Ministarstvo gospodarstva suspendiralo je do konca godine obvezu ugradnje razdjelnika topline i najavilo da će za mandata tehničke Vlade za one koji su ih već ugradili razraditi novi pravilnik.
Ministar Tomislav Panenić objasnio je u HRT-ovu Dnevniku da je tu odluku donio nakon analize radne skupine koja je u ponedjeljak zaključila da se izmjene moraju napraviti ne samo u zakonu nego i u pravilniku za obračun.
Među stručnjacima koji dovode u pitanje ugradnju razdjelnika topline i staju u zaštitu građana je i dipl. inž. elektroenergetike Josip Martinović iz Zagreba sa 40-godišnjim iskustvom održavanja i upravljanja objektima u Hrvatskoj i inozemstvu.
Prije umirovljenja Martinović je vodio poslove upravljanja imovinom i objektima u Zagrebačkoj banci i Siemensu.
Zašto ste se uključili u ovu raspravu?
Prije svega kao građanin i kao stručnjak. Termin razdjelnik netočan je jer on ništa ne razdjeljuje. Pravi naziv bio bi uređaj koji procjenjuje potrošnju po nekom algoritmu. Kao građanina i stručnjaka zaprepastilo me da su u zakonskoj regulativi, u pravilnike, unesene drastične kazne za one koji ne ugrade razdjelnike. Takvih kazni nema kada se radi o krađi u distribuciji električne energije i vode. Ministarstvo na čelu s tadašnjim ministrom Vrdoljakom dopustilo je da građane hrvatske pljačkaju privatne tvrtke po zakonu, a pod parolom štednje.
Jesu li građani u strahu od kazni pristali na ugradnju i jesu li mogli dobiti dovoljno kvalitetne informacije o tome što im ugradnja razdjelnika donosi?
Na sastancima stanara počele su se donositi odluke o ugradnji razdjelnika topline i na tim sastancima u uvjeravanju stanara da prihvate ugradnju prednjačili su predstavnici stanara, koji za to nisu stručni. Zašto su oni bili tako motivirani i izigravali su stručnjake? Ta ugradnja morala je biti pod nadzorom HEP-Toplinarstva ili neke državne ustanove koja kontrolira i garantira tehničku ispravnost ugradnje i parametriranja.
Poznato je da je znatan broj građana prijavio problem s razdjelnicima i kvarove. Kako to komentirate?
Prijavljen je velik broj kvarova. I nejasno je što će se dogoditi nakon isteka garancijskog i ugovornog roka. Hoće li građani morati kupiti nove razdjelnike i pod kojim će se uvjetima ugovor produžiti. Minimum pristojnosti od zakonodavca bi nalagao da se jamstvo na razdjelnike veže s duljinom trajanja ugovora. Očitanja trebaju biti informatizirana poput telefonskih impulsa, a treba ih obavljati HEP-Toplinarstvo. S obzirom na to da su građani bili prisiljeni investirati u razdjelnike (a i termostatske ventile, izmjenu pumpi, uvođenje tzv. pametnih pumpi, vertikalno balansiranje instalacije, razdvajanje ura za toplu vodu i grijanje), nevjerojatno je da građani nakon svega ovoga i dalje ne znaju kolika je njihova potrošnja toplinske energije tijekom mjeseca. Drugim riječima, svakodnevno zavrtanje ventila ne mogu povezati s računom za toplinsku energiju. Pokazuje se sva beskrupuloznost zakonodavca koji je pokazao neviđeni entuzijazam u propisivanju kazni građanima. Razdjelnici nisu nikakva egzaktna računica, nego procjena.
Kako tumačite činjenicu da su računi za grijanje građanima nakon ugradnje razdjelnika veći, a ne manji, što je bio glavni argument za njihovo uvođenje?
Upravo u tome i jest apsurd kad je glavni motiv njihove ugradnje bila ušteda, koje nema. Posebno kad se uzme u obzir da je prema podacima DHMZ-a prosječna temperatura u zimskim mjesecima porasla za 2 Celzijeva stupnja. Osim ako nije podignuta cijena toplinske energije. Novac utrošen na ugradnju razdjelnika je bačen novac i trebalo ga je uložiti u rekonstrukcije instalacije kako bi se mogli ugraditi kalorimetri, koji jedini pokazuju stvarni utrošak toplinske energije u stanu.
Zašto su neki stanari dobili veće račune?
Kad se uzme u obzir sve navedeno, dalje valja reći da razdjelnici, kako je promidžba često govorila "plaćaj koliko trošiš", ne mjere potrošnju. Oni zapravo procjenjuju potrošnju po algoritmu koji je kod nekih proizvođača javan, a kod nekih drugih skriven.
I koji bi po vama bio glavni motiv ugradnje razdjelnika? Tvrdilo se da se takvi sustavi koriste u zemljama EU?
Radi se o velikom poslu koji je prepušten privatnim tvrtkama uz zakonsku regulativu države. Nisu samo razdjelnici trošak, jer treba ugraditi pumpe, balansirati sustav, a to su veliki troškovi. Ugrađen je u nekim zemljama EU, ali puno bolje informatiziran uz softversku doradu. Impulsi koje šalju razdjelnici sudjeluju sa oko 30, maksimalno 40 posto u cijeni troškova grijanja. Obavezu stanara o nabavci razdjelnika (kalorimetara) do kraja ove godine valja poništiti i povezati s modernizacijom tvrtke HEP-Toplinarstvo i ostalih distributera.
Tko je od ovoga profitirao? Je li ispunjeno ono "plaćaj koliko trošiš"?
Stanari nisu profitirali. Ova investicija, prema mojim kalkulacijama, isplatit će se za 20 i više godina. Pod uvjetom da uvjeti na tržištu ostanu nepromijenjeni. Profitirala su privatne tvrtke koje su ugrađivale razdjelnike.