ANALIZA

RAZJEDINJENI SU I POSVAĐANI, ALI NE ODUSTAJU OD POTRAGE ZA HRVATSKIM VIKTOROM ORBANOM 'Samo jedan čovjek ima potencijala da ih predvodi!'

Split, 120418. Prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije u organiziaciji Gradjanske inicijative Hrvatska protiv Istanbulske konvencije odrzan na splitskoj Rivi. Na fotografiji: Zeljka Markic.
Foto: Nikola Vilic / CROPIX
Nikola Vilic / CROPIX

Željka Markić

 

Konzervativna revolucija bitno je promijenila Hrvatsku u posljednjih pet godina, međutim, nakon abdikacije Tomislava Karamarka, antidemokratska desnica izgubila je predvodnika. Postoji li osoba koja može okupiti i ujediniti široki spektar desnih političara i udruga, koji zagovaraju ono što Viktor Orban naziva “neliberalna demokracija”?

Za sada postoje samo najave. Iz Hrasta su se, nakon što su zbog protivljenja Vladinom prijedlogu ratifikacije Istanbulske konvencije napustili vladajuću koaliciju, na okupljanje pozvali sve snage desnice u Hrvatskoj. “Ovo je novi početak”, poručio je Ladislav Ilčić, predsjednik Hrasta, i pozvao na okrupnjavanje političkih opcija koje se zalažu za temeljne vrijednosti koje određuju hrvatski narod. U ovom trenutku takva politička opcija ima budućnost, predvidio je Ilčić.

Crkva

Možda su nedavni prosvjedi u Zagrebu i Splitu protiv Istanbulske konvencije bili lošije posjećeni nego se očekivalo, ali ipak se vidi kako desno konzervativni pokret ima snažan potencijal. I trećina HDZ-a je glasala protiv IK, što pokazuje snagu desnice unutar vladajuće stranke, što su potvrdili i neki ugledni analitičari.

Vjeran Pavlaković, povjesničar i izvanredni profesor na Odsjeku za kulturalne studije u Rijeci, ne vidi neko daljnje desno skretanje nego će reći kako je ono što je nekad bilo radikalno desno, sada je postalo mainstream. “Mislim da vizija Tomislava Karamarka, koji je koristio simboličnu politiku jer je znao da HDZ nije mogao graditi potporu na ekonomskim, socijalnim ili antikorupcijskim pitanjima nakon Sanadera, ima dugoročne posljedice jer radikalne desne ideje su puštene u javni prostor i od tada se nije vratilo natrag. Još jedan razlog je jačanje Crkve uz masovnu depopulaciju obrazovnog stanovništva koji bi se moglo suprotstaviti desnici, no liberali jednostavno bježe u druge zemlje, gdje se cijeni znanje i rad, a ne samo veze”, skeptičan je Pavlaković. Samo tko su kandidati desnice, koji bi mogli okupiti konzervativno biračko tijelo? Koliko god su snažno prisutni u medijima i na društvenim mrežama, hrvatski konzervativni političari na izborima su prolazili – loše. Nije potrebna dublja analiza za zaključak kako postoji golema diskrepancija između buke koju stvaraju u javnosti i javne podrške koja se pokazuje na izborima. Zato se otvara pitanje, može li bučna desna manjina, prerasti u ozbiljnu političku snagu?

Politolog dr. Pero Maldini smatra kako su u politički prostor krajnje desnice, po raspadu pravaške scene, ušli novi politički akteri, poglavito različite građanske udruge konzervativnih orijentacija ili male stranke proizašle iz takvih udruga, svi prilično glasni i s jasnim političkim pretenzijama. Populistički stil, prije svega javna okupljanja, i agresivno nametanje svojih političkih agendi, posebice radikalni antiliberalni zahtjevi, prilično su ispunili medijski i javnopolitički prostor.

“Međutim, čini se da je ta buka ipak veća nego njihov stvarni utjecaj i politička potpora među građanstvom. To su pokazali i posljednji parlamentarni izbori, kada predstavnici krajnje desnice nisu polučili zamjetniji uspjeh, a ovi što su ušli u Sabor, to mogu zahvaliti uvrštenju na izborne liste HDZ-a. To su potvrdila i zadnja događanja oko Istanbulske konvencije. Uz to, osim antiliberalnog radikalizma i antielitističkog populizma, desnica ne nudi alternativu postojećim javnim politikama, pa ostaje redovito na razini ideoloških i svjetonazorskih sukoba, koje potiče i nameće kako bi uopće bila vidljiva u javnosti. Stoga, usprkos buci, za sada oni ipak ne predstavljaju ozbiljnu političku snagu, premda ne znači nužno da će tako i ostati”, prognozira Maldini. Ovome u prilog idu izborni rezultati desnih konzervativaca, koji su slabi. Tako je na lokalnim izborima u svibnju 2017., Bruna Esih kao kandidatkinja za zagrebačku gradonačelnicu osvojila četvrto mjesto dobivši 10,98% glasova, dok je njezina neovisna lista na izborima za zagrebačku gradsku skupštinu osvojila 8,23% glasova. To je daleko najbolji rezultat desnice na svim izborima u ovoj zemlji.

Izbori

Kada su osnivani “Neovisni za Hrvatsku”, Zlatko Hasanbegović je izjavio da je to “početak nove političke ere, početak tektonskih poremećaja uopće u hrvatskoj političko-stranačkoj arhitekturi”. Ali u međuvremenu, ankete pokazuju kako bi za NZH glasalo tek između dva i tri posto birača, što pokazuje da projekt Hasanbegović-Esih, barem dosad, nije uspio preuzeti desno biračko tijelo. Također, lista U ime obitelji-projekt Domovina je na parlamentarnim izborima 2015. prošao izrazito slabo i u I. izbornoj jedinici osvojio 1,49 posto. Iako je nositeljica liste bila Željka Markić, još manje, tek 1,43 posto, a u svim ostalim jedinicama, katolički konzervativci iz U ime obitelji prošli su još slabije, od 0,43 posto u sjeverozapadnoj Hrvatskoj do maksimalnih 1,15 posto u VII. izbornoj jedinici. Toliko o povjerenju hrvatskih birača prema Željki Markić i njezinoj političkoj agendi. Na prošlogodišnjim izborima za gradonačelnika Varaždina, svega 2,7 posto birača podržalo je Ladislava Ilčića, predsjednika Hrasta. Isto tako, rezultati parlamentarnih izbora 2015. na kojima je Hrast bio dio Domoljubne koalicije pod vodstvom HDZ-a, također su pokazali vrlo nisku popularnost Ilčićeve stranke. Kada su se zbrojili preferencijalni glasovi u Domoljubnoj koaliciji, pokazalo se kako na razini cijele Hrvatske, za ovu stranku glasa 0,56 posto birača. Unatoč tome što na izborima redovno prolazi loše, sugovornici Jutarnjeg  će upozoriti kako ne treba zanemariti mogućnost stvaranja desne alternative. Vjeran Pavlaković smatra da ima prostora za još neke konzervativne desne strane koje su dugo formirali desno krilo HDZ-a. “Dugo je HDZ uzimao široki politički prostor, često je funkcioniralo kao pokret više nego kao stranka, pa je zato mogao ulaziti u koalicije s HSLS-om ili HSS-om, a nekad s HČSP-om, HSP-AS, HSP-om ili Hrastom. Kada se radi o mogućim liderima desnice, Steir mi se čini  pozicioniran za takav potez, ali  treba vidjeti kako će se razvijati situacija.” Nešto drukčije rezonira Dragan Bagić, sociolog s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Prema Bagiću, desnica u Hrvatskoj ima stabilan udio, koji on procjenjuje na približno četvrtinu birača, no ovaj desni segment čvrsto drži HDZ i dok je tako, ostali kupe mrvice. “Jedino se može desiti da se mrvice skupe na hrpu i da to dođe do 5-7%. Ali te mrvice neće skupiti Hrast već bi to, eventualno, mogao iskoristiti Zlatko Hasanbegović. On  ima svježinu i momentum, i za sada se čini kao najozbiljniji kandidat za vođu desnice”, procijenio je Bagić.

Heterogeni

Maldini je skeptičan kada se radi o mogućim liderima konzervativnog pokreta:

“Tijekom protekle dvije godine izdvojili su se pojedinci koji figuriraju kao korifeji političke desnice, bilo da je riječ o pojedincima iz tzv. desnog krila HDZ-a, novih desnih stranaka ili pokreta. Međutim, za sada nije izgledno da bi se netko od njih mogao nametnuti kao vođa, utoliko više što je riječ o još uvijek prilično heterogenoj strukturi različitih političkih aktera objedinjenih tek ideološki i svjetonazorski te povremenim zajedničkim djelovanjem, ali još uvijek bez jedinstvene političke platforme i s različitim interesima.”

Prijavite se na portala Jutarnji.hr i ne propustite najnovije vijesti iz Hrvatske i svijeta
Tagovi

Izdvajamo