- Zabranit ispijanje alkohola na javnom mistu? Pa to i je i nije u redu. Zašto je? Pa ako se uznemirava javni red i mir, ako smetamo stanarima, to je u redu. Ali ako mi ne smetamo nikome, ako na miru pijemo svoju pivu - a ima ih šta piju i Coca-Colu - to onda nije u redu. Šta smo mi lošiji ako pijemo pivu za pet kuna na zidiću od onih šta piju pivu za 15 kuna, deset metara dalje, na štekatu restorana? - veli mi moj sugovornik Marko Matić, jedan od "ekipe sa zidića" na šibenskom Starom pazaru, donosi Šibenski.
Koja je tamo manje-više stalno, skoro pa 24 sata na dan, i koja je - saznajemo iz dobro obaviještenih izvora - i najzaslužnija što se gradska uprava priprema na Gradskom vijeću 20. ovog mjeseca donijeti "dopunu odluke o komunalnom redu". Koja će ih staviti "izvan zakona", odnosno propisa.
Da ne citiramo "bla-bla" odredbe, njome će ispijanje pive postati komunalni prekršaj koji će komunalni redar u pratnji policije moći naplatiti od jedne pa do čak dvije tisuće kuna.
- Kolko? Dvi iljade kuna!? Pa tribat ćemo dignit kredit za to platit! E, vraga izili, vajik in je malo. Nikad in dosta novaca! - komentirala nam je ekipa.
- Uf, šta će se obogatit na nama! Da nas je cile istrest ne bi naša ni sto, a kamoli dvi iljade kuna!
- Šta kažu, da nas je ružno vidit, da nismo lipa slika turistima? Ma, čovik moj, da ti ja kažen, mi smo ti ode turistima prvi informativni punkt, mi ih uputimo di je dobra spiza, šta tribaju vidit, di je koja tvrđava, katedrala. A ima ih koji sidnu s nama u lad, pa popiju i oni pivu s nama! Jel nas počaste? Ritko, samo kažu - 'tenkju' - kaže nam Marko, koji je najrazgovorljiviji među cilon ekipom.
Gutljaj iz škartoca
A i stari smo znanci s "buvlje pijace", koja se svake subote održava na Starom pazaru - on je stari prodavač, a ja stara mušterija našeg domaćeg, gradskog Hrelića.
Inače, Marko je šest mjeseci radio na javnim radovima, na šetnici u Kanalu svetog Ante, imao je 3150 kuna mjesečno, s dodacima. Sad više nema ništa, kao i brojni drugi "mali i nevidljivi ljudi", kako ih je nazvao. Zahvalan je na toj mogućnosti da nešto zaradi gradskoj upravi, ali na ovoj zabrani - nije.
- Nama financijske mogućnosti, ili bolje rečeno nemogućnosti, ne dozvoljavaju ništa drugo nego pivu na zidiću. Koliko nas se skupi? Svi mi stojimo ode u blizini, u starom gradu. Ima nas nekad desetak, nekad i dvadesetak, pa čak i više, kako kada - razgovorljiv je Marko, dok ostali dodaju da im je "stari pazar" kao dnevni boravak.
- Ma ne triba se puno uzbunjivat oko toga. To je vanka već odavno normalno da se ne smi pit vanka, samo je kod nas to tek sad došlo. I mi ćemo, lipo, pit ka i do sada, samo ćemo lipo pit iz škartoca!
- To, ka u američkin filmovima...
- A, e! - stoičkim mi mirom objašnjava novopečeni kolega između gutljaja "Johan Beera" iz obližnjeg Konzuma.
I njima će, bojim se, pasti promet kad ova odluka stupi na snagu.
- Prika, znaš li koje je najbolje pivo? Ono šta se zove "akcija", koje je oti dan najjeftinije! - podučavaju me.
- Glavno da je ledeno. Vruća piva, ka pišaka, isto ti je! Pa da je i najskuplja.
- A, kad smo već kod pišake, šta je s ovima koji tvrde da im znate uć u portun, napravit in nered, pa učinit malu nuždu, posebno kad pada kiša... Ili da to znate učinit po okolnim ulicama?
Tekuća pitanja po portunima
- Istina je, mora ta piva i cola koja se popije negdi i izić. I nije to u redu s naše strane, ali, brate, nije u redu ni šta se taj naš gradski, javni wc mora plaćat.
- Kolko?
- A ja mislin da je pet kuna! Da je mukti, ne bi bilo nikakvih problema! A ovako, istina, zna se to obavit tamo di niko ne vidi - priznaje nam jedan od naših sugovornika.
Drugi dodaje da nije istina da oni ostavljaju smeće iza sebe.
- Ne samo da kupimo svoje limenke i ambalažu, nego i tuđu. Pa svaka nam je 50 lipa. Kad ih skupimo deset, to nam je nova piva!
Ako u gradskoj upravi - a to su nam rekli i u komunalnom odjelu - s ovom odlukom koju su prve u županiji donijele Vodice, žele stati na kraj onečišćavanju javnih površina, galami, dobacivanju neukusnih riječi, pravljenju nereda, osobito u večernjim i noćnim satima, onda su "promašili ceo fudbal".
- Ne moš kaznit sve zbog nekih. Kako kažu naši političari - nema kolektivne krivice. Kazni one koji izazivaju nered, ostale pusti na miru - komentirali su nam prolaznici.
Šime Mime Bianchi jedan je od onih koji su čitav život, od malih nogu, vezani za "stari pazar", još dok je bio prava pijaca, a ne ovo ulickano "ništa" kao danas. Baba i dida su mu stali "tute na adresi Božidara Petranovića broj 2".
Neće stranci gledat redare
- Pa tradicija Šibenika i Mediterana je da su postojale toverne, isprid kojih su ljudi u litnje doba sidili i pili. Neka ljudi i danas side i piju, samo da ne prave nered i ne stvaraju probleme. Toverne su bile ukras Dalmacije, ljudi su u njima znali zapivat, bacit brigu na veselje. Pa lipše je sist ode s ljudima, popit pivu, nego u kafiću pit sam. Koji je to ugođaj? - veli Šime.
A drugi dodaju:
- Oćemo li zabranit i zjogove za balote isprid nebodera, di ljudi igraju, pa iznesu damjane s vinon vanka, prave bevande, gemište, a bukara kruži? Pa, to je čak i u pismi opivano! Pa, ljudi moji, bez toga nema Dalmacije, a mi bi to zabranili. Zbog toga turisti i dolaze kod nas, zbog tog života, šarenila i šušura. Pa ne dolaze stranci gledat naše komunalne redare i njihove uniforme, toga i kući imaju, to ih je od tamo i potiralo...
- Ne može se zabranit piće. Bez pića nema života. Piće je fiziološka potreba - za kraj poentira Ivka. "Daj pet kuna", traži još jedna poznata gradska faca iz "Šibenik drinking teama", odnosno "Šerif iz Masne ulice", kako su ga nazvali u "Republici Bono".
Za kraj reportaže nam je izrecitirao i jedan prigodan haiku, ili deseterac, ko će ga znati, ali nije ni bitno: "Cure piju piće u kafiću, a ja neman novaca, pivu na zidiću!"