Hrvatska danas, nažalost, obilježava jezivu obljetnicu - smrt Tomislava Salopeka, koji je otet i ubijen prošle godine u Egiptu. Odgovornost za njegovu smrt preuzela je organizacija pod nazivom Sinajska provincija, tamošnji ogranak ekstremističke Islamske države.
Dva dana šutnje
Sve je počelo u srijedu 22. srpnja, no u hrvatskim se medijima vijest o otmici hrvatskog državljanina Tomislava Salopeka pojavila tek dva dana kasnije, 24. Nakon nekoliko dana relativne šutnje i neizvjesnosti Hrvatskoj se 5. kolovoza sledila krv u žilama. Na internetu je objavljena grozomorna snimka, ono o čemu smo prethodno samo čitali, nešto što se događa drugima - Tomislav Salopek snimljen je kako kleči u pijesku, u prepoznatljivom narančastom odijelu. Pokraj njega je stajao zakrabuljeni tamničar, u maskirnoj odjeći, s nožem u ruci. Ultimatum je bio idući: egipatske vlasti imaju 48 sati da puste muslimanske žene iz zatvora ili će Tomislav Salopek biti pogubljen.
S obzirom na krvoločnost tzv. Islamske države i njezin način operiranja, svi su odmah posumnjali u najgore, istodobno se nadajući najboljem.
Pokrenuta je intenzivna potraga za otetim Salopekom, a informacije su u javnost, zbog osjetljivosti slučaja, izlazile na kapaljku. Slučaj je, govorile su nadležne službe, iznimno osjetljiv i svi su se klonili izjava bojeći se da bi bilo kakvim istupom mogli naštetiti Salopeku i izgledima da preživi. Igra živaca bila je nepodnošljiva, a u Egipat (koji je slavio otvorenje novog kraka Sueskog kanala) istog su trena odletjeli tadašnja hrvatska šefica diplomacije Vesna Pusić, Salopekova supruga i sestra te predstavnici naših sigurnosnih i obavještajnih službi (koordinator akcije spašavanja bio je današnji ravnatelj SOA-e Daniel Markić).
U tijeku je bila intenzivna diplomatska i sigurnosna akcija, i egipatska i hrvatska strana isticale su potpunu predanost rješenju problema. Njihova su usta bila čvrsto zatvorena, no dio informacija ipak se uspio probiti u javnost.
Tomislav Salopek bio je zaposlenik francuske tvrtke CGG Veritas. U trenutku otmice vraćao se s područja na kojem je radio, iz skupine oaza Bahariya. On i njegov vozač bili su skoro pri kraju svoga 300 kilometara dugog putovanja prema Kairu, glavnom egipatskom gradu. No, Salopek nikad neće stići na odredište, a kamoli se vratiti kući u Hrvatsku.
Beduinska odjeća
Naime, skoro pri ulasku u grad 6. listopada, udaljen od Kaira 40 kilometara, put im je prepriječio kamionet. U njemu su bila četiri muškarca u beduinskoj odjeći. Zapucali su iz kalašnjikova u zrak, tvrdili su tada egipatski mediji, i dvojica su se premjestila u Salopekov automobil.
Okrenuli su automobil, vozili se 20-ak minuta u smjeru oaza i zatim premjestili Salopeka u svoj kamionet te se odvezli u nepoznatom smjeru. Vozača su poštedjeli i pustili.
Ispostavilo se poslije da su napadači nekoliko dana nakon same otmice Salopekovoj tvrtki poslali mail u kojem su tražili otkupninu. No, pokušaji naknadnog kontakta s otmičarima nisu urodili nikakvim plodom, što je bila iznimno zabrinjavajuća činjenica. Kasnije, 13. kolovoza, tadašnja ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić na konferenciji za novinare potvrdila je da je upućen zahtjev za otkupninu, ali i istaknula tmurnu činjenicu “kako postoji mogućnost da je Tomislava jedna skupina otela, a druga objavila snimku”.
Tomislav Salopek, govorili su tada Jutarnjem egipatski novinari, bio je laka meta. Izražavali su sumnju, pozivajući se na prethodna iskustva s IS-om, u pozitivan ishod slučaja. Njihove zle slutnje na kraju su se obistinile, čak i unatoč nagađanjima da su otmičari produljili ultimatum od 48 sati.
Točno tjedan dana nakon prve snimke, 12. kolovoza, na internetu je osvanula nova objava, ovaj put fotografija dekapitiranog tijela. Svi su se suzdržavali od službene potvrde njegove smrti, no tadašnji premijer Zoran Milanović na izvanrednoj je konferenciji za novinare rekao “kako strahuje da se dogodilo ono najgore”.
Godinu dana kasnije Tomislav Salopek se službeno i dalje smatra nestalim. Njegov slučaj, ta nezamisliva tragedija koja je pogodila njegovu obitelj i zbog koje dvoje djece odrasta bez svog oca, podsjetnik je na to da okrutnost nema granica. I da su, nažalost, nevini žrtve.