premijerom, odgovor je glasio da će to reći tek nakon serijala. “Ipak sam s većinom premijera proveo stotinjak i više sati. Ali sigurno je da su Vlade bolje funkcionirale dok su ih vodili tehnomenadžeri, a odozgo upravljao Tuđman. Gregorić je osigurao funkcioniranje ratne ekonomije, rat se financirao inflacijom koju je u nekoliko godina ugasio premijer Nikica Valentić. U njegovo vrijeme rast je dosezao i do 7-8 posto. Najdemokratskije su bile Vlade Ivice Račana i Jadranke Kosor, jer je tada bilo najmanje cenzure i straha od vlasti. To je, ujedno i vrijeme kada su se organizirali veliki prosvjedi i nemiri protiv vlasti. Očito je u Hrvatskoj doživljaj demokracije takav, da ako te se ne bojim, onda te rušim”.