Nema nikakve sumnje da je u predizborno vrijeme političarima na vlasti, radi zadobivanja novog povjerenja birača i ponovnog osvajanja mandata, u fokusu interesa prezentirati im u najboljem svjetlu sve što je postignuto u izbornom mandatu, dok je onima koji se bore za vlast cilj pridobiti birače različitim obećanjima. Uz ljude i njihova znanja, za ostvarenje predizbornih obećanja potrebna su sredstva, a kako se radi o provođenju programskih ciljeva pretočenih u javne politike, potrebna su javna sredstva. Najveći dio tih javnih sredstava odnosi se na sredstva u državnom proračunu. Ne treba zaboraviti da je državni proračun javni policy dokument u kojem se brojkama opisuje djelovanje i očekivanja javnih politika u zemlji, prikazuju rashodi za financiranje najvažnijih ciljeva države u fiskalnoj godini te sredstvo kojim se ostvaruju javne potrebe i volja građana (poreznih obveznika).
Proteklih nekoliko dana svi su proračunski korisnici državnog proračuna intenzivno pripremali prijedloge financijskog plana za prva tri mjeseca 2016. godine kako bi Hrvatski sabor radi parlamentarnih izbora, umjesto državnog proračuna za 2016. i projekcija za 2017. i 2018. godinu, donio Odluku o privremenom financiranju poslova, funkcija i programa državnih tijela i drugih proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog budžeta u prva tri mjeseca 2016.
Kada govorimo o privremenom financiranju, Zakon o proračunu u svojem 42. članku propisuje mogućnost privremenog financiranja u slučaju kada Hrvatski sabor ne donese proračun prije početka proračunske godine. Tada se privremeno, na osnovi Odluke o privremenom financiranju, nastavlja financiranje poslova, funkcija i programa državnih tijela i drugih korisnika proračuna u visini koja je prijeko potrebna za njihovo obavljanje i izvršavanje. Zakon o proračunu propisuje da se ono obavlja razmjerno rashodima izvršenim u istom razdoblju prethodne godine, a najviše do četvrtine ukupno izvršenih rashoda bez izdataka.
Pitanje je u kolikoj mjeri Odluka o privremenom financiranju utječe na početak realizacije neophodnih novih, a ne samo postojećih projekata, aktivnosti i programa kojima se izravno utječe na ostvarenje planiranih strateških ciljeva zemlje u cjelini, na lokalni i regionalni razvoj, razvoj gospodarstva, njegovih pojedinih segmenata i, općenito, život građana. Treba također postaviti i pitanje koliko država i njezini građani možda gube (ili moguće dobivaju) u novoj fiskalnoj godini zbog kraja mandata legalno izabrane “stare” i prvoj godini mandata “nove” vlade kada se izborni ciklus i fiskalna godina ne poklapaju.
Zbog ograničenja postavljenih Odlukom o privremenom financiranju, zanemaruje se postojanje velikih razlika u vrsti, obuhvatu, obilježjima, trajanju, značaju projekata, aktivnosti i programa koji su trenutno uvršteni i onih koje bi trebalo uvrstiti u državni proračun. Iako se u razdoblju privremenog financiranja zadržava financiranje postojećih programa, aktivnosti i projekata, proračunski korisnici ne smiju planirati nikakve nove projekte i aktivnosti te ne smiju niti povećati broj zaposlenih koji su možda potrebni za provođenje i onih postojećih projekata ili aktivnosti. Proračunski korisnici ne smiju preuzimati nove financijske obveze. To, drugim riječima, znači da u tom razdoblju izostaju postupci javne nabave i ugovaranje novih projekata i aktivnosti.
Iz svega se može izvući zaključak da privremeno financiranje zadržava iskaz političkih ciljeva vlasti koja je na kraju mandata jer se planirani rashodi za tromjesečno razdoblje nove fiskalne godine temelje na rashodima koji su razmjerni rashodima izvršenim u prva tri mjeseca prethodne godine. Budući da se za vrijeme privremenog financiranja mogu financirati postojeći programi, projekti i aktivnosti, ograničenja su zadana prema iznosima financiranja ostvarenim u prvom kvartalu 2014. i 2015. Ranije ugovoreni projekti nastavljaju se, ali su limitirani iznosom prihoda. Drugim riječima, nema mogućnosti da se u prva tri mjeseca 2016. godine planiraju aktivnosti koje će pridonijeti ostvarenju nekog budućeg strateškog cilja s obzirom na to da tromjesečno privremeno financiranje može obuhvatiti samo postojeće aktivnosti i projekte koji su prijeko potrebni za obavljanje postojećih poslova, funkcija i programa proračunskih korisnika. Izuzetak su jedino projekti i aktivnosti koje se financiraju, primjerice, sredstvima iz EU ili prihoda za posebne namjene.
Jednostavnim riječima rečeno, privremeno financiranje omogućava redovito financiranje plaća zaposlenih u svim državnim tijelima, proračunskim i izvanproračunskim korisnicima, materijalnih troškova za funkcioniranje javnih tijela, financiranje ugovorenih projekata, ali izostaje sveobuhvatna isplata sredstava namijenjenih financiranju razvoja. S druge strane, teorija i praktična iskustva zemalja razvijene demokracije uče nas o važnosti integriranog dugoročnog planiranja koje objedinjava strateško i proračunsko planiranje kako bi se postigli dugoročni razvojni ciljevi značajni za društvo u cjelini. To upućuje na činjenicu da privremeno financiranje, bez obzira na političku opravdanost, dovodi do diskontinuiteta u planiranju, a još više financiranju razvojnih ciljeva.
*autorica je ravnateljica Ekonomskog instituta Zagreb; stavovi su autorskog karaktera i ne odražavaju stajališta institucije u kojoj je autorica zaposlena
Rasprave & rješenja javna je tribina EPH grupe za promociju suvremene ekonomske misli te sučeljavanje vizija, teorija i stavova, kao i predlaganje solucija