Kasnim na intervju s Vanjom Blumenšajnom (38) jer me neugoda natjerala da se vratim u bar u kojemu sam prethodno zaboravio platiti piće. Dvadesetak minuta nakon dogovora ulazim u njegovu marketinšku agenciju Señor, smještenu u neposrednoj blizini Botaničkog vrta. Odahnem, dočekao me nasmijan. Propušta me u svijetao prostor ureda i prvo opažam široke, bijele stolove s računalima. Za jednim od njih sjedi djevojka; saznajem kako se radi o Ivi Kaligarić, suvlasnici agencije. Kasno je poslijepodne, no izgleda zaokupljena poslom. Odlazim s Blumenšajnom kroz tvrtku do njezina krajnjeg dijela, lounge prostora, gdje sjedamo u sofu i započinjemo razgovor. Znam da su u Señoru upravo danas izbacili jedan od najznačajnijih brandinga u svojoj četverogodišnjoj povijesti, onaj za Atlantic Grupu, ali čovjek mi na prvu ne izgleda kao netko kome se instant razgovara o poslovnim uspjesima. Skrećem dakle kurs i - pogađam. Otvaramo s temom o konceptu autorstva unutar oglašivačke industrije.
“Autorstvo je za mene krucijalno u oglašavanju. Moraš izgraditi svoj stil da bi ga mogao nekome prezentirati i prodati. Vani je to puno više izraženo, i kada klijenti naručuju nečiji rad, oni znaju kako ta osoba ili tvrtka rade, i jednostavno žele taj rukopis, zato su im se obratili. Budući da je hrvatsko tržište malo, agencije razmišljaju kratkoročno, svaštare, i često se događa da klijent angažira nekoga a da ne zna zapravo zašto se odlučio baš za njegov rad. Iz svega ispadaju polukampanje, a agencije i kreativci upadaju u zamku odrađivanja i postaju klijentove marionete”, govori mi pa nastavlja o tome kako osjeća da Señorov potpis i razina radova postaju prepoznatljivi te privlače klijente koji su im spremniji dati više prostora za autorski rad.
Život je kompromis
A za taj potpis se, nastavlja, treba izboriti. On je svoj razvijao tijekom desetak godina rada u jednoj velikoj marketinškoj agenciji gdje se zaposlio nakon studija novinarstva i kratke avanture u tom poslu. Ondje je brusio zanat prije negoli se s Ivom odlučio na samostalni projekt, i to u doba najveće recesije. “Svi su nam govorili da smo ludi,” govori mi pa nastavi o tome kako se preselio iz dizajnerskog ureda od 1500 kvadrata u vlastitu sobu iz koje je radio posao. Uskoro je shvatio kako će mu ipak trebati ured, a prepoznatljivost u radu koju je stvorio u velikoj agenciji na putu od junior copywritera do glavnog kreativnog direktora pomogla mu je da ga u novim pothvatima prepoznaju i klijenti. Señor je tako vrlo skoro postala mala agencija za veliki biznis. A što je s kompromisima u poslu?
“Život je pun kompromisa” - smije se - “pa je logično da postoje i u komercijalnom svijetu. Filmovi se danas testiraju isto kao i reklame, puno se razmišlja o tome kakav će biti kraj ili koji će glumci najviše odgovarati publici. Mi radimo kreativne stvari, video, fotografiju, pisanje i ostalo, ali to radimo u svrhu promocije ili prodaje. Zato trebamo s klijentom doći do onoga što je optimalno za publiku kojoj je namijenjeno. Ne radimo reklame samo da bi se nama svidjele, ali možemo unutar zadanih okvira izgraditi i zadržati razinu kvalitete i autorstva koju smo si zadali kao mjerilo.”
Blumenšajn tvrdi kako nije jutarnji tip. U njegovom svijetu to znači da prve mejlove odradi iz kreveta, prije 8 sati, a zatim se između 9 i 10 pojavljuje u tvrtki, gdje ga obično dočekaju kolege koji piju kavu ili se upravo hvataju posla. U posljednje vrijeme ovaj kreativac to radi i s još većim zanosom nego ranije. Drugačije je kad imaš vlastitu agenciju - prilika je to za mijenjanje stvari, biranje suboraca s kojima ćeš to raditi i kreiranje svog mikrosvemira. Sada ga od same kreacije još više veseli omogućiti svojim kolegama priliku da rade na najvećim i najzanimljivijim projektima i klimu u kojoj to mogu napraviti, na zadovoljstvo cijele Señor zajednice. A stvarati je još zabavnije u novom uredu. Señor se, naime, nedavno preselio u novi prostor, i svaki detalj ovdje upućuje na to da su ga osmislili ljudi koji su prepoznali kreativnost naručitelja i prenijeli je u uređenje.
U suradnji s mladim i nagrađivanim arhitektonskim studijom Biro, građanski stan preuređen je u radni prostor, koji istovremeno podsjeća na ozbiljnu tvrtku, ali i ugodan stan (ondje i dalje stoje dvije masivne, starinske kaljeve peći). Pazili su na sve, pa tako roza, jedna od Señorovih brand boja, okupira dijelove prostora koji su namijenjeni chillanju, razgovoru ili naprosto kreativnom razmišljanju, dok bijela dominira radnim dijelom prostora, mjestu gdje Señor proizvodi, provodi ideje u djelo. Tu su, jasno, kuhinja, soba za izolaciju i skajpanje, pretprostor u kojemu su izložene brojne Señorove nagrade, radovi i priznanja, ali i sasvim malo kino, koje podsjeća na ona u kojima su veliki redatelji prvi gledali i analizirali vlastite filmove. Osim za prezentaciju rada klijentima, Vanja i Iva u njemu su prepoznali i dodatni potencijal.
“Kino je nastalo iz fore, želje da se, umjesto dosadne sobe za prezentacije, napravi nešto polivalentnije i zanimljivije. Señor ne želi biti zatvoren sustav, sam za sebe, već otvoren prema drugim ljudima, branšama i kreativcima, pa ćemo ovdje uskoro ugostiti i mini premijeru filma Dubravke Turić nakon Cannesa, u suradnji s prijateljicom možda kakav festival eksperimentalno-filmaške naravi ili nešto slično. Svakako želimo da novi Señor prostor zaživi u tom smislu. Svjesni smo potencijala, volimo surađivati s ‘up and coming’ snagama, a i iz svega toga znaju ispasti jako dobre stvari, pa i u poslovnom smislu.”
David protiv Golijata
Nastavlja o tome kako je zagrebačka scena u umjetničko-kreativno-oglašivačkom smislu zapravo mala. Stalno se kreće u sličnim krugovima i tu nalazi prednosti, kao i mane.
“To je s jedne strane OK jer znaš mnogo ljudi, znaš tko što radi i lakše je nekome pristupiti s nekom idejom za suradnju. Međutim, pojavi se potreba za svježom krvi, i to nekad zna biti problem. Evo, sada smo u potrazi za art direktorima, želimo pomicati (i prelaziti) granice, čini se da nam u tome mogu pomoći neki ljudi sa svježom perspektivom.”
Señorova snaga je, tvrdi Vanja, činjenica da su, osim na posao, snažno orijentirani i na zajednicu.
“Volimo ljude koji imaju puno interesa. To ne znači da svaštare, ali da imaju zdrav odmak od posla i mogućnost da prepoznaju stvari koje mogu unaprijediti. Oduvijek nam je bilo zanimljivo, pored samog posla, raditi i projekte koji pridonose dizajnerskoj, oglašivačkoj i kreativnoj zajednici. Mislimo da je to izuzetno važno. Neki od naših projekata koji su išli u tom smjeru su i Brand New Year, projekt u kojem smo kreirali dvanaest vizualnih identiteta s dvanaest domaćih dizajnera, koje smo darovali novim poduzetnicima kako bismo osvijestili važnost brandinga i komunikacije, Sloganini, online baza hrvatskih slogana koja se može ažurirati, a koja služi copywriterima, brand managerima i stratezima koji rade istraživanje tržišta.
Osmislili smo i ‘Umjetnost feedbecka’, projekt u kojemu je otvoreno pitanje komunikacije između klijenta i kreativnih profesionalaca. U seriji videa klijentski feedback glumački su interpretirali Lana Barić i Damir Markovina, kako bi udahnuli život pisanom tekstu, s ciljem naglašavanja višeznačnosti feedbacka, čestu nespretnost i podložnost različitom razumijevanju te ilustrirali kompleksnost odnosa naručitelj - kreativac. Tu smo dobili vrlo pozitivne komentare, ta kampanja prošla je vrlo zapaženo, ne samo u Hrvatskoj, nego i u cijeloj regiji. Osim toga, svake godina radimo i druženja za ekipu, a sve u svrhu Señorove filozofije inkluzivnosti i otvaranja prema drugim tvrtkama i kreativcima.”
Govori mi i kako velike marketinške agencije u Hrvatskoj danas broje i do 100 zaposlenih. Oni, ističe, ne streme takvome rastu, u timu radi petnaestak ljudi i Blumenšajna zanima da ljudi Señor prepoznaju u kvaliteti, a ne prema količini posla ili materijala koji produciraju. Općenito se osjeća kako ga pali ovaj “David protiv Golijata” moment. Sviđa mu se pozicija u kojoj je “manji” od ostalih u određenom smislu, vidi se da u tome pronalazi motivacijski faktor. Govori o polaganom rastu poslovanja, onome koji se neće odraziti na imidž i način rada agencije.
Čovjek s vizijom
Interesirali su me i konkretni zadaci kojima se bavi u svom poslu kreativne direkcije u Señoru.
“Ono što je redatelj za film, to je kreativni direktor za kreativni proces. Dakle, smišlja glavnu ideju i načine implementacije kroz medije, koje onda copywriteri dalje razrađuju. Ne piše samo scenarije za TV spotove, on vodi kampanje, treba imati viziju, poznavati posao te usmjeravati čitav kreativni proces u kojem sudjeluju art direktori, dizajneri, redatelji, fotografi i ostatak ekipe. Osim toga, kreativni direktor ima važan zadatak okupljanja i motiviranja ljudi. Treba ih voditi, što je također znanost za sebe i zna biti zahtjevno. Najbolje je kad to uspije primjerom i inspiracijom, a ne autoritetom i nametanjem. Onda je cijeli tim motiviraniji i zadovoljniji, a rezultati dolaze bezbolnije.”
Nije to posao za koji se može školovati, smatra Blumenšajn. U takvu se funkciju uspješno izraste radom kroz ostale različite sfere rada u oglašavanju. Napominje kako uslijed razvoja novih medija marketinške kampanje danas uključuju sve - od TV spotova i printa, preko billboarda, online oglašavanja te različitih mobilnih kampanja i aplikacija. Uspješan kreativni direktor, pojašnjava, ne mora biti stručnjak i egzekutor svih tih procesa, ali mora ih dobro poznavati i biti dovoljno upućen u njih kako bi bio siguran da će vizija koju ima biti ostvarena, a radni proces normalno teći. Zanimljivo, kada govori o ljudima koje “vodi kroz procese”, Vanja stalno daje do znanja kako su u Señoru dosta posvećeni profesionalnom razvoju svojih radnika.
“Kod nas žele raditi ljudi koji žele napuniti vlastiti portofolio i postati još bolji u polju u kojemu djeluju, a ja im želim omogućiti da se razvijaju, profesionalno ostvare i rade prave stvari”, kaže mi pa zaključujem kako na vlastiti posao gleda kao na svojevrsni generator novih kreativaca. Valja istaknuti i kako je tijekom godina rada u industriji Blumenšajn dobio niz domaćih i stranih nagrada i priznanja, kao i da mu je očito neugodno kad o njima govori.
“Dobio sam nagrade, valjda zato što pristupam posvećeno poslu, i uvijek sa žarom. Jednostavno je došlo do toga, gledam na to kao na posljedicu, a ne kao svrhu vlastita djelovanja.”
Imponira skromnost kojom govori o nizu važnih nagrada koje su ga dovele i do toga da ga proglašavaju “kreativcem desetljeća”. Blumenšajn sve opet vraća na - ljude. “Najbolji dio nagrada je to što iz njih izlaze suradnje. Ljudi te počnu percipirati na drugačiji način i žele raditi s tobom, kako klijenti, tako i drugi kreativci.”
Bolje društvo
Vanja i Iva su pored svega što rade entuzijastični i oko “manjih” projekata humanitarne naravi.
“Tako se iskupljujemo za advertising grijehe”, kaže mi uz smijeh pa dodaje kako je, očito, u naravi kreativaca da imaju mnogo interesa, a koje ne mogu uvijek provući kroz posao. Zato se okreću radu u različitim udrugama kroz koje mogu realizirati “ostatke” svojih kreativnih ideja. Jedna takva je i Dobri buvljak, humanitarni projekt koji ima za cilj popraviti budžete raznih udruga koje djeluju za bolje društvo, a počesto im u tome nedostaje financija.
“Puno je područja u kojima se, uz ideju i malo dobre energije, može napraviti pozitivni pomak” - završava ovaj mladi poduzetnik, iz kojega pršti energija koja govori kako ga, pored uspjeha u biznisu, jako zanima i kreativna sloboda te suradnja s drugim ljudima i projektima, ali i bolje društvo, za koje je uvjeren kako postoji i kako mu svojim djelovanjem može pridonijeti.