ZAGREB - Milijun eura vrijedna zbirka umjetnina posljedica je opsesije Ive Sanadera praujakom Antom Topićem Mimarom, čiji je stil cijeli život kopirao, tvrde prijatelji obitelji bivšeg premijera. Tu je obiteljsku vezu potvrdio i sam Ivo Sanader u nekoliko intervjua.
Prema toj priči, Mimara, pravim imenom Mirko Maratović, bio je brat Sanaderove bake Ive. S obitelji nije bio u dobrim odnosima jer su ga roditelji, nakon što se oporavio od ranjavanja u 1. svjetskom ratu, nisu željeli poštedjeti nego su ga natjerali da se vrati na frontu. To je razlog što Sanader svog poznatog rođaka, iako mu se neizmjerno divio, nije bolje upoznao nego se njihovo poznanstvo svodilo na nekoliko susreta.
Strast i pohlepa
Divio mu se, kažu prijatelji obitelji, stasajući u siromašnoj radničkoj obitelji i silno mu zavidio na bogatstvu i dekadentnom životnom stilu bonvivana. Iz te se situacije, kažu, rađala strast i pohlepa za umjetninama. A kolekcionarstvo je dodatno poticala njegova supruga Mirjana, povjesničarka umjetnosti i arheologinja, koja je, navodno, i odabrala veći dio kolekcije.
Rijetki su se u obitelji Sanader odvažili na javljanje Mimari u strahu da će ih optužiti da se grebu za nasljedstvo ili da će ih ekscentrični rođak, ničim izazvan, izbaciti iz kuće ili na drugi način javno osramotiti. Baš to, prisjeća se prijatelj obitelji, dogodilo se Ivi Sanaderu.
- Mimara ga je, čudak kakav je bio, izbacio iz kuće, mislim 1985. - kaže sugovornik.
Unatoč tome, Sanader je, prema vlastitu priznanju, sa suprugom i sinom praujaka bio u “korektnim odnosima”.
I bez obiteljske bliskosti, životne priče dvojice kontroverznih ljubitelja umjetnosti nevjerojatno se poklapaju.
Diptih iz katedrale
Osim umjetnina koje se u Sanaderovu slučaju procjenjuju na milijune kuna, a u Mimarinu na milijune eura, snažno ih povezuju Austrija i Salzburg. Grad u kojem je Mimara živio i umro u raskošnom zamku Neuhaus Sanader će pamtiti po skučenoj ćeliji s čeličnim šipkama na prozoru. Doduše, uz taj grad bivšeg premijera vežu i ljepša sjećanja iz doba kad je kao mladić surađivao s kompanijom Meyer-press. Preko njih je osamdesetih dobavljao materijale za magazin Start.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA