- Auto je desetljećima bio skriven u jednoj garaži u Otočcu. Njegov vlasnik je ubijen u ratnom vihoru 1941. godine. Čovjek je bio apotekar, a s automobilom sam pronašao i njegovu vozačku i prometnu dozvolu. To je, zapravo, najveća vrijednost oldtimera: znati čiji je bio automobil, tko ga je vozio, kada je kupljen i registriran - počinje priču Antun Presečki, vlasnik Presečki grupe i krapinskog Muzeja oldtimera u kojemu drži 25 automobila i šezdesetak motora, mopeda i bicikla, svih vrsta, oblika i godina proizvodnje, koje se prostiru od dvadesetih godina dvadesetog stoljeća pa sve do jugoslavenske proizvodnje.
Automobil o kojem govori je Oakland True Blue Six (1925.), a Presečki komentira kako je to najstariji sačuvani “hrvatski automobil” jer je kupljen davne 1928. godine i za njega postoje dokazni materijali u vidu prometne i vozačke dozvole prvog vlasnika. Apotekar imena Franjo Čustek nabavio ga je na Zagrebačkom zboru (kasnije Zagrebački velesajam) od Ferdinanda Budickog, glasovitog pionira automobilističkog i motociklističkog sporta u Hrvata.
Prvi vlasnik Franjo Čustek 1930-ih s automobilom
Dragocjen pronalazak
Stavimo stvari u kontekst. Amerikanac Henry Ford osniva Ford Motor Company 1903. godine, a Budicki suosniva prvi Hrvatski automobilski klub u Zagrebu 1906. godine. Godine 1909. u Zagrebu se na lokaciji današnje Martićeve ulice pojavljuju prvi trgovci automobila, a već godinu kasnije Zagrebom vozi i prvo vozilo Hitne pomoći. Automobil je prestiž i ne može ga imati svatko: u Zagrebu je iste godine na 85.000 stanovnika evidentirano samo 90 automobila.
Uoči zla i razaranja koje će stići s Prvim svjetskim ratom, svijet je zanesen brzinom, tehnologijom, napretkom. Marinetti u francuskom dnevniku Le Figaro iste godine objavljuje svoj Manifest futurizma, a automobili, avioni i industrija postaju novi mitski toposi, predstavljaju trijumf tehnologije i modernosti. U takvoj atmosferi raste Franjo Čustek, koji će svoj Oakland Blue Six napokon registrirati 18. svibnja 1929. godine.
- On je s automobilom napravio 100.000 kilometara prije nego što je ubijen - nastavlja Presečki dok nam pokazuje vrijedni pronalazak. - Bio sam jako uzbuđen kada sam ga našao. Dugo skupljam stare automobile, ali taj je primjerak za mene bio fascinantan i vjerojatno je moj najvredniji pronalazak. To je automobil koji će postati centralno mjesto mojeg muzeja.
Vidi, on po izgledu možda i nije toliko vrijedan, no 1925. godine, kada je proizveden, jednostavno nije bilo toliko automobila, a vrijednost i atraktivnost mu svakako diže i činjenica da znamo ponešto o vlasniku - pojašnjava Antun Presečki, koji je automobil kupio od kćeri Franje Čusteka, danas devedesetogodišnjakinja.
Četiri kočnice
- One su pristale prodati mi automobil isključivo zato što su znale da će se on zadržati u muzeju. Da su znale da ću ga ja srediti i preprodati, ne bi mi ga nikada prodale. Ugovor smo potpisali prije nekoliko mjeseci. Informaciju o automobilu mi je dao Valentin Valjak, voditelj zagrebačkog Muzeja automobila ‘Ferdinand Budicki’ - prisjeća se Presečki koji, kako kaže, neće mnogo intervenirati u ovaj automobil s cabrio krovom i četvera vrata koji je proizveden u samo 33.500 primjeraka.
Napravila ga je tvrtka Oakland u suradnji s General Motorsom, a bio je to prvi model automobila kojem su stavili kočnice na sva četiri kotača. Prijašnji modeli su ih imali samo na prednja dva kotača. Oglašavan je kao udobna limuzina i sportski automobil koji će vlasnicima omogućiti “velike brzine i elegantan bijeg”, a onomad je vrijedio 1300 dolara.
Presečki nam pojašnjava kako se bojanjem oldtimera ruši njegova vrijednost. Gume su mu pak, nastavlja, originalne, i iznenadilo ga je što su se držale kada ih je napumpao nakon mnogo godina u garaži. Originalne su i felge, i krasni drveni volan, a automobil je opremljen i svjetlima, starinskom trubom, kao i platnenim cabrio krovom čija je tkanina, stara gotovo 100 godina, sačuvana upravo nevjerojatno. Limarija je također izuzetno zdrava, i na automobilu se može vidjeti tek malo površinske korozije na jednim vratima i okviru šajbe. Šajba je najviše oštećena i bit će je potrebnu u cijelosti zamijeniti, a Presečki navodi da će paziti da konačni rezultat izgleda što autentičnije.
- Srećom su kćeri bile izvadile akumulator iz automobila i sačuvale ga tih osamdesetak godina od propadanja i svakakvih ratnih razaranja. Kada smo ga izvadili iz garaže, nedostajao mu je samo dio stražnje klupe, plastika na stražnjem svjetlu i termometar na čepu od hladnjaka. Automobil je imao zapremninu za gorivo od četrdesetak litara, a trošio je petnaestak. To je šestcilindarski motor. Evo i kanistra za rezervno gorivo - pokazuje nam limenu kantu s čepom, također vrlo očuvanu, kakva se u ono vrijeme nosila u prtljažniku automobila. Unutrašnjost je automobila obložena španjolskom kožom, koja je također u nevjerojatno očuvanom stanju, a na njoj su tek tri rupice koje će biti zakrpane.
Zamjenski dijelovi
- Kada automobil bude gotov, bit će u voznom stanju. Kada nam je stigao, moj sin je dijagnosticirao što je na njemu pokvareno od mehanike te je fotografije anlasera, dinama i sustava za paljenje poslao u jedan veliki američki klub ljubitelja oldtimera. Oni su se javili isti dan, rekavši da im pošaljemo dijelove za koje će nam oni pronaći zamjenu ili ih pak reparirati. Također, doći će u Krapinu kada Oakland bude u voznom stanju. U Americi dan-danas nije teško naći zamjenske dijelove za takav automobil - govori Presečki.
- Drugo mu sve radi, motorski je on okej. I bremze štimaju. Ulja još ima unutra - pokazuje nam dijelove krasnog automobila koji će završiti u muzeju koji se prostire na tri kata, okružen radionicama i brojnim informacijskim pločama koje donose zanimljive podatke o povijesti automobila u Hrvatskoj.
- Mi smo ga dosad samo jedan dan rasklapali da utvrdimo probleme. Ima tu još posla dok ga stavimo u funkciju. Treba još malo poskidati hrđu, očistiti, pretpostavljam da ćemo raditi na Oaklandu još oko tjedan dana, jednom kada stignu dijelovi iz SAD-a - govori Antun Presečki pa nas odvodi do svog drugog ljubimca, britanskog Morgana koji uređuje za vlastitu uporabu. Morgan je na dizalici, radnici rade nešto na njegovu podvozju od drva.
- To je 4 puta 4 automobil, no ne zato što ima četiri pogona, nego zato što ima četiri kotača. Naime, to je prvi Morgan s četiri kotača, prethodnici su imali tri kotača. Njegova je karoserija u potpunosti drvena. Godina proizvodnje je 1988., ali ti se automobili rade po uzoru na model iz 1935. godine, još i dan-danas. Pogledaj mu cilindre, on nema klasične amortizere i malo je tvrd, ali nije neudobno - komentira Presečki, a na njegove se riječi nadovezuje mehaničar kojeg smo susreli u radionici.
Eksponati
- To je, kao, primitivni amortizer, u ono vrijeme se tako radilo, nije bilo hidrauličnog sustava. Ali tu su klipići, i ova štangica, koja ga ‘gurka’ u vožnji i tako amortizira - pojašnjava nam mehaničar detalje o Presečkovom drvenom Morganu, jedinom takvom automobilu u Hrvatskoj.
Odlazimo dalje u razgled muzeja koji se prostire na čak 1100 četvornih metara izložbenog prostora. Čekaju nas Amilcar CS iz 1923., zatim Mercedes 15/70/100 iz razdoblja 1924. - 1929., a veliku pozornost izazivaju i impozantni primjerci Mercedes-Benza iz 1950-ih, kao i BMW 3.0 CS, NSU Sport Prinz. Tu su i rani bicikli s motornim pogonom, mnogi zanimljivi motori i mopedi, kao i tri golema autobusa, od kojih je jedan originalni američki “school bus”. Oakland True Blue Six iz 1925. godine uskoro će se uklopiti u postav ovog muzeja, samo da stignu oni dijelovi iz SAD-a...