1. Gospodine Rude, dugo ste se premišljali hoćete li se drugi put kandidirati za predsjednika RH. Koji je bio taj ključni trenutak kada ste odlučili i rekli sami sebi - idem u kampanju?
- Iskreno, moje odgovore možete slobodno tretirati kao najavu formalne odluke o kandidaturi za predsjednika RH. Bit će to uskoro. Okidač za odluku jeste pojačana pažnja na govore aktualnih kandidata. Ne mogu razumjeti zašto su ti kandidati opsjednuti sami sobom i banalnim, da ne kažem nevažnim pa i nesuvislim pitanjima (problemima), ispada da nisu sposobni razlikovati bitno od nebitnog.
A što je važnije od toga - ne može put izlaza iz prašume problema u kojoj je zalutala Hrvatska pronaći onaj tko i sam luta. Svi su kandidati bogati s nekim verbalnim i ‘pametnim’ doskočicama, ali ja u njima ne vidim nekog dubljeg sadržaja - samo poza, fraza i često nebuloza. Sve je to čista osobna ambicija - nema tu mjesta za narod osim na riječima.
2. Ljudi oko vas, koji su vas nagovarali da se kandidirate, kažu da na ovim izborima ima nekoliko kandidata koji govore o promjenama koje ste vi tražili prije pet godina. Na kojim ste vrednotama tada temeljili svoju kampanju?
- Kako onda, tako i sada - u centru svega mora biti čovjek, radnik, umirovljenik i svi ljudi bez obzira na različitost. Možda zvuči prepotentno, ali ja ne mogu funkcionirati kao čovjek koji se zaustavlja na dijagnozama (Hrvatska je umorna od dijagnoza). Dijagnoza ima smisla samo ako nudite rješenje i lijek za bolest. Hrvatska mora radikalno izmijeniti sustav vrijednosti.
Kapitalizam i tržište ne znači da država funkcionira u korist bogatih. Da tržištu, ali čovjek, političkim jezikom kazano građanin, njegov položaj i boljitak mora biti u centru pažnje države. Vidljiva je pojačana socijalna asimetrija u Hrvatskoj i to ne vodi dobrome, ona se pojačava, što može biti opasno za opstanak države i naroda.
3. Ali ona je propala jer niste skupili dovoljno potpisa za kandidaturu. Kako to?
- Nije točno da nisam skupio dovoljno potpisa. Imao sam više od 15.000 potpisa, ali su mi lukavi i nevidljivi igrači ukrali 8000 potpisa, i to neposredno prije predaje.
4. Tko vam je i iz kojih razloga ukrao te potpise i jeste li se žalili?
- Kazao sam da su to nevidljivi igrači iz sjene. Kome se žaliti? Išli su na prepad i siguran sam da i oni znaju da mi znamo da su ukrali listiće s potpisima za moju kandidaturu. Ali isto tako znaju da mi nemamo fizičkog dokaza (corpus delicti).
5. Tko vam sada garantira da ćete skupiti dovoljno potpisa i od koga ih očekujete?
- Očekujem dovoljan broj potpisa od građana svih profila, naglašavam ovo ‘svih’ jer podsjećam da mogu animirati ljude neovisno o njihovoj profesiji, uzrastu, bilo da su radnici, umirovljenici ili intelektualci. U mojem svjetonazoru ima mjesta za sve ljude, i to nije fraza, za mene je to bitan osjećaj, koji jednostavno izvire iz mene. Predsjednik ne smije biti navijač bilo koje političke opcije, građani moraju osjetiti da nastupa iskreno i odgovorno prema svima. Ako se tako ponašate, onda vam čista politička ambicija i žudnja za funkcijom izgleda glupa i smiješna.
6. Koja će biti temeljna platforma vaše kampanje. Koji problemi se trebaju hitno riješiti?
- Iz prethodnog teksta možete naslutiti što bi bio temeljni okvir moje kampanje. Koje probleme riješiti hitno? Sad trebate imati sposobnost razlikovanja bitnog od nebitnog i odrediti terminske prioritete. Sažeto, svim građanima, poglavito mladima, morate osigurati veće i stabilne prihode. Ima načina, postoji model, ali traži se radikalna promjena koja je legitimna i zakonski moguća, koja ne ruši sustav, ali ga mijenja na način da ga unapređuje u smjeru da nam svima bude bolje. Svi centri društvene moći, u prvom redu Vlast, moraju se orijentirati prema većini, a ne bezobrazno štititi povlaštenu manjinu.
7. Vi sada pričate kao da je vrijeme seljačke bune u kojoj nema više ni radnika. Zašto smo dovedeni u takvo stanje?
- Nitko ne želi biti bijednik i bez nade. Na malim plaćama i bijednim mirovinama nitko se i nikad nije razvio. Komandni most je pun optimizma. U stvarnosti, mi se trenutačno možemo naći na rubu ambisa i tko će onda biti kriv i dokle će ljudi, radnici i svi ostali biti strpljivi.
Dobra vam je asocijacija na Seljačku bunu, neka nova buna ne mora biti krvava, ali je pouka interesantna: ‘Tko se ponaša kao Franjo Tahi, riskira da dobije Matiju Gupca’ - svaka vlast to mora imati na umu.
8. Kao stečajni upravitelj sudjelovali ste u brojnim pravnim zavrzlamama. Koja vam je ostala u pamćenju?
- Brodogradilište Nauta Lamjana je interesantna, pa i poučna priča. Sve je bilo mrtvo više od dvije godine i kada sam ja imenovan za stečajnog upravitelja, zaposlio sam sve radnike, plaće su bile i veće od 5000 kuna, sve je išlo prema plaći od minimalno 1000 eura, i onda su me razriješili. To je odluka suda, nemam što komentirati, a normalno da osobno nisam zadovoljan takvom odlukom. Ipak, ostaje jedno veliko zadovoljstvo - ne vjerujem da je itko od stečajnih upravitelja doživio da mu radnici (bili su oštro protiv moje smjene) napišu na kapiju brodogradilišta parolu od nekoliko metara na kojoj je pisalo: ‘Rude spasitelju’.
9. Jesmo li ostali bez radnika zbog niskih plaća ili zbog poniženja koja su oni trpjeli i po cijenu domoljublja, pa ostajali ovdje?
- Sve zajedno je razlog iseljavanja, ponižavajuće plaće, ponižavanje čovjeka, građanina i radnika, ali i zbog lažnog domoljublja onih koji su domoljublje pretvorili u koristoljublje i od naroda, nacije, Domovinskog rata i patriotizma stvorili biznis, ali samo za sebe.
10. Gdje treba zaokrenuti taj kotač? Imate li rješenje kao najuspješniji stečajni upravitelj države prije nego što je postala svjesna da joj prijeti stečaj?
- Ima sigurno rješenja, ali Hrvatskoj hitno treba preustroj. Ja ga vidim i znam da je realno moguć. Za najviše pet godina možemo biti uzor-država.