StoryEditor
MONSINJOR ZDENKO KRIŽIĆ

RAZGOVARALI SMO S HRVATSKIM BISKUPOM ZA KOJEG KAŽU DA JE KOD NAS UNIO DUH PAPE FRANJE 'Ako je Božić slavlje samo zbog tradicije, to nije to'

 
monsinjor Zdenko Križić
 Jure Mišković / CROPIX

Zasljepljujuće blinkanje sa svih strana, kičasti ukrasi, masovne gužve, intenzivni mirisi i agresivni okusi postali su sinonim za predbožićno doba. Adventsko vrijeme sve više podsjeća na paradu na kojoj se pod krinkom božićnog duha obilato serviraju podražaji koji tjeraju na megalomaniju i potrošnju. Sve i da niste religiozni, možda ste se zapitali što bi o ovakvoj shizofrenoj atmosferi rekao neki svećenik.

Mi smo porazgovarali s monsinjorom Zdenkom Križićem koji je već oko tri godine na čelu Gospićko-senjske biskupije. Prvi je hrvatski biskup iz reda karmelićana, kojima je jedan od temeljnih postulata življenje i svjedočenje molitvenog i duhovnog života, odnosno, kako sam msgr. Križić kaže, kod njih je naglasak na “kontemplativnim aktivnostima i potrebi za duhovnošću”.

- Već su duhovni učitelji iz prvih stoljeća govorili da pretjerivanje nije od Boga. Nije pitanje imaju li ljudi za Božić obilniji stol ili kupe li si nešto novo od odjeće ili obuće. Problem nastaje ako se zanemari ono bitno, ako ljudi ne znaju što slave. Problem je ako se u pitanje dovodi vjerska i duhovna dimenzija Božića - objašnjava msgr. Križić pa nastavlja: - Ako je Božić slavlje samo zbog tradicije civilizacijskih postignuća, to nije to. Takav može biti svaki drugi dan, ali tako nećemo duhovno profitirati. Vrijednosti trebamo živjeti, a ne o njima pričati.

Želja je sve više

Potvrđuje da smo svi svjedoci čestog pretjerivanja u banalnostima. - Imam dojam kako je jednostavno trend da čovjek stremi tome da što više ima, a s time više i želi. Želi i postizati i imati. Želja je sve više, a konkurencija među ljudima sve veća. Mi slavimo Božji dolazak ljudima u smislu vrijednosti koje on donosi, a to su, prije svega, radost i mir. Moramo vidjeti koliko mira nosimo u sebi, koliko ga imamo u odnosima s obitelji i sa susjedima. Moramo vidjeti jesmo li autentično radosni. Ima li oko nas tužnih i uplakanih ljudi koji trpe i jesmo li nešto učinili za njih. Ako to izostane, neće se dogoditi susret s božanskim - tumači msgr. Križić.

Pretjerivanje o kojem razgovaramo možda je više karakteristično za veće gradove nego što je vidljivo u Lici gdje msgr. Križić djeluje. Pobliže nam opisuje kako izgleda Božić u njihovoj biskupiji. - U Lici tradicija nije jednaka u svakoj župi. Naša biskupija, među ostalim, pokriva Karlovačku i Zadarsku županiju, pa i dio Bosne i Hercegovine. Ipak, ono što je bitno, svakome je isto. Imamo jako fin odaziv na zornice, a tu su i polnoćke te razne mise za djecu. Naravno, i obiteljska slavlja na koja Božić poziva. To je posebno dan obitelji - naglašava msgr. Križić pa dodaje da je posljednjih godina vidljiv pad starih tradicija koje je vrlo vjerojatno nemoguće oživiti, poput unošenja slame u kuću.

On će Božić dočekati u svojoj katedrali u Gospiću gdje vodi polnoćku koju će prenositi HRT. Na sam blagdan ide u Senj, u konkatedralu, gdje održava jutarnju misu u 10 sati. Osim tih slavlja, uoči Božića i na sam blagdan u njihovoj biskupiji već neko vrijeme traju razne akcije kojima je cilj senzibiliziranje za najpotrebitije i pomoć tim skupinama. - Imamo popise siromašnih obitelji pa ih Caritas dariva u novcu ili drugim materijalnim potrepštinama u kojima oskudijevaju. Prikupljamo i sredstva za pojedine slučajeve, za osobe koje su teško stradale, mlade koji idu na operacije i slično - priča msgr. Križić, ali o tome ima jednu bitnu napomenu: - Božić je idealno vrijeme za takve pothvate, ali ne bi bilo dobro da je i jedino vrijeme. Solidarnost trebamo nositi i razvijati cijeli život.

Idealno podneblje

Kada razgovaramo o Lici, msgr. Križić kaže da je svjestan velikih razmjera iseljavanja ljudi s tog područja. - Neka sela praktički nestaju - kaže. No, ipak, svjedoči da postoji i obrnuti trend. - Istina je da ima i sve više onih koji Liku otkrivaju kao predio u kojem se može fino živjeti jer ima iznimnu ljepotu, ali i mogućnosti za ljude koji se bave poljoprivredom, stočarstvom ili turizmom.

Ovdje postoji sav potencijal za proizvodnju, eko proizvodnju. Imamo prostranstva, polja, plodnu zemlju, a i život na selu ima jednu posebnu ljepotu. Priroda je prekrasna: izvori, rijeke, planine, jezera... Sve to daje mogućnost uživanja u ljepoti. Jasno, treba imati ljubav prema zemlji da bi je se obrađivalo, ali treba i ljudima osigurati da mogu plodove svojeg rada adekvatno plasirati pa od toga i živjeti. Ne isplati se baviti zemljom ako ono što proizvedeš ne možeš prodati - govori.

Bila bi prava šteta, kaže, da Lika ostane prazna. Jer, mlađe obitelji većinom se sele u veće gradove kojih Lika nema. Ipak, puno je i onih koji iz unutrašnjosti dolaze, upravo tamo pronalazeći svoje idealno podneblje. - Sretan sam što je ovdje priroda ostala očuvana, nije zagađena, nema tvornica. Istina, zbog njihova nedostatka ljudi nisu zaposleni, ali je sreća što je sve netaknuto. Mislim da je to vrijednost budućnosti - kaže msgr. Križić. Dok govori o prirodi, stajalištima podsjeća na ona koje u javnosti iznosi papa Franjo, istaknuti borac za očuvanje planeta Zemlje i zagovaratelj razgovora o klimatskim promjenama. Kada je msgr. Križić dospio na ovu funkciju, mediji su pisali da je riječ o čovjeku koji pastvi donosi upravo duh pape Franje.

- Svi se mi biskupi trudimo utjeloviti duh prvog čovjeka Crkve - skromno kaže na primjedbu da njegovi stavovi podsjećaju na stavove čovjeka za kojeg kažu da je najprogresivniji dosadašnji papa.

Potom pojašnjava što točno smatra najistaknutijim temama na koje papa Franjo želi staviti naglasak. - On inzistira na približavanju rubu, odlasku na periferije. Želi da Crkva dođe do ljudi koji žive u tami, bijedi, koji ne mogu naći smisao života, nemaju najosnovnije uvjete za život. To je poslanje Crkve, ali odgovornost cijelog čovječanstva. Papa Franjo jako inzistira na odgovornosti za patnju na svijetu. Ne možemo je svu sanirati, ali ima je puno koje se možemo osloboditi.

Kada bismo apsolutno svi djelovali u tom duhu, mogli bismo omogućiti ljudima da ih neke patnje zaobiđu. Da ljudi ne podnose glad, da ne postoje bolesti od kojih se negdje umire, a negdje ne. Da nema neobrazovanih ni gladne djece. Tako bi bilo u idealnim uvjetima. No, iako ne možemo promijeniti cijeli svijet odjednom, možemo se suočiti s patnjama na lokalnoj razini. Ako smo neosjetljivi na patnje onih koji su blizu, čak i ako možemo zaplakati na patnje onih koji su daleko nećemo ništa učiniti - kaže.

Status obitelji

Njegove su božićne želje iste one koje su zapisane u biblijskim tekstovima gdje se govori o dva stanja koja je već spomenuo: radosti i miru. - Volio bih da te radosti i mira u obiteljima bude sve više. Kada vidimo koliko je parova razvedeno, ne možemo se ne zapitati o tragičnom statusu naše institucije obitelji. Takve situacije stavljaju djecu u nepovoljan položaj u kojem vrludaju od jednog do drugog roditelja, a nemaju pravu klimu za osobni rast - ističe msgr. Križić.

Kako smo baš razgovarali o papi Franji, pitam ga nije li upravo jedna od misli zbog kojeg papu nazivaju progresivnim ona da je realnost puno kompliciranija no što to mogu shvatiti crkveni zakoni, zbog čega je na neki način popustio stav Crkve prema rastavljenim ljudima i ljudima koji stupaju u drugi brak. - Crkva se suočava s tim situacijama, mora se pitati kako pomoći tim ljudima. Vidjeti zašto je tako, zašto dolazi do rastava. Psiholozi kažu da je jedan od glavnih problema nezrelo stupanje u brak, zbog čega ljudi poslije osjete da nisu jedno za drugo jer se nisu duhovno upoznali. Partneri moraju znati do kojih vrijednosti drže.

Ako nemaju iste vrijednosti, događaju se lomovi koji se s vremenom produbljuju i dovode do razlaza. Poanta je da Crkva ne osuđuje rastave, ali moramo iskazati žalost zbog njih jer ljudi koji su uključeni u takve procese trpe. Rijetko koji se brak rastane u zadovoljstvu svih, a poseban trag ostaje na djeci.

Crkva mora pomoći tim ljudima. A oni i u takvoj situaciji mogu nastaviti živjeti vjeru. To mogu biti ljudi s puno vrijednosti i na kraju razviti fin odnos s Bogom. Mi moramo pomoći, a Bog će suditi - tumači.
Za kraj poručuje: - Sve se moje poruke svode na iskrene želje da svatko ove dane provede u radosti i miru. Da plemenite želje trajno žive u ljudima. Da onima koji su oko nas želimo sve najbolje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. srpanj 2020 11:53