Puljanin Gianfranco Perosa već sedam i pol godina vodi borbu s vjetrenjačama hrvatske birokracije. Svojedobno je kupio građevinsku parcelu na pulskom Lungo Mareu, od vlasnika koju ju je kupio od Grada Pule, ali već niz godina ne može za nju dobiti iz tog istog grada lokacijsku ni građevinsku dozvolu jer nema pristupnu cestu. Da bi stvar bila još zanimljivija prostorni plan predviđa da svaka građevinska parcela ima pristup, pa tako mora i ta. I sve okolne parcele koje su dobile potrebne dozvole, dobile su pristup na isti put na koji on jedini ne može.
Objašnjenje iz Grada je jednostavno – ta gradska parcela na koju se traži pristup nema ni lokacijsku ni građevinsku dozvolu jer nema pristupni put koji bi trebao osigurati Grad Pula. A Perosina parcela, za koju on traži dozvolu je, s obzirom da nema pristup na prometnicu - neuređena građevinska parcela! A neuređena građevinska parcela ne može dobiti građevinsku dozvolu. I točka.
- Budući da sam od Grada dobio odbijenicu, žalio sam se Istarskoj županiji koja mi je dala pristup na tu gradsku parcelu koja je predviđena za cestu te je u prvom dijelu prokrčena. U nju je postavljena infrastruktura za sve ove druge parcele te je nasipana. Županija mi je dala uvjete priključenja na tu cestu, ali Grad ju je potom tužio da to nije moguće. I tu nije kraj. Žalio sam se na rješenje Grada nadležnom ministarstvu koje mi je žalbu priznalo i ponovno vratilo postupak Gradu. Priznali su da sam u pravu jer da je cesta u dijelu izgrađena. Ali ni tada to Grad to nije prihvatio, kazao nam je strpljivi Perosa. On se i drugi put žalio tom istom ministarstvu na novo rješenje.
- Ponovno su uvažili moju žalbu s objašnjenjem da se radi o nerazvrstanoj cesti, priča nam ogorčeni investitor koji se bori s birokracijom već godinama. Na kraju je čitavu priču iznio na Upravnom sudu u Rijeci koji mu nije dao za pravo, kao ni Viši upravni sud u Zagrebu koji je također dao za pravo Gradu Puli, odnosno da se lokacijska dozvola ne može izdati budući da se radi o neizgrađenoj građevinskoj parceli.
Da bi stvar bila zanimljivija, susjedna parcela, koju igrom slučaja ima njegov sin Ivan, također je tražila pristup na tu istu neizgrađenu cestu, odnosno lokacijsku dozvolu s pristupom s tog puta. I dobila ju je!
- U čemu je onda razlika, a pristup do sporne parcele udaljen je svega 30-ak metara. Zašto za jednu parcelu vrijedi, a susjednu ne, pita se Perosa.
U Gradu Puli tvrde da se sporna parcela ne može nikako priključiti na prometnicu.
- Sukladno Zakonu o gradnji uvjet za izdavanje građevinske dozvole je mogućnost priključenja građevne čestice, odnosno zgrade na prometnu površinu što u predmetu gospodina Gianfranca Perose isto nije slučaj. Naime, iz fotodokumentacije, nalaza vještaka i očevida razvidno je da k.č.br. 5160/77 k.o. Pula, u vlasništvu Grada Pule, ima različitu razinu uređenosti i mogućnosti korištenja od kojih je sjeverni dio čestice makadam i u naravi predstavlja prometnu površinu koja se koristi kao pristup, dok je južni denivelirani dio neuređena zelena površina, trava i nisko raslinje s pojedinim grupama stabala bez vidljiva kolotraga od prolaza odnosno parkiranja vozila te kao takva nema isti nivo uređenosti i ne može se smatrati prometnom površinom čije je korištenje namijenjeno svima pod jednakim uvjetima.
Sukladno navedenom utvrđenju parcela k.č.br. 5160/72 u Puli, u vlasništvu gospodina Gianfranca Perose, nema uvjete priključenja te je po tom pitanju u tijeku upravni spor, odgovaraju u Gradu.
Perosa pojašnjava da on nije u sporu s Gradom, već da se radi o sporu između Grada i Županije koji su imali drugačije mišljenje o istoj stvari. Smatra da je za čitavu situaciju kriv strah Grada koji se našao pod medijskim pritiskom kada je prije više godina to područje urbanizirao i počeo rušiti stabla da bi se izgradila ta sporna cesta koje je i davne 1997. godina imala lokacijsku dozvolu.
Tada se spriječilo širenje građevinskog područja na tom atraktivnom dijelu grada prema moru, a čak je pet parcela deurbanizirano. Ostale su urbanizirane samo te dvije parcele koje su dobile građevinsku dozvolu, od kojih je jedna već izgrađena, te ova Perosina koja sada stoji ni na nebu ni na zemlji.
- Nakon svega sam odlučio tužbom doći do pristupnog puta. Tražio sam da mi se osigura pristup i sud je sada predložio da od Grada otkupim dio pristupa. Zamislite tu situaciju. Ja moram kupovati dio javnog puta koji mi treba biti osiguran, zaključio je Perosa.