Iako su iznenađenja uvijek moguća, najava Fabrisa Peruška, izvanrednog povjerenika Agrokora, nakon jučerašnjeg sastanka s Udrugom dobavljača da se potpisivanje sporazuma sa Sberbankom može očekivati sljedeći tjedan, govori kako nagodba vjerovnika postaje već opipljiva realnost.
U tom bi sporazumu glavne odredbe bile te da će izvanredna Uprava odustati od osporavanja 1,1 milijarde eura potraživanja koja Sberbank ima prema Agrokoru, dok će ruska tvrtka odustati od tužbi koje je pokrenula protiv postupka lex Agrokor. Na taj bi način Sberbank mogao formalno ući u Stalno vijeće vjerovnika koje će se osnovati najkasnije do kraja svibnja, a jedan od glavnih razloga zbog kojih je ruska banka pristala na takav razvoj događaja jest to što će se u sklopu nagodbe ipak, prema svemu sudeći, prihvatiti model namire vjerovnika putem takozvanog Entity priority modela (EPM).
Ramljakov model
To je model koji je krajem prosinca predstavio Ante Ramljak, bivši izvanredni povjerenik, i već tada su Rusi poslali javnu poruku otopljavanja odnosa. No, protiv takvog modela bili su dobavljači koji su tvrdili da takav sustav namire vjerovnika ne pogoduje njima, nego financijskim vjerovnicima. Naime, model koji je bio predložio Ramljak temelji se na tome da se vjerovnici pojedinačno naplaćuju od pojedinih poduzeća Agrokora sukladno kvaliteti svojih potraživanja, dok su dobavljači zastupali stav da se nagodba treba provesti na razini Agrokora nakon što se odredi koliko će pripasti pojedinoj skupini vjerovnika.
Pritom je i sutkinja Trgovačkog suda Nevenka Siladi Rstić u obrazloženju rješenja o tražbinama naginjala stavovima dobavljača, ali se sve počelo mijenjati već kada je Ramljak bio dogovorio s dobavljačima da im se isplati cijeli granični dug (fakturiran prije, a dospio na naplatu poslije 10. travnja 2017.), dijelom s odgodom, što bi značilo da će se dobavljači za robe i usluge ukupno naplatiti u iznosu od 82 posto.
Tome se posebno protivio Sberbank, ali je pozitivnu ulogu, sklonu dobavljačima u ovom slučaju, odigrao Knighthead Capital Management te su financijski dobavljači većinom podržali taj prijedlog, a kao kompenzaciju će dobiti Entity priority model namire. Uz sve to treba reći da je Sberbank, iako je tužio proces lex Agrokor gdje god je stigao, stalno bio i te kako aktivan u radu privremenog Vijeća vjerovnika, tako da se sada “samo” formalno vraća u igru. Stoga, ako se vjerovnici većinom dogovore da pristaju na EPM, tada će vjerojatno i sutkinja uvažiti sporazum vjerovnika. Pitanje je još u koju bi grupu Stalnog vijeća vjerovnika ušao Sberbank jer je teško očekivati da će ići u Grupu E u kojoj se nalaze neosigurani vjerovnici, većinom dobavljači, a teško može ići u skupinu A u kojoj su osigurani financijski vjerovnici s razlučnim pravom.
Zalog dionice
U grupi B su imatelji obveznica, a Sberbank je čisti kreditor koji ima zaloge u dionicama Agrokorovih tvrtki, što je manja razina osiguranja od razlučnih vjerovnika. U Grupi C su kreditori roll-upa, a u Grupi D su kreditori koji nisu u roll-upu koji imaju pet ili više jamaca (što Sberbank ima), pa možda Rusi uđu u skupinu D. Ipak, to je još otvoreno pitanje, kao i cijeli sastav Stalnog vijeća vjerovnika i cijeli proces, pa ne treba trčati pred rudo s bilo kakvim sigurnim pretpostavkama.
Zadnja prepreka
Nerješiv problem zasad ostaje između deset i 20 dobavljača koji su Agrokor kreditirali putem financijskih mjenica i ako tu ne dođe do nekog novog dogovora, oni će imati najveći otpis potraživanja, neki i do 90 posto. Podsjetimo, većina tih mjenica ustvari su regresne mjenice jer su ti dobavljači te financijske mjenice naplatili od banaka. Banke sad potražuju taj novac od Agrokora, a u onoj mjeri u kojoj to ne uspiju, regresno će se naplatiti od tih dobavljača. I tu se pokušava naći neko rješenje u dogovoru s bankama, ali to ide jako teško. Toliki otpis bi za dio tih tvrtki značio hitnu potrebu vlasničkog restrukturiranja.