U novoj Re:viziji, emisiji u produkciji Jutarnjeg i Al Jazeere, koju možete pogledati i na našem portalu, Robert Zuber, i sam rodom iz Pule, nije se trudio prikriti emocije i povezanost uljanikovaca s brodogradilištem, ali i samih Puležana koji ovu tvrtku s dvjestogodišnjom tradicijom vide kao simbol grada. Uljanik je za mnoge mjesto gdje su radili ili rade, gdje su radili i njihovi roditelji, mjesto koje je širilo svoj utjecaj na cijeli grad te koje je u konačnici taj grad i izgradilo.
- Uljanik će ostati. Neka pričaju što god hoće. Sto posto. Makar jenu malu barku ćemo delati, ali barke ćemo delati - s nostalgijom je poručio jedan od umirovljenih uljanikovaca koje je Zuber snimio na pulskoj tržnici u društvu s kolegama dok ispijaju bevandu i pjevaju stare istriotske pjesme. Poruka je to koja se da iščitati s usana svih Puležana koji, bez obzira na poprilično alarmantnu situaciju u Uljaniku, ne mogu vjerovati da bi ovaj industrijski div moglo propasti.
Svi danas u Puli imaju o Uljaniku neko mišljenje. Svi se pitaju kako je do toga došlo da se govori uopće o njegovu opstanku, tko bi trebao snositi odgovornost i kako se radnici trebaju postaviti. U emisiji sve teze oko aktualne situacije i kako je do toga došlo obrazlažu brojni sugovornici - od pulskih novinara Elvisa Morine, Milana Pavlovića i Paula Gregorovića koji prate ili su pratili situaciju u škveru, do pulskog gradonačelnika Borisa Miletića, predsjednika uprave Uljanika Giannija Rossande, Samira Hodžića iz Stožera za zaštitu brodogradnje Uljanika, redatelja Andreja Korovljeva, ekonomskog stručnjaka Deana Sinkovića, nekadašnjeg ministra financija Slavka Linića, potencijalnog strateškog partnera Danka Končara do umirovljenih uljanikovaca.
Zanimljivo je da se kaže kako plan za drugačiju djelatnost u Uljaniku postoji još od vremena kada je Uljanik preuzeo 3. maj, odnosno 2013. Otvoreno je to priznao Linić koji je u to vrijeme bio ministar financija koji je radio na privatizaciji brodogradilišta.
- Za 3. maj interes je pokazala Uljanik Grupa koja je ocijenila da na 90 kilometara može imati na jednoj lokaciji koncentraciju brodograđevnih radnika, a prostore Uljanika pretvoriti u nešto vrednije i tu na neki način osigurati dodatna sredstva. To je bio prijedlog Uljanik Grupe. Nije uprava o tome šutjela. Prostorni planovi Grada Pule mijenjali su se po tom konceptu. Dakle, oni su na tome radili. Postoji pitanje zašto uprava nije pristupila seljenju rada na brodovima na jednu lokaciju - pita se Linić, tvrdeći da mu je nelogično da na samo 90 kilometara postoje dva brodogradilišta, pogotovo s istim vlasnikom.
Predsjednik uprave Gianni Rossanda otvoreno je kazao da je postojala varijanta odustajanja od proizvodnje na Otoku i formiranja brodogradilišta u suradnji Rijeke i Pule. Končar tvrdi da za takav plan nije znao, ali da mu je drago da je takav plan postojao.
- Ovo je robovanje nečemu što možemo nazvati lokalpatriotizam. Tko god dođe tamo, doći će do vrlo sličnih zaključaka - kazao je Končar kojemu je Uljanik izazov. Tvrdi da Uljanik neće propasti, ušao li on kao strateški partner ili netko drugi. - Da li mi u to uđemo ili netko drugi, opet će se tamo graditi brodovi, na ovaj ili onaj način - kaže ipak Končar za kraj.
I Rossanda na kraju vjeruje da neće biti posljednji predsjednik uprave Uljanika te da će se brodogradilište izvući i da će proći taj famozni program restrukturiranja. Da će ipak zasjati svjetlo na kraju tunela, ne misle svi. Nekadašnji direktor protokola, odjela za informiranje, urednik svih izdanja Uljanikovih biltena, Josip Iskra, sa žalom gleda na čitavu situaciju i zaključuje.
- Uljaniku je odzvonilo. Pao je šaptom. S velikom tugom gledam jer sve to nestaje. Kada vam netko dragi umre, stisnete srce i idete dalje. I za Pulu moram reći da mora stisnuti srce i ići dalje. A što će se dalje razvijati? Jedan ili dva hotela umjesto Uljanika problem neće riješiti - zaključio je nekadašnji uljanikovac.
Pogledajte emisiju Re:vizija u cijelosti: