Građani su nerijetko zbunjeni mjerama Stožera civilne zaštite vezanih uz suzbijanje novog koronavirusa, naročito jer se one, kao i situacija sa zarazom, često mijenjaju.
Stoga će na sva pitanja građana od 15 sati odgovarati prof. dr. sc. Alemka Markotić, ravnateljica zagrebačke Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević i članica Kriznog stožera Republike Hrvatske. Live stream videochata s građanima, koji će trajati od 15 do 15:45 sati može se pratiti i na Facebook stranici koronavirus.hr, ali i na portalu Jutarnjeg lista, gdje ćemo uživo izvještavati o pitanjima građama i odgovorima profesorice Markotić.
Šefica infektivne objašnjava testiranje na koronavirus.
- Procedure izolacije RNK virusa traju i po nekoliko sati. Kad se dobije nalaz on nije gotova priča. Bitno je, ako je negativan, vidjeti da li ima simptome. Potreban je liječnik. Ako postoji sumnja da bi ipak mogao biti zaražen, nalaz će se ponoviti. To su rijetke situacije, najčešće je nalaz jasno pozitivan ili negativan. Ako je iznimno blaga bolest kod osobe koja se dobro osjeća i ako si može osigurati izolaciju, ostat će doma. Ako ne, bit će primljena u bolnicu.
O masovnom testiranju na virus:
- Nitko to ne može raditi u jeku epidemije, tad je najvažnije testirati bolesnike sa simptomima. Sada je važno ići na ciljanu populaciju. Imamo visoki postotak pozitivnih u skupini koju smo testirali. Tako treba raditi. Sada je sljedeća faza u kojoj imamo dosta ljudi u zdravstvenom sustavu koji su bili u kontaktu, širimo testiranja. Sad ćemo uspostaviti dodatne punktove gdje ćemo napraviti testiranja među asimptomatskim zdravstvenim djelatnicima i pacijentima. Ako je nalaz negativan, to ne znači da je netko 100 posto zdrav. Svakodnevno provjeravamo ima li novih vrsta testova. Svijet sada raspolaže molekularnim testovima. Oni mogu zadovoljiti deset posto tržišta. Pitanje testiranja je ograničeno i tržištem.
Kvalitetni testovi na antitijela još nisu razvijena. Sad naručujemo jedan koji se tek pojavio. Važno je testirati one koji nemaju simptome s takvim testovima.
Zašto se ovakve mjere ne primjenjuju kod gripe
- Za gripu postoji cjepivo i lijekovi. Gripa nije na ovaj način nova bolest koja izaziva ovakve brze i teške infekcije kod kroničnih bolesnika, neki u dan-dva mogu umrijeti. Kad bi se ljudi na gripu cijepili, može se spriječiti, kao i komplikacije. Za ovo nemamo ni lijeka ni cjepivo.
Koža mi je osušena zbog pranja. Jesam li sada izloženija virusu kroz kožu?
- Virus je dokazan u ždrijelu i u stolici. Nema ga, nije dokazan jasno u urinu i nema dokaza da se prenosi krvlju. Teoretski, može se dogoditi kad bi vam se netko nakašljao u ranu da bi mogao proći u krv, ali to su iznimne situacije. Osobe osjetljive kože moraju njegovati kožu. Bez njege se mogu dobiti druge infekcije.
Kako raspoznavati simptome koronavirusa od alergije? Što nas treba upozoriti? Kako da se ponašaju oboljeli od autoimunih bolesti?
- I ja sam alergičar, svaki dan se pokušavam procijeniti. Imam hrapav glas, najradije bih zakašljala ali trudim se da to ne napravim. Većina alergičara zna svoje probleme. Jedan postotak njih će dobiti virus. Ako nastupi bolest, većina alergičara to će raspoznati.
Bolesnici s autoimunim bolestima moraju si uvesti mjere samoizolacije, da s bolesnim ljudima što manje dolaze u kontakt. Takve osobe se ne bi trebale kretati, vidjeti s bližnjima ili civilnom zaštitom za sve potrebe. Ako ne moraju, ne kretati se po bolnicama, nazvati liječnika, konzultirati se. Neka sve pokušaju učiniti telefonom. Ako se ukućani kreću po zdravstvenim ustanovama ili gdje je rizik veći, ne bi trebali biti u kontaktu s tim ljudima.
Jesu li ljudi koji su preboljeli upale pluća u većoj opasnosti?
Ne. netko tko je samo imao bakterijsku upalu pluća, zdrav je i nema druge probleme, ne treba se bojati.
Je li 15 dana izolacije dovoljno? Mogu li se simptomi i kasnije pojaviti.
- Za sada nije bilo takvih slučajeva. Ako je čovjek bio bolestan, kod takvih ljudi virus se može zadržati i dulje nego što smo mislili. Ti ljudi nakon dva negativna brisa ostavljaju se još dva tjedna pod opservacijom.
Koje lijekove dobivaju pacijenti oboljeli od koronavirusa?
- Prvo i osnovno je simptomatska terapija. Skida im se temperatura paracetamolom, dobivat će infuziju, trebaju mirovati jer se umorno osjećaju, oni koji imaju teže oblike bolesti dobivaju lijek koji se koristi kod HIV-a. Ljudi ne trebaju trčati po apotekama. Nema sigurnih podataka o lijeku za Covid-19.
Koliko plaćamo svaki test, znate li da je u Engleskoj cijena šest funti i da je moguće testirati se od kuće? Kako komentirate da je virus tamo preboljelo 30 posto zaraženih? Koliko je to istraživanje vjerodostojno? Jesmo li žrtvovali gospodarstvo radi panike?
- Moramo biti jako oprezni. Ti testovi ne mogu biti tako kvalitetni i brzi na tržištu. Potrebno je četiri mjeseca da bi se molekularni testovi proizveli, za serološke i više. Imate ljude i kompanije koji vide šansu za zaradom. Prodaja kojekakvih testova može uztrokovati lažnu sigurnost. Ljudi moraju biti oprezni oko distribucije. U Španjolskoj je vlada naručila jako puno testova, ispostavilo se da imaju samo trideset posto potvrde, to je veliki skandal da se naručilo nešto što nije vjerodostojno. Neka građanstvo ne nasjeda na ponude koje će im dati lažnu sigurnost. Svi koji imaju simptome na državni trošak se mogu testirati, ali mora biti indikacija. Tko nema simptome, da se iz čista mira testira, to mu ništa ne znači osim da je tada negativan. Navečer već može biti pozitivan. Treba paziti što se provodi. To je biznis, to je pritisak koji ne ide od eminentnih firmi nego od dijela proizvođača koji sad naglo nastaju i šire neprovjerene testove.
Može li se oboljele riječiti antitijelima iz krvi preboljelih?
Teorijski, to je način liječenja brojnih zaraznih bolesti. Moguće da je bi kod težih bolesnika to pokušali. Ne možemo samo uzeti krv nečiju i dati drugome, treba vidjeti da nema drugih bolesti, da je krv kompatibilna. To nisu velike količine krvi koje bismo mogli organizirati. Virus se kratko nalazi u krvi. Sada se umnožava u epitelnim stanicama dišnog sustava i tu taj način primjene ne bi bio učinkovit. Dakle, da u ograničenim situacijama, ali ne bi imalo značajnijeg učinka.
Kako komentirate pokazatelj nakon brojnih testiranja na Islandu da postoji velik broj asimptomatskih bolesnika?
- To smo više puta spomenuli, da, postoje asimptomatski bolesnici, a kod nekih se i ne može dokazati virus. Imali smo situaciju da je osoba koja je oboljela, bliski kontakt, došla u panici, s blagom temperaturom, blagim simptomima dišnog sustava. Osoba je bila negativna, a za dva dana je bila pozitivna. Kad bismo išli testirati, da ima toliko testova da se svakoga testira više puta... Island to može, imaju manje stanovnika, ne mogu ni oni sve. Od koristi može biti, ako sumnjate da ste bili u kontaktu, samoizolacija više koristi nego beskonačno testiranje. Nitko nikad nije radio tako opsežno beskonačno testiranje. Pametno i usmjereno testiranje je cilj.
Koliko je važno ovlaživanje prostorija, postoje li znanstveni dokazi?
- Da bi naše sluznice bile zdrave važna je vlažnost. Naša sluznica je anatomska barijera, štit koji nas štiti od ulaska mikroba. One imaju određenu razinu vlažnosti, molekule koje su u sastavu imunosustava koje napadaju mikroorganizme. Ako su zdrave i neoštećene, onda nas štite. Ako suhim zrakom sušimo sluznice, one se oštećuju i veća je šansa da se zarazimo s bilo kojom infektivnom bolešću. Da, treba imati ovlažen prostor, time će sluznice biti zdrave.
Možete li razjasniti zašto su tolike razlike u mjerama opreza sada i prije mjesec dana, kada je bio prvi slučaj u RH? Sada se oboljeli može liječiti u svojoj sobi, a tada su prvi pacijenti izolirani...
- Građani su u pravu, to je logično razmišljanje i mi smo oko toga promišljali. Kad su se pojavili prvi bolesnici nije bilo visoke svijesti. Sada već mjesec dana učimo stanovništvo kako se ponašati, tada građani nisu znali kako se čuvati. Drugo, to je apsolutno nova bolest. Bilo je važno da prve kontakte odmah izoliramo, pratimo situaciju i vidimo mogu li se blaži oblici liječiti doma. Na prvim slučajevima stjecali smo iskustvo. Ovaj virus izaziva i dosta nespecifičnih situacija. Tko je imao blaži oblik na RTG pluća ima promjene za koje, da ne znamo da je bolest, ne bismo znali. To je praćenje, nužna je procjena liječnika.
Zašto ne dezinficiramo gradove?
- To bi bilo super da je provedivo. Zamislite koliko je u Zagrebu površina, sa 800.000 ljudi. Voljela bih čuti ako netko ima shemu kako dezinficirati sva ta područja, koliko dana i koliko puta dnevno, jer će oni u inkubaciji tek za desetak dana razviti bolest. Dakle, onda moramo ponovno dezinficirati. deja je zgodna, ali u praksi je to neizvedivo.
U kojem periodu možemo očekivati cjepivo?
- Prvo ga treba proizvesti, nije ga lako proizvesti. U najboljem slučaju, od proizvodnje do ispitivanja na životinjama i ljudima, da se sve pokaže učinkovito, nekakvih godinu do dvije treba čekati. Može se dogoditi i više. Cjepivo se razvija i treba biti razvijeno, za to vrijeme je bitno da se držimo drugih mjera.
Prema informacijama iz medija, većina nedavno oboljelih ostaje na kućnom liječenju. Je li kontrola osoba smanjena?
- Niti jedan kapacitet bolnica na svijetu ne može zadržati sve blaže bolesnike. I kozice su zarazna bolest, nećemo ih sve držati u bolnici, nego one gdje će virus na mozgu napraviti upalu, a oni s lakom bolesti će biti doma i paziti se. Masovni smještaj bolesnika predstavlja rizik i za druge bolesnike koji su tu radi drugih razloga. Ako sve blage bolesnike držimo u bolnicama, povećavamo šanse da se to širi po bolničkom sustavu. Velik dio ljudi i želi kući jer se tamo osjeća bolje nego u bolničkoj sredini.
Kad će ovo sve završiti?
- Optimistični smo, svaka epidemija završi pa će i ova. Uz naše mjere i virus ima svoju fiziologiju kojom završi u određenom trenutku a da mehanizme ni ne razumijemo. Bitno je da se samo pridržavamo svih mjera. Što se budemo više pridržavali, brže ćemo izaći iz ove situacije.
Istaknimo i da se volonteri građanima svakodnevno od 0-24 javljaju na broju 113, kao i vikendom od 7-22 sata, gdje je također moguće dobiti sve relevantne informacije.