BEZ DUPLIH RJEŠENJA

RAVNATELJ INSTITUTA ZA JEZIK ZA JUTARNJI Dvojba je riješena! Pravilno je neću, ali smije se pisati i ne ću

CROPIX

Posve je jasno kojoj inačici dati prednost u neutralnoj i službenoj uporabi, tj. koju inačicu treba upotrebljavati u udžbenicima, administraciji i javnoj komunikaciji

Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, institucije sa 35 zaposlenih doktora filologije, predstavlja, detaljno, konačnu inačicu institutskog Pravopisa. Ovaj intervju, zapravo, zaključuje stručnu javnu raspravu. Jozić ovdje, točku po točku, iznosi koje je glavne primjedbe akademika iz Razreda za filološke znanosti HAZU-a institutska ekipa uvažila, a koje nije. Te primjedbe, u ime Razreda, javno je predstavio jedino akademik Mislav Ježić u mojoj nedavno objavljenoj knjizi “Bitka za pravopis” i ovdje Jozić na njih decidirano odgovara. Iza toga javnog dijaloga tekao je i institucionalni. Akademici su, naime, prije nekoliko tjedana predali Institutu dokument. U osam točaka pobrojali su svoje prijedloge pravopisnih rješenja i ovdje dr. Jozić i na njih prvi put javno odgovara.

Pravopisna tradicija

Ovaj institutski Pravopis Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta propisat će za uporabu u školama i javnim službama, u to, pak, ne sumnjaju ni u Akademiji niti u Institutu.

Ne samo laički gledano, što je pravopis jednostavniji, to je bolji. Koliko ste se držali toga načela?

- Načelo jednostavnosti jedno je od načela na kojima smo utemeljili svoj Pravopis. To se načelo očituje u nastojanju da se pravopisne dvostrukosti i iznimke svedu na najmanju mjeru. Dvostrukosti koje su ostale normativno su hijerarhizirane: posve je jasno kojoj se inačici daje prednost u neutralnoj i službenoj uporabi, tj. koju inačicu treba upotrebljavati u udžbenicima, administrativnim tekstovima i javnoj komunikaciji. U Pravopisu se nalazi iznimno malo istovrijednih inačica, a one su ograničene na pitanja koja uporaba dosad nije razriješila. Načelo jednostavnosti uvijek smo uzimali u obzir zajedno s načelom sustavnosti i tradicijskim načelom.

Koliko ste se pak držali tradicijskoga, a koliko načela sustavnosti?

- Načelo sustavnosti i tradicijsko načelo naša su temeljna načela. Rješenja smo u najvećoj mjeri nastojali oblikovati sustavno, tj. vodeći računa o tome da je sustavnost temelj svake norme, pa tako i pravopisne. Naravno, pri donošenju rješenja u obzir smo uzimali sve hrvatske pravopise i razmatrali cjelokupnu hrvatsku pravopisnu tradiciju.

Katkad su, i zbog tradicijskoga načela i zbog načela izlaženja ususret korisniku, ostavljena i neka rješenja koja se protežu kroz sve ili većinu hrvatskih pravopisa iako bi ih se, npr. temeljem načela sustavnosti, moglo problematizirati.

‘Pripitomljavanje’ tiska

Akademik Ježić pita se jeste li možda nekritički primijenili načelo ovjerenosti uzimajući građu iz već lekturom ‘pripitomljenoga’ dnevnog tiska.

- Prema načelu ovjerenosti odnosili smo se s posebnom pozornošću i nismo ga nekritički primjenjivali. Podatke dobivene pregledavanjem različitih tekstova u Hrvatskoj jezičnoj riznici i na internetu dodatno smo provjeravali, a za sva sporna pravopisna pitanja (dvostrukosti) proveli smo i dodatna istraživanja u različitim ispitnim skupinama prema pomno sastavljenim upitnicima. Dobivene smo rezultate analizirali i bili su nam vrijedan putokaz u donošenju nekih pravopisnih rješenja. ‘Pripitomljavanje’ dnevnoga tiska lektorskom intervencijom danas može zvučati odioznim i neprihvatljivim, no pritom se zaboravlja da su upravo lektorske ruke učinile toliko dobra u očuvanju hrvatskoga jezika u njegovoj novijoj povijesti.

Jeste li ustrajali na tom da se iza tzv. pokrivenoga r, iza kojega nije morfemska granica, piše ‘e’ (a ne ‘je’)? Akademik Ježić smatra da je prednost refleksa ‘je’ u tome što kajkavac i čakavac, ikavac i ekavac time dobivaju predvidljiviju normu, a da ne moraju biti rođeni ‘u pravome (novoštokavskome) selu’.

- Naše rješenje nije da se iza svakoga pokrivenoga r piše e. Taj smo problem, jedan od najsloženijih pravopisnih problema, osobito iscrpno istražili. U pojedinim kategorijama riječi ravnopravno propisujemo i ‘e’ i ‘je’ ili ih normativno hijerarhiziramo. Pri donošenju tih rješenja uzeli smo u obzir i navike govornika i potvrđenost i ovjerenost u praksi, ali i rješenja u hrvatskoj pravopisnoj tradiciji. Što se pak tiče ovoga prijedloga akademika Ježića, važno je napomenuti da refleks ‘je’ nije toliko redovit ‘u pravome (novoštokavskome) selu’, pogotovo kad se uzme ukupnost štokavštine na području Hrvatske. No, ako bi se taj prijedlog i mogao opravdati dijalektnim razlozima, problem je nastao u provođenju takvog normiranja jer smo gotovo 13 godina imali na snazi takva rješenja (od Hrvatskoga pravopisa Babića, Finke i Moguša iz 2000. preko Hrvatskoga školskog pravopisa Babića, Ham i Moguša), koja nisu zaživjela, pogotovo ne u onoj mjeri u kojoj se to pretpostavljalo.

Uzmimo za primjer tvorbeno gnijezdo strijela. Propisivati isključivo likove sa ‘je’ podrazumijeva da imamo ovakva rješenja: samostrjel, strjelovito, strjeljana, strjeličarstvo i, što mi je posebno dvojbeno, strjeljivo, koja je riječ vraćena u standardnu uporabu umjesto municije u vrijeme rata, ali kao streljivo i tada nikome nije bila ‘ekavska’. Sva navedena rješenja sa ‘je’ izrazito su rijetka u uporabi, a brojni komentari na takva rješenja idu na račun ‘lomljenja jezika’ prilikom izgovaranja. Jer tu se pravopisom izravno utječe na izgovor, koji jednostavno nije potvrđen u praksi pa niti u jekavskoj štokavštini. Zlobnici bi možda dodali da je u Vukovim rječnicima isključivo strjelica (pa i grješnik i grješnica), ali ja inače zazirem od takve argumentacije jer je poprilično neznanstvena.

Vijeće za normu jezika

Dali ste, u nacrtu pravopisa, primjere ‘grijeh’ : ‘greška’ i ‘ždrijeb’ : ‘ždrebati’; možete li objasniti zašto su to najbolja rješenja?

- U skladu s načelom sustavnosti u većini tvorenica dali smo prednost refleksu e. Prednost tomu refleksu dana je u riječima koje pripadaju tvorbenome gnijezdu riječi brijeg, brijest, crijep, drijemati, krijepiti, naprijed, prijek, privrijediti, upotrijebiti i tako dalje.

Prednost smo dali i riječima greška i pogreška, ali smo dopustili i pisanje grješka i pogrješka. I pravopisi koji su davali prednost pisanju refleksa je iza pokrivenoga r propisivali su pisanje refleksa e u tvorbenim gnijezdima riječi naprijed, privrijediti, vrijeme i upotrijebiti te tako od temeljnoga načela izuzimali zaista veliku skupinu riječi.

Pri donošenju ovakvoga rješenja pozorno smo proučili i zapisnik s 10. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika te smo u obzir uzeli da se u njemu naglašava da se refleks je najčešće pojavljuje u tvorbenim gnijezdima riječi grijeh, krijepiti, vrijediti, strijela te smo u riječima iz tih porodica dopustili i pisanje refleksa je. U množini jednosložnih imenica muškoga roda dopustili smo, zbog potvrđenosti u uporabi, i oblike s e i oblike s je (npr. bregovi i brjegovi, crepovi i crjepovi).

Načelo sustavnosti

Kako ste, na koncu, riješili dvojbe oko pisanja dugih afrikata?

- Pri rješavanju problema pisanja dugih afrikata vodili smo se u prvome redu načelom sustavnosti, a za njegovu smo provedbu imali potvrde u ovjerenosti u uporabi. Naša su rješenja u potpunosti u skladu sa zaključkom Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika.

U našem je Pravopisu taj zaključak proveden dosljednije nego u pravopisima kojima na naslovnici stoji da su usklađeni sa zaključcima Vijeća za normu zato što se pravilo odnosi i na slučajeve kad se ispred dugih afrikata nalazi suglasnik (npr. listak - listci).

Kako ste, na koncu, riješili otvorena pitanja oko sastavljenog i nesastavljenog pisanja riječi, počevši od ‘neću’ do vremenskih priloga?

- Niječni oblici prezenta glagola htjeti pišu se kao jedna riječ: neću, nećeš, neće, nećemo, nećete, neće. To je rješenje doneseno temeljem izrazite pretežitosti takvoga zapisa u suvremenoj uporabi u svim funkcionalnim stilovima. Rezultati anketa također obilato podupiru to rješenje. Zbog poštovanja starije tradicije dopušteno je pisati i: ne ću, ne ćeš, ne će, ne ćemo, ne ćete, ne će.

Vremenske priloge pišemo sastavljeno. O tome je li što prilog ili prijedložni izraz zaključujemo temeljem sintaktičkih kriterija i značenjske razlike između tih jedinica. Tako razlikujemo prilog navečer i prijedložni izraz na večer (Dođi navečer!, ali Ići ćemo na večer poezije.), prilog ujutro i prijedložni izraz u jutro (Dođi ujutro na kavu., ali Noć je neprimjetno prešla u jutro.) itd.

Kako s usvojenicama

Kako ste, na koncu, riješili da se pišu posvojni i odnosni pridjevi? Akademik Ježić predložio je ‘internacionalniji’ pristup tom i problemu pisanja usvojenica.

- U pisanju posvojnih pridjeva nema dvojba: na izvorno pisanu osnovu dodaju se nastavci -ov, -ev, -in. Piše se, dakle, Shakespeareov, Laudin, Vignyjev... Odnosni se pridjevi pišu onako kako se izgovaraju, dakle, šekspirovski, elizabetinski, kamijevski. U tim se dvama pravilima slažu svi hrvatski pravopisi. Dvostruka su rješenja u hrvatskim pravopisima postojala u pisanju odnosnih pridjeva izvedenih od imena naseljenih mjesta (ktetici). Tako se moglo pisati i newyorški i njujorški. U svojemu Pravopisu propisujemo zapis prema modelu njujorški.

To smatramo logičnim jer se svi hrvatski pravopisi slažu u tome da etnike, tj. nazive za stanovnike naseljenih mjesta, treba pisati prema izgovoru (npr. Njujorčanin). Smatramo da je davanje prednosti zapisu ktetika prema izgovoru u skladu s načelom sustavnosti.

Kad iz fonetiziranoga odnosnog pridjeva nije jasno od kojega je imena izveden, može se u osnovi odnosnoga pridjeva zadržati i izvorni zapis imena do tvorbene granice: Bridgetown - bridgetownski, Georgetown - georgetownski, Leuven - leuvenski, Milwaukee - milwaukeejski itd. (uz preporučeno bridžtaunski, džordžtaunski, lefenski, milvokijski). To dopuštamo i u odnosnim pridjevima izvedenim od imena i prezimena ljudi: Hjelmslev - hjelmslevski, Kierkegaard - kierkegaardski, Neumann - neumannski itd. (uz preporučeno jelmslevski, kjerkegorski, nojmanski).

Posuđenice se fonetiziraju, a strane se riječi pišu izvorno i ukošenim tipom slova.

Jeste li uzeli u obzir Ježićevu sugestiju da se za imena i riječi na jezicima koji se pišu nelatiničnim pismom mjesto transkripcije rabi transliteracija?

- Taj smo prijedlog uzeli u obzir te smo za svoj Pravopis izradili i transliteracijske tablice.

U javnoj raspravi dobili smo oko 400 prijedloga i komentara

Koliko ste zadovoljni javnom raspravom i kako ste komunicirali s Razredom za filološke znanosti HAZU-a, čiji su članovi neformalno preuzeli zadatak koji je do lani obavljalo Vijeće za normu hrvatskoga jezika da eto, premda neformalno, nadziru i izradu ovoga vašeg Pravopisa…

- Javnom raspravom o prijedlogu naših pravopisnih pravila izrazito smo zadovoljni jer smo dobili gotovo 400 prijedloga, komentara, sugestija od 30-ak jezikoslovaca, 50-ak stručnjaka raznih profila i brojnih ‘običnih’ govornika hrvatskoga jezika, najčešće onih visokoobrazovanih, zainteresiranih za stvaranje pravopisa koji je u samom početku i zamišljen kao općeprihvatljiv pravopis, a svako upućeno pismo Uredništvu našega Pravopisa bio je izraz želje da se to i ostvari. Zato je i naša odgovornost da sve te primjedbe uzmemo u obzir, o svakom prijedlogu, pogotovo onome koji je dobro argumentiran, dobro promislimo i pokušamo ga ugraditi u naša pravopisna pravila. Mi ćemo o cijelome procesu uskoro izvijestiti hrvatsku javnost, a tada će biti potpuno jasno da smo odradili posao na najdemokratičniji način i da smo imali sluha i za jezikoslovce, i za stručnjake i za sve govornike hrvatskoga jezika. Razred za filološke znanosti HAZU-a ponajprije je u javnost izašao s izjavom u kojoj je rečeno da je izrada pravopisa unošenje nemira i nestabilnosti u jezična pitanja. Uredničko je vijeće odgovorilo na tu izjavu, a nedavno je došlo i do formalnoga sastanka jednoga dijela Uredništva pravopisa s Razredom, na kojem smo iznijeli svoje poglede na prigovore koje je Razred imao na pisanje pravopisa. Na toj je sjednici Razreda i dijela Uredništva, što je po mom skromnom mišljenju najbolji način da se prevladaju različita mišljenja i da se dođe do usuglašena stava, iznesen pisani prijedlog Razreda o nekim pravopisnim pitanjima. Svi su ti prijedlozi, a njih je točno osam i dobrim dijelom su podudarni s onim što kroz vaša pitanja propituje akademik Ježić, uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o konačnim pravopisnim rješenjima na Znanstvenome vijeću Instituta i mogu sa zadovoljstvom reći da smo većinu njih primijenili u svojem Pravopisu. No, važno je naglasiti da će o našim pravopisnim rješenjima koja smo modificirali nakon javne rasprave i prijedloga Razreda za filološke znanosti HAZU-a svoje konačno mišljenje imati Znanstveno vijeće Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje sljedeći tjedan i tek nakon toga moći ćemo reći jesu li naša pravopisna rješenja doista i rješenja koja će biti u našem Pravopisu.

Izdvajamo