Nisam skrenuo s pameti pa da se kandidiram. Jer onaj tko pobijedi bit će na čelu najgoreg SDP-a i morat će preuzeti odgovornost kad iduće godine doživimo potop na lokalnim izborima, ispričao je prije nekoliko dana perspektivni političar kad smo razgovarali o perspektivi Socijaldemokratske partije.
Po svemu sudeći, imao je pravo.
Naime, kad se 26. rujna budu birali novi predsjednik i vodstvo Socijaldemokratske partije Hrvatske, sve govori da će to biti političke karmine, a ne početak novog uzleta stranke koja je donedavno mogla računati na 30-postotnu podršku birača. Prema recentnim anketama, SDP tavori na 16 posto i prvi put u posljednja dva desetljeća nema potencijal biti ozbiljna alternativa vladajućem HDZ-u.
U takvim okolnostima završio je kandidacijski postupak, i troje je kandidata za budućeg predsjednika SDP-a (ako izuzmemo anonimnog Marina Percana), a to su poznati saborski zastupnik Peđa Grbin, krapinsko-zagorski župan Željko Kolar te Mirela Ahmetović, načelnica Omišlja na Krku. Potonji dvojac, Kolar - Ahmetović, ne biste mogli prepoznati kada biste ih sreli na ulici, i već to govori u kakvoj situaciji se nalazi formalno najjača opozicijska stranka kad za vodeći položaj nije u stanju istaknuti nacionalno relevantnog političara. Iako su već danima u medijima, nisu uspjeli izazvati gotovo nikakav interes, a kamoli hype, kao recimo Zoran Milanović, koji je također bio političar iz drugog ešalona, kad je 2007. istaknuo kandidaturu za nasljednika Ivice Račana.
Treći čovjek - Peđa Grbin - netko je za koga se, za razliku od njegovih suparnika, zna i izvan Krapine i Omišlja, ali pitanje je može li on ujediniti duboko podijeljenu stranku, a onda vratiti izgubljene birače i pridobiti dio novih.
Visok broj preferencijalnih glasova koje je dobio na zadnjim izborima pokazuju kako mnogi SDP-ovi birači respektiraju Grbinov politički angažman, no to ne znači previše. Jer SDP-ova je koalicija i s Grbinom u VIII. izbornoj jedinici 5. srpnja izgubila dobar dio prijašnjih birača, a njegovi nastupi, otkako je kandidat, teško mogu izazvati optimizam. Umjesto da se obraća najširoj javnosti, nudeći viziju, ako ne moderne, onda barem ne koruptivne Hrvatske, kakva je današnja, Grbin lamentira o plaćanju članarina u SDP-u. Možda griješimo, ali svojim nastupima pokazuje ispravnost anglosaksonske izreke kako stare pse nije moguće naučiti novim trikovima.
A ako i pobijedi, suočit će se s opstrukcijom u SDP-ovu zastupničkom klubu u Hrvatskom saboru, gdje sjedi niz nekadašnjih pristaša Davora Bernardića, a potpredsjednik parlamenta je Rajko Ostojić. Grbin je najavio da će Ostojić morati otići - što je legitimno pravo pobjednika - ali tako će se samo još povećati količina zle krvi među socijaldemokratima, koje već ima više nego dovoljno.
Koliko je beznadna situacija, pokazuje i to da SDP nema ozbiljnog gradonačelničkog kandidata ni u jednom od četiri najveća grada u Hrvatskoj: Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku.
Osim toga, političke prilike se razvijaju tako da SDP-u preostaje sve manji manevarski prostor djelovanja. S jedne strane, Plenkovićev HDZ je ušao u centar i otkida dio birača, a na ljevici to čini ekipa iz Možemo. Golema većina mladih odavno ne glasa za Socijaldemokratsku partiju i, nažalost, teško da će ih privući retorika Grbina, Kolara ili Mirele Ahmetović. Ako se HDZ-u ne dogodi nekakav dramatičan korupcijski skandal ili u predstojećem razdoblju ne dođe do velikog socijalnog nezadovoljstva (a jedno i drugo nije izgledno), SDP očekuje nastavak propadanja. Jedino je pitanje: gdje je dno.