Ima li "pilota" u reformi zdravstva? Teško, ako je suditi po onome što u sustavu radi i kako promjene vidi aktualni ministar zdravstva Milan Kujundžić. Njegove najnovije najave o povećanju raznih poreza ne bi li zakrpao zdravstveni krater s dodatne tri milijarde kuna moglo bi se reći da su potez utopljenika koji, nažalost, nije naučio plivati i hvata se za slamku da ne potone.
Činjenice govore da u gotovo godinu dana Kujundžić nije pomaknuo sustav s mjesta, što znači da i dalje imamo u dijelu zdravstva višak, a u dijelu manjak od bolnica, odjela, zaposlenih do pacijenata. Ni način plaćanja bolnicama i ambulantama primarne zdravstvene zaštite nije se promijenio ni za milimetar. Nema pomaka ni u svrhovitom plaćanju, a to znači da novac prati pacijenta, odnosno da se plaća onim ustanovama gdje se on liječi, a ne gdje je administrativno "delegiran". Nema ni stvarne funkcionalne povezanosti bolnica koja bi rezultirala stvarnim uštedama na duge, ali i kratke staze...
No, sve to nije ni taknuto, a nije se pokušalo doći ni do političkog konsenzusa oko mogućih promjena u sustavu nego se od vremena do vremena u javnost puštaju potpuno neartikulirane izjave poput najnovije o novim porezima, o čemu se u Vladi nije raspravljalo ni načelno. Sve dok se "kuća" ne pomete, ne može se tražiti novi "namještaj".
Kujundžić je nedvojbeno najavom poreza na cigarete, alkohol, kocku i mobitele uspio iznervirati obje strane koje bi mu morale biti podrška da provede bilo koju ideju u hrvatskom zdravstvu, osobito ako se radi o novčaniku. Naravno, ne može bez Vladina blagoslova, ali ni pristanka građana čijih se džepova to tiče. Zaista je samoubilački potez reći građanima da neracionalnosti koje nije ni pokušao riješiti moraju platiti baš oni a da im nitko ne jamči da će to na duge staze dati očekivane rezultate. Činjenica je da bi dodatni novac prije potaknuo više neracionalnosti u potrošnji u nesređenom sustavu nego postavio zdravstvo na zdrave noge na način kako to predlaže Kujundžić.