Sjećam se da sam na početku sučeljavanja pozdravio televizijske gledatelje, a onda sam se okrenuo prema Tuđmanu i upitao ga: Gospodine Tuđman, što ste po horoskopu? Bik, odgovorio je. Zatim sam nastavio najavljivati kandidate. Predizborno sučeljavanje kandidata bila je potpuna novost i za nas novinare i za političare i morao sam nekako na početku relaksirati atmosferu da me političari u TV studiju ‘ne pojedu’.”
Tako nam je HRT-ov umirovljeni novinar Luka Mitrović opisao prvo predizborno televizijsko sučeljavanje kojemu je hrvatska javnost svjedočila, a koje je on prije 30 godina prvi put u Hrvatskoj osmislio i vodio. Bilo je to uoči prvih višestranačkih saborskih izbora u Hrvatskoj. Ti su izbori ujedno bili i predsjednički - na njima je Tuđman kao predsjednik HDZ-a, stranke koja je osvojila najviše saborskih mandata, postao i predsjednik Predsjedništva tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske. Sučeljavanje političkih protivnika pred kamerama Televizije Zagreb, u to vrijeme jedine nacionalne televizije, izazvalo je golem interes javnosti.
“Dobivao sam stotine pisama s pitanjima i komentarima gledatelja”, prisjeća se pionir političkog sučeljavanja u Hrvatskoj Luka Mitrović.
Predizborna sučeljavanja kandidata pred TV kamerama važan su dio izbornih kampanja. Ako su dobro vođena, tjeraju kandidate da se očituju o politički i društveno bitnim pitanjima, a biračima pružaju jasniji uvid u profil, stavove i kompetencije kandidata. Međusobne polemike kandidata, “rat” argumentima i pseudoargumentima pretvaraju sučeljavanja u svojevrsni medijsko-politički spektakl. Timovi PR stručnjaka i političkih analitičara pripremaju kandidate za njih, predviđaju poteze protivnika, mjere reakcije publike. Nerijetko politički suparnici u sučeljavanjima podilaze publici.
Tuđman je uvijek bio vrlo ozbiljan
A kako su izgledala prva televizijska sučeljavanja 1990. na kojima se biralo po većinskom modelu, u dva izborna kruga? Sučeljavanja su, sjeća se Luka Mitrović, prenošena uživo i trajala su oko 180 minuta.
“U prvom smo krugu imali oko 25 predstavnika stranaka koje su se netom registrirale, svi su dobili jednako vrijeme za predstavljanje. Pristizali su na televiziju sa svojim stranačkim delegacijama i prije nego što smo ih pustili u ‘stadion’, kako smo zvali studio u obliku amfiteatra uređen za sučeljavanja, dolazili su k meni u sobu kako bih im objasnio pravila. Upozoravao sam ih da ćemo im, prekorače li dvije minute predviđene za predstavljanje i minutu za repliku, odmaknuti ‘žirafu’, kran na čijem je kraju bio mikrofon, pa će zijevati u prazno. Kad sam ih uputio da prije ulaska u studio odu u šminku, Stipe Mesić (HDZ) rekao je: Ne treba nama to, mi smo lijepi i ovako. Najnapetije je bilo oko pitanja hoće li se Jugoslavija raspasti bez rata ili u ratu. Tuđman je, sjeća se Mitrović, uvijek bio ozbiljan i samouvjeren, Račan je podbadao, a Mika Tripalo je bio najduhovitiji.
Hoće li i koliko sučeljavanja biti u sadašnjoj predsjedničkoj kampanji, još se ne zna. “Mislim da će Kolindi Grabar-Kitarović stratezi njezine kampanje savjetovati da ne ide na sučeljavanja, barem u prvom krugu, jer ona ima puno stvari zbog kojih je protukandidati mogu napadati. Vjerojatno će procijeniti da im ne treba dati priliku da se afirmiraju preko njezinih leđa na javnim sučeljavanjima”, rekao nam je iskusni PR-ovac Krešimir Macan.
Socijalne teme
Koliko predizborna sučeljavanja uopće mogu utjecati na izborni rezultat?
“Itekako mogu, naročito u situaciji kad su razlike u podršci kandidatima tijesne”, smatra Macan. Na sučeljavanjima se kandidati obraćaju prvenstveno neodlučnim biračima koje žele pridobiti na svoju stranu jer čvrste birače već ionako imaju. Sučeljavanja su posebno važna za kandidate koji nisu poznati široj javnosti. Upravo zahvaljujući televizijskim sučeljavanjima na kojima je na direktan i jednostavan način govorio o socijalnim temama kojima se kandidati dviju velikih stranaka nisu bavili, Ivan Vilibor Sinčić na prošlim je predsjedničkim izborima osvojio 16 posto glasova. Prema kasnijim istraživanjima, većina njih su lijevi birači pa je jasno da je uzeo dio Josipovićevih birača, ističe Macan. Sinčić je, dodaje, utjecao i na sadržaj kampanje jer su se i Josipović i Grabar-Kitarović u bitci za Sinčićeve birače u drugom krugu bavili i socijalnim temama koje u prvom krugu uopće nisu problematizirali.
Za razliku od Macana, sveučilišni profesor politologije iz Dubrovnika Pero Maldini tvrdi da su sučeljavanja u prvom redu političko-medijski cirkus.
“U njima ima nečega navijačkog, ljudi se osjećaju kao da su na utakmici pa im je to atraktivno. Vrlo je skroman postotak birača koji će na temelju sučeljavanja promijeniti svoj već otprije zauzeti stav o nekom kandidatu.” Većina birača kod nas, smatra Maldini, na izborima glasa ideološki i svjetonazorski, a ne socioekonomski, kako na parlamentarnim tako i na predsjedničkim. Dakle, većina ljudi sučeljavanje prati tek kao zabavu, smatra Maldini.
A kako se kandidati i njihovi timovi pripremaju za sučeljavanje? Jedan od članova Josipovićeva izbornog tima iz 2014. godine rekao nam je: “U prvom krugu Josipović nije puno radio na razradi scenarija za sučeljavanje. Smatrao je da će biti spontaniji ako se ne priprema i da je u prednosti pred Sinčićem, Kujundžićem i Grabar-Kitarović jer je obrazovaniji i ima predsjedničko iskustvo. Zato je pristao na sučeljavanje već u prvom izbornom krugu, što je podiglo interes birača za kampanju. Međutim, pristajanjem na sučeljavanje u prvom izbornom krugu omogućio je suparnicima da se afirmiraju, pogotovo Sinčiću koji u nastupu nije intelektualizirao, nego je bio direktan i jasan i u prvom krugu uzeo 16 posto glasova”. Josipović je, navodi dalje naš sugovornik, shvatio da se za sučeljavanje u drugom krugu mora pripremiti jer se Grabar-Kitarović pripremala, a za razliku od 2009., kad je u drugom krugu imao Bandića, ona mu je mogla parirati u vanjskoj politici i obrani, imala je energiju i žena je. Na pitanje kako se kandidati pripremaju za sučeljavanje, naš sugovornik, PR stručnjak, rekao nam je da se pomno analiziraju nastupi u prethodnim sučeljavanjima, prate reakcije fokus-grupa na poruke kandidata, a zahvaljujući društvenim mrežama, reakcije publike moguće je pratiti i u realnom vremenu. Potezi i poruke na koje je publika emotivno i kognitivno dobro reagirala razrađuju se. Simuliraju se sučeljavanja, netko iz tima glumi protivnika, sugerira mu se ‘tu si dobio kod publike, to ponovi, to zakucaj’... Za sučeljavanja je bitno da se udara u glavu, da se poruka sažme u minutu. Važno je predvidjeti reakcije protivnika, znati što će ga zbuniti, kako ga odvući na svoj teren. Analizira se i neverbalna komunikcija, držanje, kad treba gledati publiku, a kad protivnika.
“Teško da se išta što sam prošla u politici može mjeriti s tom količinom stresa koju sam doživjela u televizijskim sučeljavanjima u predsjedničkoj kampanji”, rekla nam je bivša premijerka i kandidatkinja HDZ-a na predsjedničkim izborima 2004. Jadranka Kosor.
Pitanje generala Gotovine
Njezina bivša stranka predvođena Ivom Sanaderom tada ju je poslala u nezahvalnu bitku protiv snažnog protivnika Stjepana Mesića koji se borio za drugi mandat. “Premda je dosta uloženo u moje plakate i spotove, shvatila sam da na terenu stranka baš i ne stoji do kraja uz mene, da sam suočena sa svojevrsnim tajnim dogovorom. To me prenerazilo, ali i probudilo dišpet. Poduzela sam sve da u predizbornim suočavanjima budem što bolja i uđem u drugi krug”, ispričala nam je Jadranka Kosor koja se, prema općem mišljenju, na suočavanjima dobro nosila s Mesićem.
“Sjećam se da je već na prvom suočavanju na RTL-u postavljeno pitanje bih li generala Gotovinu, da ga sretnem na ulici, prijavila policiji. Potraga Haaškog tužiteljstva za njim bila je u punom jeku. Odgovorila sam da ga vjerojatno ne bih prepoznala! A što sam mogla reći? U kampanju sam ušla kao ministrica branitelja, što znači da sam na neki način morala braniti i politiku Vlade. Mesić je, naravno, mrtvo-hladno odgovorio da bi ga on prijavio. On je vodio za današnje prilike nezamislivu seksističku kampanju, ali tada se to toleriralo i mnogima bilo simpatično. Zvao me je Suzana, tvrdio da plačem po pogrebima, rugao se da iskačem iz paštete. Sjećam se da su ljudi iz njegove pratnje, dok smo čekali ulazak u studio uoči jednog od televizijskih sučeljavanja, pjevali ‘Oj, Suzana, zamazana...’ Uhvatio me takav bijes da bih se najradije digla i opalila im šamar, ali...”, ispričala je Jadranka Kosor.
Dodala je da su javna sučeljavanja u kampanji bitna. Ako su dobro vođena, otvaraju niz bitnih pitanja i mogu preokrenuti izborni rezultat i za dva do tri posto. “Uvjerena sam da je Josipović 2014. izgubio izbore upravo na sučeljavanjima je je ostavljao dojam čovjeka bez energije”, zaključila je Kosor.