INTERVJU

ŠEF LIJEČNIČKE KOMORE TRPIMIR GOLUŽA ZA JUTARNJI 'Liječnici ne smiju biti u ropskom odnosu'

Zagreb, 310816.
Hrvatska lijecnicka komora.
Predsjednik Hrvatske lijecnicke komore (HLK) Trpimir Goluza.
Foto: / CROPIX
Davor Pongracic / HANZA MEDIA

Trpimir Goluža, predsjednik Hrvatske liječničke komore

Dr. Trpimir Goluža (45), predsjednik Hrvatske liječničke komore, aktivist za liječnička prava, bivši član HSP-a i predsjednik Udruge bolničkih liječnika, govori o novom Pravilniku o specijalističkom usavršavanju liječnika koji je uzburkao zdravstvenu javnost

Novi Pravilnik o specijalističkom usavršavanju liječnika digao je na noge dobar dio zdravstvene javnosti.

Ravnatelji zdravstvenih ustanova trebali su do 16. kolovoza specijaliste koji se ne žele vratiti u bolnice koje su ih poslale na specijalizaciju osloboditi obveze “naknade štete” - ne moraju više vraćati ukupni trošak, troškove za bruto plaće, a oni se vrte oko 800.000 kuna, već samo cijenu specijalizacije i mentorstvo u iznosu od oko 60.000 kuna. Njih 66 nije to učinilo, mahom ravnatelja malih bolnica, koji se boje da će ostati bez ljudi u koje su ulagali i tvrde kako im više ne pada na pamet da raspisuju natječaje za specijalizacije. Izvršni odbor Hrvatske liječničke komore pokrenuo je protiv njih disciplinski postupak, a predsjednik HLK-a dr. Trpimir Goluža ravnatelje optužuje da produžavaju robovlasnički odnos koji tjeraju liječnike da spakiraju kofere i odu iz zemlje. Komora je u posljednje tri godine zaprimila 1161 zahtjev za dokumentima zbog odlaska u inozemstvo, a od tog broja otišlo je 550 liječnika.

Postoje izračuni o potencijalnoj šteti od 2,5 milijardi kuna koju će donijeti primjena izmijenjenog Pravilnika. Gdje na svijetu postoji varijanta koja omogućuje da liječnici spakiraju kofere i odu nakon što je u njih uloženo nekoliko stotina tisuća kuna?

- To su tendenciozne kalkulacije ljudi koji u javnosti žele stvoriti dojam kako su mladi liječnici hohštapleri i štetočine, a oni koji su ih doveli u položaj suvremenih robova zaštitnici društvenih interesa. Pa neće svi liječnici pobjeći iz malih bolnica zato što će teorijski moći birati radnu sredinu. Ali će isto tako i ta ‘sredina’ birati njih. Sve i da se hoće, nemoguće je 3000 liječnika zaposliti u pet ili šest velikih bolnica. Nije jednostavno ni otići raditi u inozemstvo, takva odluka zahtijeva od ljudi velika odricanja. Specijalizanti tijekom specijalizacije dobivaju plaću za koju vrijedno rade. Liječe ljude, a to zdravstvene ustanove u kojima specijaliziraju naplaćuju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. Te ustanove zapravo zarađuju na radu specijalizanata. Zašto bi onda specijalizanti bili dužni refundirati tako velike iznose? Ne postoji niti jedna država u EU u kojoj su liječnici obvezni refundirati bruto trošak plaća ako napuste ustanovu za koju su specijalizirali. Napokon je to ukinuto i u Hrvatskoj. Doduše, prošle su tri godine od kada je Vrhovni sud RH zauzeo jasno stajalište kako iznos plaće isplaćene za obavljeni rad ne može ulaziti u trošak specijalizacije.

Iz Prijedloga HLK-a za unapređenje specijalističkog usavršavanja doktora medicine, koji ste prije više mjeseci uputili Ministarstvu zdravlja, iščitava se da je sadašnji sustav izvitoperen. On ujedno implicira priznanje da su male bolnice ovim promjenama doista u nepovoljnom položaju, da plaćaju troškove, a izgube specijalizante.

- Čitav koncept dodjeljivanja specijalizacija naslijeđen je iz prošloga sustava. Zastario je i nije dobar. Ne može se nefunkcioniranje sustava i nedostatak liječnika rješavati tako da se specijalizantima oduzme pravo na plaću za odrađeni rad. Vlasnici malih bolnica moraju shvatiti da su oni odgovorni za sudbine svojih institucija isto kao što je i svaki drugi vlasnik odgovoran za svoju tvrtku. Njihovu nesposobnost ne mogu pokrivati birokratski dekreti iz Ministarstva. Neka vlastodršci u županijama porade na stvaranju poticajnog radnog i životnog okružja i riješit će problem nedostatka liječnika.

Tvrdite da je nepošteno da specijalizanti vraćaju plaće u bruto iznosu. Zašto?

- Ne samo da je nepošteno nego je i protuzakonito, jer Zakon o radu propisuje da svaki rad mora biti plaćen. Ovaj novi Pravilnik je tek prvi korak u rješavanju statusa mladih liječnika. Usklađen je s Ustavom, jamči pravo na rad i slobodu rada. Usklađen je i sa zakonima jer se plaća po zakonu ne može prebijati ni s kakvim drugim potraživanjima poslodavca, poput troškova specijalizacije. No, to je tek prvi korak u nužnoj reformi sustava specijalizacije. Njen krajnji rezultat treba biti stručno osposobljen mladi liječnik čiju vrijednost društvo uvažava. Sadašnji sustav je takav da vlasnici pojedinih ustanova potpisuju s mladim liječnicima ugovore u najosjetljivijoj fazi njihove karijere, kad ti mladi ljudi najviše ‘grizu’ i žele se profesionalno i stručno usavršavati. Oni to iskorištavaju i nepovoljnim ih ugovorima dugoročno vežu uz svoju ustanovu. Takva praksa u Hrvatskoj ne postoji niti za jednu drugu struku.

Ali niti u i jednu drugu struku se ne ulažu tako velika sredstva.

- Sve što liječnici dobiju od društva oni mu višestruko vrate. Ne sjede liječnici doma i čitaju knjige kada su na specijalizaciji kao što bi neupućeni mogli pomisliti. Specijalizacija je specifičan oblik edukacije, specijalizanti, pogotovo oni završnih godina specijalizacija, čine okosnicu zdravstvenog sustava. Liječnici na specijalizaciji rade znatno više od redovnog 40-satnog radnog vremena. Dežuraju, rade noću, vikendima, blagdanima i za taj rad nisu plaćeni ako napuste ustanovu za koju su specijalizirali. Štoviše, bivši Pravilnik obavezivao ih je da u slučaju odlaska ustanovi vrate sva primanja koja su zaradili tijekom rada i to ne u neto nego u bruto iznosu, a neki od njih i dvostruko većem, uvećanim za zatezne kamate. Ne postoji niti jedan razlog da bilo tko, pa ni liječnici u Hrvatskoj, bude u ropskom položaju.

Ne pretjerujete li?

- Ne pretjerujem. Rob je čovjek koji bez dozvole gospodara nema slobodu kretanja i za svoj rad nije plaćen. Kad se sudac ili stomatolog ili učitelj presele iz Gospića u Zagreb nikome ništa nisu dužni, ne moraju plaćati penale, a liječnici bi trebali ne samo raditi besplatno nego još i bolnicama plaćati zato što su tamo radili. Gledajte, najdrastičnija žrtva takvog nepravednog pravilnika je liječnik iz Slavonije kojeg terete za troškove specijalizacije u iznosu od pet milijuna kuna! U ugovoru mu je stajalo da je dužan vratiti dvostruke mjesečne bruto plaće. Taj kolega bi trebao raditi cijeli život i pri tome ne trošiti niti lipu već samo odvajati za odštetu ustanovi za koju je specijalizirao. Ako to nije ropski položaj, onda ne znam što jest!

Neki ravnatelji tvrde da ste im prijetili oduzimanjem licenci, a vi da ste ih samo upozorili da će HLK pokrenuti disciplinski postupak. Nije li to zadiranje u kompetencije ravnatelja za koje je zadužen vlasnik ili u krajnjoj liniji sud?

- HLK neće dopustiti nikome da liječnicima uskraćuje ljudska, građanska, radna ili bilo koja druga prava. Mi nećemo dopustiti da se u Hrvatskoj ne provode zakoni i da se nad liječnicima provodi pravno nasilje. HLK nikome nije i neće prijetiti oduzimanjem licence, no upozorili smo ravnatelje - liječnike da se na njih i za vrijeme ravnateljskog mandata odnosi Kodeks medicinske etike i deontologije te da će HLK pokrenuti disciplinski postupak u okviru nadležnosti Časnog suda Komore. Časni sud je neovisno tijelo kojeg vode profesionalni suci i ima široku lepezu mogućih presuda: od opomene, ukora, preko novčane kazne do oduzimanja licence. Ja nemam, niti želim imati utjecaj na rad Časnog suda. No to ne znači da kao predsjednik HLK nemam pravo upozoriti naše članove na kodeks koji obavezuje da se “odnose prema drugim liječnicima onako kako bi željeli da se oni odnose prema njima”. U pitanju su egzistencije naših najmlađih kolega.

Pa ravnatelji mogu biti i ekonomisti, kako im možete oduzeti licencu zbog poslovanja?

- Upozorenje se isključivo odnosi na ravnatelje koji su članovi HLK.

Predlažete reformu i tražite da HLK dodjeljuje specijalizaciju. Nije li to previše moći u rukama jednog čovjeka i institucije?

- U mnogim državama EU komore imaju ovlasti nad specijalizacijama. Ne živimo više u vremenu u kojemu je sva vlast u rukama jednog čovjeka, zaboravite to. Postupak za specijalizaciju treba biti transparentan i ljudi trebaju biti odgovorni za svoje odluke. HLK nisam ja. Vodstvo čini 25 liječnika srednje životne dobi koji imaju vlastita iskustva sa zdravstvenim sustavom i dobro ga poznaju. Tko je kompetentniji za transparentan postupak dodjeljivanja specijalizacija od HLK? Koja institucija u državi - Ministarstvo, Zbor, Agencija za akreditaciju i kvalitetu u zdravstvu, kao što predlaže bivši ministar Siniša Varga - pa ja sam u njenom Upravnom vijeću. Ta Agencija nema kapacitet za takav projekt. Predlažemo centralizaciju kompletnog sustava specijalizacija. Specijalizacije bi se trebale raspisivati na državnoj razini, jer ih ionako plaća država, a ne na razini pojedinih ustanova. Nažalost, ravnatelji zdravstvenih ustanova često u skladu s različitim, a najčešće političkim interesima, zlorabe postupak dodjele specijalizacija. Pritom, većina njih ne zna osnovne postulate koncepta specijalističkog usavršavanja.

Primorsko-goranski župan Zlatko Komadina također se žali na Pravilnik, dao je naputak ravnateljima da ne potpisuju anekse ugovora, od ministra traži da bolnicama država refundira štetu, proglasio ga je štetnim, posebice za Gorski kotar i otoke, odakle liječnici odlaze u veće gradove.

- To je očit primjer zlouporabe položaja. Župan potiče protupravno ponašanje! Iz moje perspektive, velika je društvena šteta to što je lokalna samouprava spremna izdvojiti 30 ili 40 tisuća eura nekom zabavljaču za doček Nove godine, ali nije spremna izdvojiti novce za kvalitetne stručnjake, odnosno liječnike specijaliste. To je svakako stvar prioriteta. Za trećerazredne nogometne klubove spremni su plaćati desetine tisuća eura mjesečno, ali nisu spremni platiti vrhunskog invazivnog kardiologa koji spašava ljudske živote.

Navodno je i sam ministar Dario Nakić požalio što je donio ovakav Pravilnik.

- Mislim da ministar čita ono što potpisuje, a ako mu je netko podmetnuo ‘neželjeni’ Pravilnik, onda bi taj trebao snositi posljedice.

Samo deset posto liječnika pristalo je na javnu objavu svog imena uz iznos koji su im doznačile farmaceutske kompanije koje su pokrenule inicijativu da se javno objavljuju podaci o plaćanju zdravstvenih djelatnika i ustanova. Nije li to premalo pa samim tim i sumnjivo?

- Naravno da je, ali to je odraz nepovjerenja u objektivnu društvenu percepciju pozicije liječnika. Ljudi se boje jer kod nas nije normalno da liječnik znatno više zarađuje od neke osobe koja je postigla puno manji stupanj obrazovanja. Kada farmaceutske kompanije uključe neke liječnike u studije - to je dokaz njihove izvrsnosti, a ne korumpiranosti. Treba razviti socijalne amortizere - da oni koji iskažu hrabrost ne budu u javnosti prikazani kao plaćenici farmaceutske industrije. HLK je spremno razgovarao s predstavnicima inovativne farmaceutske industrije i ponudio im rješenje koje će jamčiti da će taj broj sljedeće godine narasti barem trostruko više.

Postoji inicijativa da se ukine plaćanje članarine za Komoru.

- Komorski model nije hrvatska izmišljotina nego više od sto godina postoji u svim državama Europske unije. Članstvo je obvezno ne samo za liječnike nego za sve regulirane profesije; samo u zdravstvenom sustavu postoji osam komora. Ukidanje članarine bio bi korak prema ukidanju Komore. To bi nas simbolično vratilo u 1946. godinu, kad je jugoslavenska komunistička vlast prijekim sudovima određivala sudbinu ljudi i institucija. Tada su ukinuli i Hrvatsku liječničku komoru. Vjerujem da je Republika Hrvatska daleko od takvih modela i vremena.

Već godinama pokazujete ambiciju za javnim angažmanom, najprije kao član HSP-a političkim, potom kao predsjednik udruge bolničkih liječnika...

- Oduvijek sam bio društveno aktivan. Nikada nisam bio ravnodušan prema svemu što se oko mene događa i utječe na moj život i život moga naroda. Spletom okolnosti pristupio sam jednoj pravaškoj stranci vjerujući da ću na taj način, poštenim radom i domoljubljem pridonijeti svojoj domovini. Na žalost, tamo ničega pravaškog nije bilo pa sam vrlo brzo istupio. HUBOL je potpuno druga i drukčija priča, u njemu žive i poštenje i domoljublje.

Izdvajamo