Iseljavanje iz Hrvatske, po svemu sudeći, ima svoju cijenu koja se ogleda i u najvažnijim obrazovnim indikatorima - Eurostat, krovno statističko tijelo Europske unije, objavilo je podatke prema kojima je EU gotovo dosegnuo ciljani udio visoko obrazovanih građana u dobi od 30 do 34 godini od 40 posto, dok je Hrvatska nastavila s padom i u 2017. je taj broj iznosio 28,7 posto.
Podaci govore kako naša država od 2014., kada je ostvaren rezultat od 32,1 posto, stalno nazaduje u tom pogledu. Tako smo u 2015. bili pali na 30,8 posto, 2016. na 29,3 posto, a taj se loš trend nastavio i prošle godine. Dodatna analiza pokazuje kako smo 2008. bili na razini od 18,5 posto, a već 2010. na 24,5 posto, potom smo dvije godine padali i došli na 23,7 posto, a u 2013. se popeli na 25,6 posto, da bi onda u samo jednoj godini napravili skok na 32,1 posto, odnosno za čak 6,5 postotnih poena (što je vjerojatno posljedica reklasifikacija u obuhvatu visokoobrazovnih osoba).
Velike razlike
To govori o velikim varijacijama diplomiranih osoba u jednoj godini u toj populaciji, ali je jasno kako od 2014. nazadujemo, te da smo došli do donjeg dijela tablice u EU. Velimir Šonje, direktor Arhivanalitike, tim je povodom ustvrdio kako “tridesetak postotnih bodova zaostatka za Luksemburgom, Ciprom i Irskom i više od desetak za EU prosjekom gotovo da jamči relativnu dugoročnu stagnaciju, jer je obrazovanje jedna od ključnih odrednica dugoročne sposobnosti društva za gospodarski rast”. Mislav Balković, dekan Visokog učilišta Algebra i predsjednik Udruge poslodavaca u obrazovanju pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, kazao nam je kako je razlog tom negativnom trendu vjerojatno iseljavanje. “Od 2015. Hrvatska bilježi i manji upis na studije, ali to će se na broju diplomiranih osjetiti tek za nekoliko godina. Smanjenje udjela visokoobrazovanih osoba u dobi od 30 do 34 godine je, kako se sada čini, prvenstveno posljedica pojačanog iseljavanja koje je jače krenulo baš od tada. Mladi ljudi s diplomom su jednostavno shvatili da vani imaju mnogo više prilika nego u Hrvatskoj”, kazao nam je Balković.
Njegovo mišljenje dijeli i Maja Vehovec, znanstvena savjetnica s Ekonomskog instituta, voditeljica Foruma za gospodarstvo i potpredsjednica stranke Pametno, koja se u svom radu bavila i dostupnošću visokog obrazovanja u Hrvatskoj. “Za sada još nemamo pouzdana istraživanja, jer je to noviji trend i tek ga treba istražiti, ali se gotovo sigurno radi o problemu iseljavanja. Moguće je da je i slabije imovinsko staje građana pridonijelo tome, ali smatram, za sada, da je iseljavanje negativno utjecalo i na taj obrazovni indikator”, rekla nam je Maja Vehovec.
Završila ekspanzija
Podsjetimo, u Hrvatskoj se ozbiljna ekspanzija visokog obrazovanja dogodila u razdoblju od 1970. do 1990. kada se ukupan broj studenata povećao za 10 tisuća - sa 60.000 na 70.000, a do 2000. je narastao na 100.000, da bi se od 2000. do 2014. godine povećao za više od 60 posto - sa 100.000 na 161.000. Pritom se broj onih koji diplomiraju bio povećao do 2014. dva i pol puta - sa 13.500 na gotovo 34.000, a u odnosu na razdoblje od prije 50 godina, taj je broj udeseterostručen. Međutim, ono što zabrinjava jest to što je Hrvatska, prema istraživanju Europske komisije Education and training monitor 2014., jedna od država EU s najvećom stopom odustajanja iz visokog obrazovanja, koja se procjenjuje na više od 40 posto upisanih studenata, a godina studija u javno financiranom visokom školstvu košta prosječno oko 55.000 kuna. Glavni razlozi za to su, pokazuju istraživanja, nedovoljne sposobnosti pri upisu, ograničene akademske i profesionalne orijentacije i nedovoljno financijskih sredstava.
Ipak, Mislav Balković drži da vjerojatno nije došlo do povećanja stope odustajanja od fakulteta. “Međutim, za tu ocjenu ćemo morati pričekati neko vrijeme, jer Eurostat takve analize, na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku objavljuje periodično, a ne na godišnjoj razini”, rekao nam je Balković. Naravno, ipak je moguće da su mladi u većem broju nego inače prekidali studiranje, jer su našli da im je bolje ići vani raditi bez studija, nego u Hrvatskoj tražiti posao s diplomom.
Postavljeni ciljevi
Lošiji od Hrvatske po tom ključnom indikatoru bile su samo Italija sa 26,9 posto i Rumunjska s udjelom od 25,6 posto, a najbolje rezultate su ostvarili Litva (58 posto), Cipar (55,8 posto), Irska (52,7 posto) i Švedska (51,3 posto), a prosjek EU 28 je 39,9 posto. Hrvatska je, pak, kao cilj sebi postavila da do 2020. dođe do 35 posto, ali, kao što pokazuje trend koji je započeo 2015., to se neće dogoditi tada, a tko zna kada ćemo se opet približiti tom udjelu.
Takva situacija u visokom obrazovanju je, barem dijelom, u suprotnosti s podacima Eurostata o tome da Hrvatska ima najnižu stopa ranog napuštanja školovanja, kada se gledaju mladi u dobi od 18 do 24 godine. Ona je u 2017. iznosila 3,1 posto, a u EU je prosjek 10,6 posto. Tu smo postigli cilj da ta stopa padne ispod četiri posto, dok EU još nije ispunila cilj o prosječnoj stopi ispod 10 posto. Niska stopa ranog napuštanja školovanja i visoka stopa nastavka školovanja nakon srednje strukovne škole glavne su osobine hrvatskog obrazovnog sustava.