Treba li još i može li se još, i uopće ima li još nešto što se može ispisati o paklu u kojem su se našli građani Vukovara one crne jeseni 1991. godine?!
Bolna je to rana, koju bi možda bilo ugodnije iznova ne otvarati, no fotografije, snimke i zapisi užasnih događaja, uvijek će nam, po deseti, stoti i tisućiti put prikovati pogled uz papir ili ekran, piše Slobodna Dalmacija. Je li moguće? Kako su (pre)živjeli? Kako su umirali? Čemu su se nadali? Što su osjećali kad je nade nestalo, kad se nebo zatvorilo nad njihovim smrvljenim gradom? O čemu su razgovarali? Jesu li mrzili...
Postavili smo takva pitanja kolegi iz 'Slobodne Dalmacije', fotoreporteru Matku Biljku, koji je kao dvadesettrogodišnjak s novinarom Zvonimirom Krstulovićem, bio posljednji novinski reporter koji je (živ) izašao iz okruženog grada početkom listopada.
Dan kasnije Kukuruzni put kojim su se uvukli u Vukovar bio je zatvoren.
- Prvo što smo vidjeli bio je čovjek koji je kosio travu u dvorištu ispred polusrušene kuće! Tada praktički ništa nismo znali o nadolazećem ratu i sve mi je izgledalo kao film. A padalo je i četiristo granata dnevno. Ne mogu reći da se nisam bojao, ali bio sam oduševljen vidjevši koliko su ti ljudi mirni i koliko su u isti mah hrabri pokušavajući se očuvati normalnima u potpuno nenormalnim uvjetima.
- Na Mitnici i Trpinjskoj cesti pronašli smo branitelje koji su igrali biljar dok su srpski tenkovi dolazili iza kantuna! A ti branitelji bili su pretežito klinci, dvadesetogodišnjaci poput mene...
- Novinar Siniša Glavašević ugostio nas je u emisiji, tada je nastala i njegova posljednja fotografija. Upoznali smo još niz heroja i heroina, pout Violete Antolić, sedamnaestogodišnjeg Stjepana Bestrčana koji je nestao na Ovčari, onda jednog Bračanina Kačića s nadimkom Srednji Bojler, starog apotekara Švarca, ljude po podrumima... Gotovo nitko nije bio živ kad samo postavili ovu izložbu u Vukovaru prije dvije godine – ispričao nam je Biljak.
Dio atmosfere koju je zauvijek ponio njegov objektiv iz grada čija je zadnja faza sakaćenja upravo započinjalo, donosimo na dan kad je prije dvadeset i sedam godina prelomljen, živ i nepokoren.
